Srodne duše

utopija.
umjesto da zivimo u izmisljenom svijetu u kojem svako ima svoju srodnu dusu, koju samo treba da pronadje, mozda bi zrelije i svakako pametnije bilo da naucimo prihvatati ljude takvi kakvi jesu i zivjeti s njima u miru i ljubavi sa svim njihovim manama i razlicitostima.
mnogo je lakse i ljepse. sve drugo se prije ili kasnije ispostavi kao iluzija jer, covjek je rijetko doslijedan i samome sebi.

Mozda sam ja previse zanesena, ali vjerujem u srodne duse...
Vjerujem sa svi imamo neku nasu drugu polovinu sa kojom cemo se sresti prije ili kasnije...neko sa kim cemo se razumjeti i bez mnogo rijeci...nekog ko ce nas prihvatiti bas onakvim kakvi jesmo...
Nikako ne mislim da je srodna dusa neko isti kao mi...nego neko ko ce nas "dopuniti"...uciniti cjelovitim...

Ja pojam srodne duse vjerovatno dozivljavam na pogresan nacin. Po meni to ne mora biti nesto ljubavno, vec skroz prijateljski. Neko ko vam je po karakteru jako slican i s kim se razumijete skoro bez ijedne jedine rijeci. S te strane gledajuci, ja sam pronasla svoju srodnu dusu u svom najboljem prijatelju. To je osoba koja me moze i isprovocirati, i rasplakati i obradovati u sekundi. I ja njega isto. A nije osoba sa kojom se vidim i cujem svaki dan, pa da je to zbog toga sto me toliko dobro poznaje. Zna proci i koji mjesec da se ne vidimo, ne cujemo, ali u par sati nadoknadimo i nekako sam sa njim bliza i bolje se razumijem, nego sa nekim s kim se vidjam svaki dan. Prozivljavamo slicne stvari, docekujemo ih jednako, zanimaju nas iste stvari...

I ja pojam srodnih dusa ne vezujem samo za ljubavne odnose...
Naravno da nam i dobar prijatelj moze biti srodna dusa...

O ovome ne znam sta da mislim. Ponekad verujem da za svakog na ovom svetu postoji osoba njemu slicna sa kojom bi trebalo da provede zivot (naravno ako ga prihvati takvu kakva je), a ponekad, ako sad na primer, mislim da je to samo glupa fraza. Tako sam mlada, a ne vidim ispred sebe nekog ko bi mi bio sve. Zaista zalosno... Mada mi se desava da tako padnem, ali brzo ustanem, pa ce valjda i sutra biti bolje...

Catwoman ::O ovome ne znam sta da mislim. Ponekad verujem da za svakog na ovom svetu postoji osoba njemu slicna sa kojom bi trebalo da provede zivot (naravno ako ga prihvati takvu kakva je), a ponekad, ako sad na primer, mislim da je to samo glupa fraza. Tako sam mlada, a ne vidim ispred sebe nekog ko bi mi bio sve. Zaista zalosno... Mada mi se desava da tako padnem, ali brzo ustanem, pa ce valjda i sutra biti bolje...

Catwoman, ti si zaista mlada i nije nikakvo cudo ako do sada nisi srela svoju srodnu dusu, osim ako je to bila neka prijateljica.
Ja sam imala drugarice u zivotu sa kojima sam se lijepo slagala. Partnera sa kojim sam zajedno vec dugo sam srela kao prijatelja. Zasmijavao me je cesto, vozio kuci na povratku iz kafica i slicno. Ne znam tacno kada i kako je prijateljstvo preraslo u ljubav, ali mislim da smo dobar spoj. Po mnogo cemu smo razliciti, mada su nam naravi slicne - uglavnom se lijepo nadopunjujemo.

Jednom mi se udvarao mladic koji je po mnogo cemu bio vrlo slican meni. Ta veza nije upalila, ali moram priznati da je bilo komicno dok smo pokusavali da se smuvamo. Bilo je to kao gledati epizodu "Izgubljenih u Svemiru". Zakazivali smo dva-tri sastanka i uvijek je neko otisao na pogresno mjesto. Tome se sada mogu bas slatko smijati.

Verujem u srodne duše, jer mi činjenica da se druga, idealna polovina, teško (ili nikad) pronalazi, pomaže da oprostim sebi što sam sada pogrešno izabrala.

Da bih nekoga nazvala srodnom dusom potrebno je da imamo slicne poglede na svijet, i da volimo ili nas odbijaju slicne stvari u ponasanju ljudi. Nikada se ne bih mogla osjecati srodnom dusom sa nekom osobom koja je po prirodi agresivna ili dvolicna i neiskrena, posto su to osobine koje ne nalazim u sebi. Razumijevanje, tolerancija, dostojanstvenost, inteligencija i smisao za humor su osobine koje me privlace, i koje bi meni srodna dusa morala da posjeduje.

Ne verujem u mitološki prikaz srodnih duša, ali verujem da smo se moja ljubav i ja našli negde u nekom od postojanja i da od tad putujemo zajedno. Oboje smo sigurni da smo nekad davno bili razdvojeni nekom tragedijom i da smo u ovaj život vraćeni kako bismo od prvobitne razdvojenosti (veza na daljinu) bili spojeni i kako bismo uspeli da nadoknadimo to izgubljeno u nekom od prošlih života.

Na primer, oboje znamo da je on nekada bio Viking a ja njegova žena, da smo imali dvojicu sinova (čak nam se i fizički opisi tih sinova poklapaju) i da je on poginuo tako što je dobio sekiru u glavu. Oboje se toga "sećamo", a do toga smo došli razgovorom...

Nevezano za putovanje kroz prošle živote, zaključili smo da smo oboje sanjali identičan san koji je najstrašniji san u našim životima, a da se to desilo oko godinu dana pre nego što smo se upoznali - možda čak i u isto vreme!

...Tako da sam ubeđena u to da srodne duše postoje, ukoliko su se našle u nekom od prethodnih života i da se vraćaju zajedno kako bi ispravili nešto što su uradili ili da bi nadoknadili propušteno.

Ovo sa najstrasnijim snom mi je vrlo interesantno, moracu da ispitam neke ljude...
Verujem u srodne duse. Ne mislim da je to neko ko je identican tebi, vec neko ko te upotpunjuje.
Mislim da je jedna moja prva prava ljubav bil moja srodna dusa... Fasciniralo me to sto je umeo da pronikne u moja osecanja i moje misli, cak i onda kada samu sebe nisam razumela, kako smo razgovrali cuteci.
Verujem da cu sresti srodnu dusu ponovo. Znaci, iscekujem je.