Zid
Dobro došli na forum Zid!

Ovu poruku vidite jer pregledate naš forum kao gost.

Ukoliko se registrujete dobićete mogućnost da odgovarate na teme, otvarate nove, upoznate nove ljude, učestvujete u forumskim takmičenjima i iskoristite sve pogodnosti jednog člana. Registracija traje samo minut, jednostavna je i potpuno besplatna.

Da biste se registrovali kliknite ovde.

Važna napomena: Mejl za registraciju može dospeti u spam ili trash u vašem mejlu, pa prilikom aktivacije naloga, ukoliko ne dobijete mejl u inbox, proverite da li je možda završio tamo.


Join the forum, it's quick and easy

Zid
Dobro došli na forum Zid!

Ovu poruku vidite jer pregledate naš forum kao gost.

Ukoliko se registrujete dobićete mogućnost da odgovarate na teme, otvarate nove, upoznate nove ljude, učestvujete u forumskim takmičenjima i iskoristite sve pogodnosti jednog člana. Registracija traje samo minut, jednostavna je i potpuno besplatna.

Da biste se registrovali kliknite ovde.

Važna napomena: Mejl za registraciju može dospeti u spam ili trash u vašem mejlu, pa prilikom aktivacije naloga, ukoliko ne dobijete mejl u inbox, proverite da li je možda završio tamo.
Zid
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Aleksandar Sergejevič Puškin

4 posters

Ići dole

Aleksandar Sergejevič Puškin Empty Aleksandar Sergejevič Puškin

Počalji od Still_dreaming Pet Sep 03, 2010 12:10 pm

Aleksandar Sergejevič Puškin 230px-10

Aleksandar Sergejevič Puškin je bio ruski književnik, a mnogi ga smatraju za najboljeg ruskog pesnika i oca moderne ruske književnosti. Puškin je među prvima u Rusiji počeo da piše narodnim jezikom i distancirao se od romantičarske književnosti popularne u zapadnoj Evropi. Napravio je stil koji je mešao satiru, romantiku i dramu.

Rođen je u Moskvi 6. juna 1799. u neimućnoj, obrazovanoj, aristokratskoj porodici. Pradeda po majci mu je bio crni Etiopljanin, Ibrahim Petrovič Ganibal, koga je u Carigradu kupio srpski grof Sava Vladislavić Raguzinski, trenutno na poslu za cara Petra. Grof Sava je Puškinovog pradedu, po povratku u Rusiju, poklonio caru, koji ga je prisvojio za kumče. U ranom detinjstvu o Puškinu su se starale dadilje i učitelji francuskog jezika. Znanje jezika je razvijao među članovima nižih slojeva. 1811. godine je primljen u elitnu gimnaziju u Carskom selu, koju je pohađao do 1817. godine.

Nakon škole, obezbedio je mesto u Savetu spoljnih poslova u Sankt Peterburgu. Puškin je brzo uplivao u liberalne političke vode i zbog revolucionarnih pesama je poslat u egzil u južnu Rusiju (zvanično je samo premešten po dužnosti), gde je ostao od 1820. do 1823. Nakon toga je godinu dana proveo u Odesi, gde mu je cvetao društveni život, a upustio se i u dve afere sa udatim ženama. Međutim, pošta mu presreće pismo, u kojem iskazuje pozitivan stav prema ateizmu. Puškin je po drugi put proteran, ovaj put u severnu Rusiju, na seosko imanje svoje majke - Mihajlovsko. Poznato je da je Puškin bio veliki ženskaroš.

Decembra 1825. godine u Sankt Peterburgu su se održali protesti i kod puno učesnika su pronađene Puškinove pesme. Iako on sam nije učestvovao u protestima, spalio je sav materijal za koji je smatrao da može da ga kompromituje. 1826. Puškin je napisao peticiju za puštanje na slobodu i nakon prijema kod cara Nikolaja I, pušten je. Car Nikolaj je odlučio da on lično postane cenzor Puškinovih dela. Iako je dobio zakonsku slobodu, Puškin nije dobio slobodu kretanja i pisanja.

Od 1826. do 1831. godine Puškinov društveni život je postao ozbiljniji. Znalo da se da Puškin traži ženu. 1829. godine upoznao je Nataliju Gončarevu, kojom se i oženio 1831.

Puškin je ubrzo zapao u lošu finansijsku situaciju, velikim delom zbog rashoda svoje supruge. Uspeo je da dobije pozajmnicu, zahvaljujući kojoj izdaje svoj žurnal 1836. godine, koji nije doneo zaradu. Konačno, 1837. godine Puškin je izazvao D'Antesa na dvoboj, zbog sumnje da je flertovao sa njegovom suprugom. Dvoboj je održan 8. februara 1837. Prvi metak je opalio D'Antes. Pogodio je Puškina u stomak. Ovaj se uhvatio rukom za ranu i pao napred u sneg. Rukama se pridigao na kolena, uperio pištolj i pokušao da opali. Međutim, pištolj je bio pokvašen. Puškin je zatražio da zameni pištolj, što mu je i dozvoljeno. Opalio je, ali je metak je samo okrznuo D'Antesa. Puškin je ubrzo prenet u krevet, gde je doktor pokušao da mu sanira ranu. Ipak, Aleksandar Sergejevič Puškin je preminuo dva dana kasnije, 10. februar 1837.

Puškin je objavio prvu pesmu sa 14 godina, kao učenik u carskoj gimnaziji, u časopisu Evropski glasnik. Tokom školovanja je počeo da piše i svoje prvo veliko delo, ,,Ruslan i Ljudmila’’, izdato 1820. Delo je bazirano na bajkama koje je čuo od svoje bake.

Od 1817. do 1820. njegova politička aktivnost je uticala na njegova dela. Između ostalog, napisao je delo ,,Oda slobodi’’. Zbog ovih dela je prognan. Tokom prvog izganstva (1820.-1823.) napisao je dela ,,Kavkaski zatvorenik’’, ,,Braća razbojnici’’ i započeo ,,Česmu Bahčisaraja’’. Takođe je započeo rad na jednom od svojih najpoznatihijih dela - ,,Evgenije Onjegin’’.

Tokom kratkog perioda slobode, završio je rad na ,,Česmi Bahčisaraja’’, i napisao je ,,Cigane’’. Tokom drugog perioda u egzilu (1824.-1826.), započeo je rad na ,,Borisu Godunovu’’. To delo je izdao tek 1831. i pravo na to je dobio kao poklon za venčanje. ,,Evgenija Onjegina’’ je izdao 1833. godine.

,,Belkinove priče’’ (,,Priče pokojnog Ivana Petroviča Belkina’’), izdate 1831., nisu postale posebno popularne za vreme Puškinovog života, ali su danas veoma cenjene. Smatra se da je ovim pričama Puškin pokazao šta misli o dotadašnjoj ruskoj prozi i da namerava da napravi novu rusku književnu tradiciju.


Poslednji put izmenio Still_dreaming dana Sub Okt 30, 2010 11:37 am, izmenio ukupno 2 puta


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Aleksandar Sergejevič Puškin Empty Aleksandar Sergejevič Puškin - Trenutka ja se sećam sjajna

Počalji od Still_dreaming Pet Sep 03, 2010 12:21 pm

Trenutka ja se sećam sjajna

Trenutka ja se sećam sjajna,
kada preda mnom se ti pojavi
ko priviđenje, kao tajna,
i ko lepote genij pravi.

Kad tuga sve mi skrha nade,
a kinjile me strepnje tašte,
tvoj nežni glas mi pevat stade
i lik tvoj sanjah na dnu mašte.

No, doba minu. Vihor nežni
raspršio mi sne i stravu.
I predadoh ja glas tvoj nežni
i lik nebeski zaboravu.

Polako su se vukli dani
u zabiti, u zatočenju,
bez zanosa, bez suza ranih,
bez nadahnuća, nalik mrenju.

Al stiže duši probuđenje.
I opet mi se ti pojavi
ko nenadano priviđenje
i ko lepote genij pravi.

I kucat stade srce vruće,
nov život u njem maha uze.
I opet plamti nadahnuće,
i ljubav sja, i teku suze.


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Aleksandar Sergejevič Puškin Empty Aleksandar Sergejevič Puškin - Preživeo sam

Počalji od Still_dreaming Pet Sep 03, 2010 12:29 pm

Preživeo sam

Preživeo sam svoje želje,
odrekao se sanka svog.
Stradanje teško sad me melje:
mog pusta srca to je plod.

Pod olujama sudbe krute
povenuo mi venca sjaj,
ubog mi život boli mute
i čekam da mi dođe kraj.

Kao što, skrhan kasnim ledom,
slušajuć' vetra fijuk znan,
na nekoj goloj grani bednoj
poslednji list treperi sam.


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Aleksandar Sergejevič Puškin Empty Aleksandar Sergejevič Puškin - Šta ime moje za te znači

Počalji od lunja Uto Sep 21, 2010 8:12 am

Šta ime moje za te znači


Šta ime moje za te znači?
Umreće ono k´o šum vala
Što tužno mije tuđa žala,
Ko žagor šumski kad se smrači.
Na listu tvoga spomenara
Ostaće poput traga sivog,
K´o grobni natpis, čudna šara
Nečitljiva za ikog živog.

Šta znači ono? Već odavno
Val novih nemira ga briše
I sećanje životodavno
Ne budi u tvom duhu više.
No reci ga u vreme čame,
Kaži u časovima sivim:
Postoji uspomena na me,
Postoji srce gde ja živim...
lunja
lunja
Početnik
Početnik

Broj poruka : 54
Datum upisa : 20.09.2010

Nazad na vrh Ići dole

Aleksandar Sergejevič Puškin Empty Aleksandar Sergejevič Puškin - Bajka o ribaru i ribici

Počalji od ThePoet Čet Sep 13, 2012 12:48 am

Bajka o ribaru i ribici

U dalekoj
zemlji nekoj,
iza brda, iza gora
na obali sinjeg mora
koliba je bila jedna
vrlo stara, trošna, bedna.
U njoj živi deda stari
krpi mrežu i ribari,
a baba mu ručak kuva
i kolibu ona čuva.
naokolo nigde sveta,
niko tuda da prošeta.

Trideset i više leta
žive oni tako sami,
deda peca, baba čami.
Jedno jutro (beše tmurno)
deda mrežu uze žurno.
Babi reče: -Ručak kuvaj,
kuću čuvaj,
a ja odoh po svoj čamac.
Poneo sam dobar mamac,
pa se nadam, neću kriti,
da će danas ribe biti.


Naveze se on na more
u osvitak bele zore.
Mrežu baca pa se sladi,
ruke trlja, bradu gladi,
ali mrežu – praznu vadi.
Bezbroj puta
lika ljuta
deda praznu mrežu vadi,
ne zna više šta da radi.
Sunce zađe, već se smrači
i nebo se naoblači,
ali ribe nigde nema
i deda se kući sprema.
Tad još jednom mrežu spusti,
sa čela mu oblak gusti
rasturi se i nestade.
U mrežu mu riba pade.

Neobična riba neka,
gleda u nju s čudom deka.
Velika je pola hvata,
a sjaji se ko od zlata.
Da bi čudo bilo veće,
riba ljudskim glasom reče:
- Što god tražiš, ja ću dati,
samo me u more vrati.
Ispuniću želju tvoju
- bilo koju.
Sad se deda smilostivi,
pusti ribu neka živi,
ali želju on ne reče.
Spustilo se već i veče
kad se kući vrati deda,
a baba ga mrko gleda,
pa će reći:
- Sedi ovde pokraj peći.
Doneo si praznu torbu,
ješćeš sada samo čorbu.
Deda sede
i, dok toplu čorbu jede,
poče da joj, tako s reda,
čudan slučaj pripoveda.
Kad je baba čula ovo,
održa mu strašno slovo:
- Od muke ću sada pući.
Tebe, deda, treba tući.
Što si tako luckast bio,
pa si ribu ispustio?
Natrag hitaj, žuri, juri.
korito mi staro curi;
neka riba, kako znade,
odmah meni novo dade.

I u tmini crnoj, gustoj,
na obali morskoj, pustoj,
u pučine beskraj gleda
i poziva ribu deda.
- Oj, ribice, gde si da si,
dođi sada, mene spasi.
Uzburka se sinje more
i ispliva riba gore.
Morske vale repom seče,
ljudskim glasom ona reče:
- Kaži, deda, svoju želju,
pa se vrati u postelju.
I deda joj onda reče
kakvu želju baba peče.
- Idi kući, deda, samo,
korito će biti tamo.
Obećanje riba dade
i u trenu već nestade.

Čim se deda kući vrati,
do korita odmah svrati,
a korito lepo, novo.
No, baba mu reče ovo:
- Imam sada želju vruću,
hoću sutra novu kuću.
Ne bude li kuća nova,
ovde više nemaš krova,
već odavde ti se seli,
čuješ šta ti baba veli.

I ujutru deda pođe,
na obalu morsku dođe
pa povika ribu glasno
i reče joj sasvim jasno
tu babinu želju novu.
- Ispuniću želju ovu –
riba reče
i – uteče.

Kada kući dođe deda,
on u čudu samo gleda:
od kolibe sve od pruća
stvorila se nova kuća.
Kraj prozora baba sedi,
opet ne da mira dedi
i strogo mu sad besedi:
- Neću više kuću ovu,
imam opet želju novu.
Hoću sada kuću drugu!
Hoću u njoj bezbroj slugu!

Ode deda, ribu zove
da joj želje kaže nove.
Uzburka se sinje more
i ispliva riba gore.
Čula riba šta ga mori,
pa ovako njemu zbori:
- Idi odmah, babi kaži,
ispuniću to što traži.
Sazidaću kuću drugu,
biće u njoj bezbroj slugu.

Riba reče
i – uteče.

Vesela je baba bila,
želja joj se ispunila.
Dobila je kuću drugu,
a služe je bezbroj slugu.
Ali deda baš zlo prođe.
ćim on natrag kući dođe,
zlobna baba viknu samo:
- Sluge moje, haj’te amo!
Odvedite ovog starca
sad u štalu kod magarca.

Živi deda i u štali,
na sudbu se on ne žali.
To je bilo u nedelju
kad ispuni babi želju,
ali, eto, već u sredu
sluge opet zovu dedu:
- Hajde, deda, baba zove,
ima, kaže, želje nove.
Mal’ od čuda nije pao
kad je babu saslušao:
- Smesta idi, ribu traži
i želju joj moju kaži.
Sad carica ja ću biti,
to mi mora ispuniti.

Ode deda, ribu zove
i govori reči ove:
- Aoj, ribo, muke velje,
baba ima nove želje.
postala je sasvim luda,
traži opet svaka čuda.
A ja, eto, nemam kuda,
moram da te zovem, molim,
da joj ćudi udovoljim.
Čula riba šta on želi,
pa ovako njemu veli:
- I to će se ostvariti,
carica će baba biti.

Tako reče
i – uteče.

Carica je baba bila,
na njoj samo čista svila.
i biseri oko vrata
i prstenje sve od zlata.
Blaga silnog ona ima,
zapoveda sada svima.
Kad u petak pade veče,
tad slugama baba reče:
- Dovedite onog starca,
u štali je kod magarca.
A kad deda pred nju kleče,
strogo njemu ona reče.
- Idi sada, ribu traži,
pa joj carsku želju kaži.
Dosadno mi carstvo ovo,
hoću opet carstvo novo.
Na dnu mora hoću sada
da mi bude nova vlada.
Zlatna riba, a ne druga,
da mi lično bude sluga.
Hajde, starče, ne prkosi,
carsku želju ribi nosi.

Kada ribu dozva deda,
on ponizno u nju gleda,
pa joj veli:
- Mene, ribo, ne veseli
što sad opet tebi hodim,
moram s njome da se složim.
Snašla su me grdna čuda.
Jeste moja baba luda,
ali ne smem da se gložim,
moram s njome da se složim.
Željama joj nikad kraja.
dva dana joj carstvo traja,
a već neće carstvo ovo,
traži, veli, carstvo novo.
Na dnu mora hoće sada
bezumnica da zavlada.
Ovo carstvo da joj pružiš
i ti lično da je služiš.
Kada ovo kaza deda,
riba njega samo gleda.
Ćuti riba, reč ne reče,
praćaknu se i uteče.

Čeka deda, čeka tamo
sve dok danak nije svano,
ali ribe nema više,
dedu nade napustiše.
On umoran pođe kući
kraj obale posrćući.

Kad se blizu kuće nađe,
ne mogade da se snađe.
Dvora sjajnih više nema,
pred kolibom baba drema.
Gleda deda čudo ovo
- ni korito nije novo.
Neskromne su želje bile,
pa se nisu ispunile.


najukusnija je sirova misao
ThePoet
ThePoet
Moderator
Moderator

Broj poruka : 6720
Muški Devica Godina : 32
Datum upisa : 23.04.2012

Nazad na vrh Ići dole

Aleksandar Sergejevič Puškin Empty Aleksandar Sergejevič Puškin - Pesnik

Počalji od ThePoet Ned Mar 31, 2013 12:09 am

Pesnik

Znaj, pesnika dok ne pozove
Na svetu žrtvu Apolon,
Brigama sitnim zemlje ove
Malodušno je predan on;
Zaćuti tad mu lira sveta;
Duša mu kuša sanak tih,
I među jadnom decom sveta
Možda je jadniji od svih.

Al' čim božanski jekne glas
I pesnička ga čuje duša,
Ona se prene onaj čas
I poput ptice zaleprša.
On više nigde nema mira,
Sklanja se, izbegava javu,
Pred noge narodnog kumira
Ne svija svoju gordu glavu;
I juri, divalj sav i grub,
Dok stravični ga zvuci gone,
Tamo gde širi grane dub
I pusti vali zemlju rone...


najukusnija je sirova misao
ThePoet
ThePoet
Moderator
Moderator

Broj poruka : 6720
Muški Devica Godina : 32
Datum upisa : 23.04.2012

Nazad na vrh Ići dole

Aleksandar Sergejevič Puškin Empty Aleksandar Sergejevič Puškin - Volio sam vas

Počalji od polly88 Ned Apr 14, 2013 9:54 am

Volio sam vas

Volio sam Vas; i ljubav još, možda,
Nije ugasla sva u srcu mom;
No nek Vas ona sad ne brine više,
Ja neću da Vas rastužujem njom.
Volio sam Vas nijemo i bez nade,
S ljubomorom i strepnjom srca svog;
Volio sam Vas iskreno i nježno,
Volio Vas tako drugi, dao Bog.


Gnothi seauton!
polly88
polly88
Moderator
Moderator

Broj poruka : 6404
Ženski Blizanci Godina : 35
Lokacija : across the universe
Datum upisa : 28.07.2010

Nazad na vrh Ići dole

Aleksandar Sergejevič Puškin Empty Aleksandar Sergejevič Puškin - Pod sinjim nebom je...

Počalji od polly88 Uto Jan 17, 2017 5:08 am

Pod sinjim nebom je...

Pod sinjim nebom je, u rodnom kraju svom
Venula setna, zamišljena...
Na kraju uvela i možda, nada mnom
Lebdela već je senka njena.
No neprestupna crta stoji izmeđ' nas:
Zalud sam staru ljubav zvao
S ravnodušnih sam usta čuo smrti glas,
Ravnodušno ga saslušao.
I eto koga ljubih dušom svojom svom
S toliko teških žudnji, nada,
S toliko bolnog tugovanja za njom,
S toliko bezumlja i jada!
Pa gde su patnje, ljubav? Sad u duši toj
Za senku koju smrt mi uze,
Za sećanje na život nepovratni moj,
Ne nalazim ni bol ni suze.


Gnothi seauton!
polly88
polly88
Moderator
Moderator

Broj poruka : 6404
Ženski Blizanci Godina : 35
Lokacija : across the universe
Datum upisa : 28.07.2010

Nazad na vrh Ići dole

Aleksandar Sergejevič Puškin Empty Re: Aleksandar Sergejevič Puškin

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu