Dobro došli na Zid Pristupi Ko je trenutno na forumu Imamo 9 korisnika na forumu: 0 Registrovanih, 0 Skrivenih i 9 Gosta Nema [ Videti svu listu ] Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 148 dana Uto Jul 30, 2019 4:14 pm Pametni ljudi dopuštaju svojoj deci da ponekad i pogreše. Mahatma Gandi Statistike Imamo 874 registrovanih korisnikaNajnoviji registrovani član je misatast Naši korisnici su poslali ukupno 124758 članaka u 2346 teme Jedna lasta ne čini proleće, ali ga započinje. Pavle Kovačević Traži Ili ćemo naći put ili ćemo ga stvoriti! Hanibal Vrlina je postupati u skladu sa sobom. Biti zadovoljan sada. Ne u ime budućnosti i od sećanja na prošlost, nego zbog ovog trenutka. Vrlina je biti potpuno živ. Milorad Pavić Pesma godine Predlog poslao Still_dreaming Samo onda istinski volimo kad više nemamo potrebe da to kažemo. Engleska izreka | Zadnje teme » Koji film ste poslednji odgledali?od Troja Sub Mar 23, 2024 9:53 am » Poruka samom sebi od Troja Sre Mar 20, 2024 12:11 am » Koju seriju trenutno pratite? od Troja Uto Mar 19, 2024 1:13 am » Priznajem... od Troja Pon Mar 04, 2024 9:06 pm » Naš mali dnevnik od Troja Pon Mar 04, 2024 7:50 pm » Ružno je... od Troja Pon Mar 04, 2024 7:42 pm » Lepo je... od Troja Pon Feb 12, 2024 3:32 am » Rekao bih, a nemam gde od Troja Sub Jan 20, 2024 5:17 am » Šta vas je danas iznerviralo? od Troja Sre Sep 27, 2023 12:41 am » Želim... od Troja Pon Avg 21, 2023 1:04 pm » Danas se osećam... od Troja Čet Avg 03, 2023 11:58 am » Uvek se vraćam... od Theseus Uto Jul 19, 2022 1:05 am » Šta ste poslednje dobili na poklon? od Dora_Mar Pon Jan 17, 2022 2:02 am » Jedva čekam... od Dora_Mar Pon Jan 17, 2022 1:08 am » U ovom trenutku... od Troja Čet Okt 28, 2021 11:21 am » Naši stihovi... od Darko 47 Uto Maj 25, 2021 5:47 am Miloš Crnjanski Sub Apr 30, 2011 10:39 pm od Liza_N. Miloš Crnjanski je u srpskoj literaturi XX veka jedan od onih njenih stvaralaca koji se kao pesnik, pripovedač, romansijer i publicista najglasnije javljao, najduže ćutao i u svom stvaranju postizao raznorodne vrednosti i rezultate. Od novinara čije se društveno-političko opredeljenje u jednom trenutku otvoreno suprostavilo slobodi i progresu, on se vremenom uzdigao do pesnika i romansijera najvišeg reda i time obeležio ne samo zanimljiv životni put, već i jedan prekretnički period novije srpske književne istorije. Bavio se i likovnom kritikom. Crnjanski je rođen 26. oktobra 1893. godine u Čongradu, u Austrougarskoj (danas Mađarskoj), u osiromašenoj građanskoj porodici. Otac Toma bio je niži činovnik koji je zbog svog temperamentnog zastupanja srpske manjinske politike "prognan" iz Banata, iz Ilandže (koju je Crnjanski nazivao Ilančom, po njenom starom nazivu) u Čongrad. Majka mu se zvala Marija Vujić i bila je rodom iz Pančeva. Miloš Crnjanski je od 1896. odrastao u Temišvaru, u patrijarhalno-rodoljubivoj sredini koja će mu kult Srbije i njene prošlosti usaditi u dušu kao najdražu relikviju. Najdublje i najtrajnije senzacije svojih dečijih i dečačkih godina doživljavao je u tipično srpskim nacionalnim i verskim sadržajima: crkvena škola, ikona svetoga Save, tamjan, pravoslavno srpsko groblje sa ritualom sahrane i zadušnica, večernje priče i pesme o Srbiji, hajdučiji i nabijanju na kolac - sve se to u dečakovim emocijama pretvaralo u trajan nemir i nepresušan izvor nada, radosti, sumnji, razočaranja i podizanja. Miloš Crnjanski je osnovnu školu završio u srpskoj veroispovednoj školi kod učitelja Dušana Berića u Temišvaru. Maturirao je u temišvarskoj gimnaziji kod katoličkih fratara pijarista. Prvu pesmu "Sudba" Crnjanski objavljuje u somborskom dečjem listu "Golub" 1908. godine. 1912. u sarajevskoj "Bosanskoj vili" štampane je njegova pesma "U početku beše sjaj". ,,Sudba", prva pesma Godine 1913. upisao je studije medicine u Beču koje nikada neće završiti, jer ga tu zatiče vest o ubistvu austrougarskog prestolonaslednika Franca Ferdinanda. Na samom početku Prvog svetskog rata Crnjanski je doživeo odmazdu austrijskih vlasti zbog Principovih revolverskih hitaca u Sarajevu, ali umesto tamničkog odela obukli su mu uniformu austrougarskog vojnika i poslali ga na galicijski front da juriša na Ruse, gde je uskoro ranjen. Veći deo vremena od 1915. iz tih tragičnih ratnih dana Crnjanski provodi u samoći ratne bolnice u Beču, više uz miris jodoforma nego baruta, da bi se tek pred sam kraj rata obreo i na italijanskom frontu. U njegove uspomene neizbrisivo su se utisnuli prizori ratne pustoši. "... Front, bolnice, pa opet front, i ljubavi, svuda ljubavi, za hleb i za šećer, sve mokro, sve kiša i blato, magle umiranja" – to su bila viđenja života u kojima je sazrevao mladi Crnjanski. Fotografija Miloša Crnjanskog za vreme njegove službe u austrougarskoj vojsci 1916. radi u Direkciji državnih železnica u Segedinu. Sledeće godine je vraćen u vojsku i prekomandovan u Komoran i Ostrogon. U Beču 1918. upisuje Eksportnu akademiju. Trideset miliona nedužnih mrtvih ljudi našlo je mesta u antiratnim stihovima ovog nesrećnog mladog ratnika koje je on iz rata doneo u svojoj vojničkoj torbi, prvo u Zagreb, a zatim u Beograd, gde se najduže zadržao. 1919. u Beogradu se upisuje na Univerzitet gde studira književnost i uređuje list "Dan". Crnjanski otada živi kao povratnik koji se, kao nesrećni Homerov junak, posle duge odiseje vraća na svoju Itaku. Međutim, dok je Odisej znao da sačuva bodrost duha i životnu čvrstinu, Crnjanski se, sa čitavom svojom generacijom, vratio u razorenu domovinu sa umorom i rezignacijom. "U velikom haosu rata – govorio je mladi pesnik – bio sam nepokolebljiv u svojim tugama, zamišljenosti i mutnom osećanju samoće". I u svojim ratnim i poratnim stihovima, ovaj umorni povratnik iskreno je pevao o svojoj rezignaciji i izgubljenim iluzijama. Iz tog potucanja po krvavim svetskim ratištima Crnjanski se vraća mislima o nužnosti rušenja lažnog mita o „večitim“ vrednostima građanske etike. I u poeziji i u životu on živi kao sentimentalni anarhist i umoran defetist koji sa tugom posmatra relikvije svoje mladosti, sada poprskane krvlju i poljuvane u blatu. Osećao se tada pripadnikom naprednih društvenih snaga i glasno se izjašnjavao za socijalizam, ali njegovo buntarstvo iz tih godina bila je samo „krvava eksplozija“ nekog nejasnog društvenog taloga donesenog iz rata. Književno stvaranje Miloša Crnjanskog u tom periodu bilo je krupan doprinos naporu njegove generacije da se nađe nov jezik i izraz za nove teme i sadržaje. Govoreći o literarnom programu svoje pesničke generacije, on je pisao: "Kao neka sekta, posle tolikog vremena, dok je umetnost zančila razbibrigu, donosimo nemir i prevrat, u reči, u osećaju, mišljenju. Ako ga još nismo izrazili, imamo ga neosporno o sebi. Iz masa, iz zemlje, iz vremena prešao je na nas. I ne dà se ugušiti... Prekinuli smo sa tradicijom, jer se bacamo strmoglavo u budućnost... lirika postaje strasna ispovest nove vere." Potpuno novim stihom i sa puno emocijalne gorčine on je tada kazivao svoj bunt, opevao besmislenost rata, jetko negirao vidovdanske mitove i sarkastično ismevao zabludu o „zlatnom veku“ koji je obećavan čovečanstvu. Snagom svoje sugestivne pesničke reči on je mnoge vrednosti građanske ideologije pretvarao u ruševine, ali na tim ruševinama nije mogao niti umeo da vidi i započne novo. Crnjanski je i u stihu i u prozi tih poratnih godina bio snažan sve dok je u njemu živeo revolt na rat. 1920. upoznaje se sa Vidom Ružić sa kojom će se 1921. i venčati. Vida Ružić pred venčanje sa Crnjanskim Iste godine Crnjanski sa Vidom odlazi u Pariz i Bretanju, a u povratku putuje po Italiji. 1922. je bio nastavnik u pančevačkoj gimnaziji, iste godine je stekao diplomu na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Između 1923. i 1926. profesor je gimnazije u Beogradu i saradnik uglednog lista "Politika". Istovremeno, izdaje "Antologiju kineske lirike" i novinar je ulistu "Vreme". 1927. u "Srpskom književnom glasniku" izlaze prvi nastavci njegovog romana "Seobe". 1928-1929. je ataše za štampu pri Ambasadi Kraljevine Jugoslavije u Berlinu. Na njegov poziv nemačku prestonicu posećuje njegov prijatelj književnik Veljko Petrović. 1930. za roman "Seobe" dobija nagradu Srpske akademije nauka. Sledećih godina putuje brodom po Sredozemnom moru i izveštava iz Španije. Godine 1934. pokreće list "Ideje" koji sledeće godine prestaje da izlazi. U periodu između 1935. i 1941. radi u diplomatskoj službi u Berlinu i Rimu. Po izbijanju Drugog svetskog rata evakuisan je iz Rima i preko Madrida i Lisabona avgusta 1941. odlazi u London. Kao protivnik Tita i komunističke ideologije ostaje u Londonu i živi u emigraciji. Ovde radi razne poslove. Knjigovođa je obućarske radnje Helstern na Bond stritu i raznosi knjige firme Hačards na londonskom Pikadiliju, dok njegova supruga šije lutke i haljine za robnu kuću Herods. Crnjanski usput stiče diplomu Londonsog univerziteta i diplomu za hotelijerstvo i menadžerstvo. Miloš Crnjanski je u Londonu bio član međunarodnog PEN-kluba koji mu obezbeđuje da se na mašini otkucaju njegovi romani. Drugi svetski rat i dugi niz poratnih godina Crnjanski je proveo u emigraciji u Londonu, gde 1951. uzima britansko državljanstvo. U Jugoslaviju se vratio 1965. godine. Isprva je stanovao u beogradskom hotelu "Ekscelzior" u blizini Skupštine. U traganju za obalama svoga života, on je s radošću ugledao Beograd koji je u njegovoj nostalgiji blistao "kao kroz suze ljudski smeh". U stihovima posvećenim Beogradu on je potresno i nadahnuto izrazio svoja osećanja povratnika sa duge životne odiseje: U tebi nema besmisla i smrti... Ti i plač pretvaraš kao dažd u šarene duge. ------------------------------------------ A kad dođe čas, da mi se srce staro stiša, tvoj će bagrem pasti ne me kao kiša. (Lament nad Beogradom) U Beogradu je i preminuo 30. novembra 1977. godine. Dela Crnjanski je objavio veliki broj dela sa raznim temama i sadržajima: Poezija Lirika Itake (1918) Odabrani stihovi (1954) Lament nad Beogradom (1965) [uredi]Pripovetke Priče o muškom (1924) Romani Dnevnik o Čarnojeviću (1921) Seobe (1929) Druga knjiga Seoba (1962) Roman o Londonu (1972) Manje su poznata dva predratna romana Miloša Crnjanskog (preštampavana i posle rata) - "Kap španske krvi" i "Suzni krokodil" (nedovršen). Njegovo učešće u stvaranju i objavljivanju kontroverznog romana "Podzemni klub" je sporno. U poslednje vreme su sve vidljivija nastojanja da se Crnjanskovo dvotomno delo "Kod Hiperborejaca" (žanrovski teško odredivo) stavi u ravnopravan položaj sa ostalim njegovim velikim romanima. Rukopis prvog romana Miloša Crnjanskog - "Sin Don Kihotov" - je, nažalost, izgubljen. (Pisac ga je bio poslao časopisu "Brankovo kolo".) Drame Maska (1918) Konak (1958) Nikola Tesla Pored toga, objavio je nekoliko knjiga reportaža i dve antologije lirike istočnih naroda. Nagrada Miloš Crnjanski Jedan od osnovnih ciljeva Zadužbine Miloša Crnjanskog, kako je to u testamentu gospođe Crnjanski naznačeno, je da podstiče domaće književno stvaralaštvo, dodeljujući ‚‚Nagradu Miloša Crnjanskog" - domaćem piscu za najbolju prvu knjigu iz svih oblasti u kojima se ogledao i sam Crnjanski (roman, pripovetka, poezija, drama, esej, putopis, memoaristika), kao i nagradu ‚‚Stražilovo" - za najbolji studentski rad o delu Miloša Crnjanskog. Testamentom gospođe Crnjanski određeno je da nagrade dodeljuje Žiri, čiji će doživotni predsednik biti Nikola Milošević. Ove nagrade dodeljuju se od 1981, svake druge godine. Do danas je dodeljeno 45 ‚‚Nagrada Miloša Crnjanskog" i dve nagrade ‚‚Stražilovo". ‚‚Nagrada Miloša Crnjanskog" i ‚‚Stražilovo" donose laureatima određene novčane iznose, a prva još i Povelju i mesinganu Plaketu sa likom Miloša Crnjanskog (rad vajara Nebojše Mitrića), a druga - Diplomu. Komentari: 14 Fotografija godine Predlog poslala polly88 | Mrak grli svetlost sa svih strana, a ona ga iznutra razara. Pavle Kovačević Ja sam realan – ja očekujem čuda! Vejn Dajer Citat nedelje ‚‚Tužno je što živimo u vremenu kad je prihvatljivije vidjeti dva muškarca kako drže oružje nego dva muškarca koja se drže za ruke."
Nepoznati autor Predlog poslala ces@ric@ Fotografija nedelje Predlog poslao Still_dreaming Nije stvar u tome da li su te oborili. Stvar je u tome da li ćeš da ustaneš na noge. Vins Lombardi Citat novembra i decembra ‚‚Tužno je što živimo u vremenu kad je prihvatljivije vidjeti dva muškarca kako drže oružje nego dva muškarca koja se drže za ruke."Nepoznati autor Predlog poslala ces@ric@ Fotografija novembra i decembra Predlog poslala Polly Ne to što ste mi lagali, nego što vam više ne verujem - to je ono što me boli! Fridrih Niče Citat godine „Tišina je uvek gora; sve istine postaju otrovne ako se predugo prećutkuju."Fridrih Niče Predlog poslao ThePoet Savršena je ljubav ona koja nas čini nesretnima. Seren Kjerkegor |
|
|