Zid
Dobro došli na forum Zid!

Ovu poruku vidite jer pregledate naš forum kao gost.

Ukoliko se registrujete dobićete mogućnost da odgovarate na teme, otvarate nove, upoznate nove ljude, učestvujete u forumskim takmičenjima i iskoristite sve pogodnosti jednog člana. Registracija traje samo minut, jednostavna je i potpuno besplatna.

Da biste se registrovali kliknite ovde.

Važna napomena: Mejl za registraciju može dospeti u spam ili trash u vašem mejlu, pa prilikom aktivacije naloga, ukoliko ne dobijete mejl u inbox, proverite da li je možda završio tamo.


Join the forum, it's quick and easy

Zid
Dobro došli na forum Zid!

Ovu poruku vidite jer pregledate naš forum kao gost.

Ukoliko se registrujete dobićete mogućnost da odgovarate na teme, otvarate nove, upoznate nove ljude, učestvujete u forumskim takmičenjima i iskoristite sve pogodnosti jednog člana. Registracija traje samo minut, jednostavna je i potpuno besplatna.

Da biste se registrovali kliknite ovde.

Važna napomena: Mejl za registraciju može dospeti u spam ili trash u vašem mejlu, pa prilikom aktivacije naloga, ukoliko ne dobijete mejl u inbox, proverite da li je možda završio tamo.
Zid
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Sima Pandurović

2 posters

Ići dole

Sima Pandurović Empty Sima Pandurović

Počalji od Still_dreaming Pon Dec 12, 2011 10:12 am


Sima Pandurović Sima10

Sima Pandurović je srpski pesnik, estetičar, esejista, kritičar, dramatičar i prevodilac. Javio se s pesmama s početkom 20. veka sa pesnicima pesimizma (Milan Rakić i Vladislav Petković Dis), pod uticajem prokletih pesnika (Šarl Bodler, Edgar Alan Po).

Rođen je 14. januara 1883. godine u Beogradu od oca Jefte i majke Julijane, rođene Bećarević. Drugu mušku gimnaziju i Filozofske studije završio je u Beogradu. Počeo je da službuje kao profesor Valjevske gimnazije 1907. godine. Januara 1909. verio se, a potom i oženio Branislavom (1887 - 1975), ćerkom advokata Trifuna Miloševića iz Valjeva i Mileve. Imali su dvoje dece. Po sopstvenoj molbi i uz pomoć Jovana Skelića dobio je ukaz 11. oktobra 1910. kojim je prešao za profesora tada ovtorene Četvrte muške gimnazije u Beogradu. Učestvovao je u Prvom svetskom ratu, ali je zbog bolesti otpušten kući. Tokom okupacije živeo je u Valjevu sa ženom i dvoje male dece kod njene rodbine. Zbog jednog govora koji je održao na zboru 1917. u Valjevu interniran je u logor u Boldogasonj, a potom u Nežider, gde je ostao do završetka rata. Posle Prvog svetskog rata bio je sekretar Ministarstva prosvete i pomoćnik upravnika Narodne biblioteke.

Rano je počeo da piše pesme, a istovremeno je radio na izdavanju i uređivanju časopisa. Još kao student, sa grupom književnih istomišljenika, osnovao je časopis „Polet“, zatim sa Disom uređivao „Književnu nedelju“, a posle Prvog svetskog rata osnovao časopis „Misao“, koji je uređivao zajedno sa Velimirom Živojinovićem Masukom.

Pandurević je objavio dve zbirke pesama: „Posmrtne počasti“, „Dani i noći“, a 1910. godine je u Narodnom pozorištu u Beogradu prikazana njegova drama „Na zgarištu“, koju je napisao sa Kostom Petrovićem. Za vreme Prvog svetskog rata Društvo hrvatskih književnika izdalo mu je sabrane pesme pod naslovom „Okovani stihovi“. Po oslobođenju ova zbirka je dopunjena i objavljena u Beogradu pod naslovom ‚‚Stihovi''. Poslednja njegova zbirka pesama, „Pesme“, sadrži 109 pesama koje je on sam izabrao uz izjavu da sve ostalo što je napisao u stihu odbacuje kao da nije napisano. Jedna od njegovih poznatijih pesama je „Svetkovina“.

Pandurevićeva dela iz oblasti književne kritike i estetike su „Ogledi iz estetike“ i „Razgovori o književnosti“. Pandurović je preveo Molijerovog „Tartifa“ i Šekspirove tragedije i drame „Hamlet“, „Ričard III“, „Henri IV“, „Magbet“ i „kralj Lir“, sve sa Živojinom Simićem.

Posle Drugog svetskog rata je uhapšen i sudio mu je Sud časti 1945. godine, kao i Žanki Stokić. Osuđen je na pet godina gubitka srpske nacionalne časti zbog objavljivanja tekstova u vreme okupacije. Umro je u Beogradu, 27. avgusta 1960. godine.

Pandurovićeva poezija je intelektualna i filozofska sa dominantnim tonom ispovedne lirike. Ali i pored naglašenog intelektualizma i filozofske sadržine, ova lirika je jasna u iskazima, otvorena i komunikativna. Osnovni motivi su propali ideali, uništene ambicije, razočaranje i očajanje, smrt. U izražavanju odnosa prema svetu javljaju se osećanja višega reda: prolaznost, otuđenost, nesavršenost. Iz toga je, prirodno, proisteklo odricanje i negacija života, a samim tim i apsolutni pesimizam. U pesimizmu, predočenom tematskim izborom, Pandurović je veoma blizak ekspresionistima. Ali valja imati na umu da je Pandurovićev ekspresionizam došao pre ekspresionizma. Prema tome, nije reč o uticaju nego o izvornom ekspresionističkom osećanju i viđenju sveta.

Od svih pesnika srpske moderne Pandurović je najizrazitiji pesimista. On je to po dominantnoj tematici i izraženim osećanjima i raspoloženjima; po karakterističnim ‚‚mračnim" naslovima pesama (‚‚Memento'', ‚‚Mrtvi plamenovi'', ‚‚Miserere'', ‚‚Pesma tame'', ‚‚Aliluja'', ‚‚Rezignacija'', ‚‚Nemir mrtvih'', ‚‚Noć slutnje'', ‚‚Udes'', ‚‚Smrti'', ‚‚Sumračne težnje'') koji su inspirisali sintagmu ‚‚grobljanska poezija"; po vrlo hladnoj ironiji i cinizmu prema predmetu pevanja (svetu), bez trunke emotivnosti; po leksici njegove poezije; po vrlo bizarnim iskazima tipa ‚‚Ja ću rado kreten biti", ‚‚O kuku!! Kuku!! pevali su petli", ‚‚Sišli smo s uma u sjajan dan"; po atmosferi. I baš onda kada je negirao smisao života, kada je zalazio u sfere nestajanja, smrta i raspadanja, Pandurović je dobijao razmah svoje pesničke imaginacije.

Uzrok pesimizma Sime Pandurovića i drugih pesnika moderne leži u njihovom saznanju da nisu potrebni i da ih ne uzimaju ozbiljno u društvenim događanjima. Otuda pesnike obuzimaju osećanja suvišnosti i otuđenosti. Da bi se stavili u službu društvenim potrebama, da bi sebe učinili ‚‚korisnim", pevali su rodoljubive pesme, čak i oni, poput Disa, koji su daleko od stvarnosti, koji su isključivo sanjari. Pesimizam pesnika moderne je, dakle, pesimizam neprihvaćenih intelektualaca.

Poezija Sime Pandurovića, iako je ovaj pesnik preživeo svoju epohu, epohu moderne, označila je kraj te epohe u srpskoj poeziji.

Spojler:



Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Sima Pandurović Empty Sima Pandurović - Isti kraj

Počalji od Still_dreaming Pon Dec 12, 2011 10:23 am

Isti kraj


Svakim je danom u duši praznije,
Na žalost, - jer to je ipak žalost, draga;
Lepe su stvari najprolaznije;
Pa bar da dubokog ne ostave traga!

A ovako, dug je život iskušenja,
Bola i zala što tište i peku,
Sećanje na prošlost, i večita bdenja,
I nada na sreću nenadnu, daleku.

I dugačka je naša ludost samo,
Što verujemo u preokret svega,
Kad ipak dobro i sigurno znamo
Da je sve isto: pre i posle njega.

Najzad, ništa, draga, nije tako skupo,
Da bi za njim oblak teške tuge osto.
Sve na ovom svetu svršava se prosto,
Odviše prosto i očajno glupo.


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Sima Pandurović Empty Sima Pandurović - Dogodila se pesma ova

Počalji od Still_dreaming Pon Dec 12, 2011 11:56 pm

Dogodila se pesma ova


U vreme plavih jorgovana,
Kad s cvećem pupi čežnja nova,
U doba ranih majskih dana
Dogodila se pesma ova.

Tad, posle dugih, zlih orkana,
Ćudi što nose sunce, kišu,
To beše prvi dan bez mana,
Kad duše cveća svud mirišu.

Sa šumnom pesmom mladih grana,
Kad se od zore u daljini,
Ko s plave ravni okeana,
Veliki osmeh sunca čini, -

Ti si mi došla sa tih strana,
Na presto moje mašte sela
U pompi nada i đerdana
I plavog cveća s bleda čela.

I otad vladaš ti, bez brana,
Prostranim carstvom snova moji’
Skazaljka Večnog gde lagana
Časove opšteg mira broji.

U vreme plavih jorgovana,
Kad s cvećem pupi čežnja nova,
U doba ranih majskih dana
Dogodila se pesma ova.


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Sima Pandurović Empty Sima Pandurović - Svetkovina

Počalji od ThePoet Sre Jun 27, 2012 12:41 pm

SVETKOVINA

Sišli smo s uma u sjajan dan,
Providan, dubok, - nama, draga, znan;
I svetkovasmo ocepljenje to
Od muka, sumnje i vremena i sto
Rana što krvave ih vređao je svet -
Ljubavi naše plav i nežan cvet!

I opet sila zgrnulo se sveta
U bolnički nam mirisavi vrt;
Posmatra gde se dvoje dragih šeta,
Srećno, i hvale onaj život krt
Što ostavismo. Daleko od njih
Sad smo, a oni žale mir naš tih.

Oni baš ništa nisu znali šta
Dovede tu nas. - U cveću smo išli
Slaveći strasno osećanja ta,
Zbog kojih lepo sa uma smo sišli.
U novom svetu dobro nam je sad,
A svet o njemu dobro i ne sluti.

Sumnja u ljubav - najteži nam jad -
Min'o i čaše blažene ne muti.
Iz prošlih dana ljubav i znak njen
- Spojenost srca - ostala nam još
Naš život ovde svetao je tren,
Srdačan, krotak. Onaj život loš

U kome znanci, rodbina ostaju,
Nevinost našeg ne poznaje sveta;
Životno vino, srž nedostaju
Njima, a glava njihova im smeta.
A naših srca jedan isti zvuk
Beleži draži i vremena huk.

Jer mi smo davno, verna draga, - je li? -
Iskidali konce što nas vežu
Za prostor, vreme, tonove i boje,
- Lance života što zveče i stežu;
Jer mi smo, možda, sami tako hteli
Rad ljubavi nam i rad sreće svoje.

I gledaju nas zato što idemo
U košuljama belim parkom ovim,
Gde bolnički se miris širi jak;
Ne znaju draži sa životom novim,
Ljubavi naše neumrle znak.
... Gle! očima im trepti rosa nemo...


najukusnija je sirova misao
ThePoet
ThePoet
Moderator
Moderator

Broj poruka : 6720
Muški Devica Godina : 32
Datum upisa : 23.04.2012

Nazad na vrh Ići dole

Sima Pandurović Empty Sima Pandurović - Pesma tame

Počalji od ThePoet Čet Dec 27, 2012 8:59 am

PESMA TAME

Noć.
Ko čuje
Kako noćnih seni
Setna pesma tuži im na liri?
Tamna lipa u tišini miri;
Cvetovi su suzni njeni.
Prokapljuje.
Noć.

To je tišina veselih očiju
Sa tankim velom misterije zvuka,
S polusnom sreće kroz tu pesmu tiju,
Tako daleko od životna huka
K'o sreća zvezda, i sna, i mladosti.

Noć.
Ko čuje
Kako noćnih seni
Setna pesma tuži im na liri?
Tamna lipa u tišini miri;
Cvetovi su suzni njeni.
Prokapljuje.
Noć.

Dobro mi doš'o, trenute radosti!
Znaj, moje srce za zvezdu je svaku
Vezano zlatnim koncem i kroz tamu
Oblaka ovih, kad mis'o na raku
Ne pada ni uz vonju zemlje samu.

Noć.
Ko čuje
Kako noćnih seni
Setna pesma tuži im na liri?
Tamna lipa u tišini miri;
Cvetovi su suzni njeni.
Prokapljuje.
Noć.


najukusnija je sirova misao
ThePoet
ThePoet
Moderator
Moderator

Broj poruka : 6720
Muški Devica Godina : 32
Datum upisa : 23.04.2012

Nazad na vrh Ići dole

Sima Pandurović Empty Sima Pandurović - Senke

Počalji od Still_dreaming Uto Jan 01, 2013 12:42 pm


Senke



Oblaci žuti preko moje glave
Prelaze prostor mirno; zaklanjaju
Sunce i nebo, i visine plave,
i tužno gredu ko zna kojem kraju.

Promiču senke. I vazduh se žuti,
I teška tuga zahvata svečano
Prirodu celu. Mrtvački sve ćuti.
I setno veče pada tako rano.

I neki težak miris, teška boja
Spomena živih i tužnih što pune
Zamrljan vidik, osećanja moja,
Mladosti ponos što u meni trune.

Opojan, težak miris se iz bilja
Razliva, - slika otežale jave.
Miriše vazduh dahom mrtva smilja.
Oblaci idu preko moje glave.


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Sima Pandurović Empty Sima Pandurović - Miserere

Počalji od Still_dreaming Čet Jan 03, 2013 11:39 pm


Mіѕerere



To beše u snu sumornom, dubokom,
Očajan poraz života i nada,
Pred mojim mrtvim, zaklopljenim okom
Svet što se gubi i jesen što vlada

Setna i svetla preko svega što je
Živelo negda. Sunce zrake baca
Dugačke, žute vrh sarane moje,
Na prosti kovčeg i glavu mrtvaca.

Tutnji i bruji promuklo i tmulo
Muzika smrti. I tonovi pište
Pogreb ideja i nestanje trulo
Bolova, senki što dave i tište.

Prošlo je, prošlo sve. I sunce žali
Rastanak moj sa bolom, i bez volje,
Snagu i nežnost što su tužno pali
Neprežaljeni, bez zamene bolje.

Ja ipak vidim iz mrtvačkih kola
Nevine ljude, i kraj zlobe njine;
Osećam snagu celog svetskog bola,
Znam da su deca zemlje i prašine.

Umiru zraci, prirodna lepota.
Telesa jadna, bolesna i troma
Žéna i ljudi, bolnih od života,
Prate me nemo do mog večnog doma.

Stoga sam ves'o. A flaute cvile
Nestanak cveća, ljubavi i patnja,
Želja i nada što su sjajne bile, —
Tralje života koje nosi pratnja.

Muzika jeca tonom čiste tuge.
Gasi se sunce i zraci mu blede;
Spušta se tama; umiru sve duge
U kalu sveta, u haljini bede.

Mrak! mrak se hvata dubok. Ječe trube
Pobedu smrti što nosi trofeje:
Uvele nade iz stvarnosti grube,
Cepane snove, do one aleje

Što guši zemljom život. Ječe trube
Pogrebni marš nad bićem svega sveta,
Za one što se pate, koji ljube,
Za prosjake života tol'kih leta.

Rasprostire se kroz kristalne sfere,
Kroz vazduh suv i bistar, iz proleća,
Očajno tužno, setno mіѕerere! —
Kobni zvuk smrti života i cveća.


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Sima Pandurović Empty Sima Pandurović - Današnjica

Počalji od Still_dreaming Sub Jan 05, 2013 1:44 pm


Današnjica

(1911)


Samo ne ovo, samo ne banalnost!

O dani jada, potucanja, blata,
O moja mržnjo na očajnu stalnost,
Na dane kad se paučina hvata!

O odvratnosti spram sitneža ljudi,
Sitneži rada, ništavnosti svega,
Života koji za komadom bludi!

O, kako guši, k’o nesnosna stega,
Taj život gde se laže, puzi, plaši
Svačega što je svetlije i jače.

O, kako trunu bedni dani naši
U opštoj vlazi što i mene tače,
Pri posrtanju napora i volje,

Sumraku nada. Ali očaj naš će
Velike bune biti plodno polje,
A ovaj trulež nepovratno pašće.

O, kad bi doš’o taj dan kom se nada
Naraštaj ovaj, opšti uzdah mnjenja:
Veliki dan taj velikoga pâda;

I kad bi preš’o dah opustošenja,
Mač večne Pravde preko sramnog doba
Prljavih duša, srozanosti jadne!

Što mari što će na dnu istog groba
Ležati trulež što pravedno padne
S mladošću tužnom jednog pokolenja!

Izdanici slabi ovog veka gnjilog,
Mi ćemo biti tvorci kobnog vrenja,
Savesti griža jednog doba bilog.

I ne stvorimo l’ ništa sami sobom,
Završićemo bar jad ovih dana:
Bićemo, ipak, temelj svojim grobom

Novom životu, bez današnjih mana,
Boljem životu što bar nečem vodi
Ako ne časnom miru ono ratu,

Ako ne sreći, a ono slobodi.
Nećemo biti u kužnome blatu
Sastojci bedni ćivtinske sredine

Niskih vidika a uvela srca;
Gde nit’ se živi niti časno gine,
I gde se kopni, povodi i grca;

Gde crna čama stalno sipi na nas,
K’o sitna kiša, k’o strašna fatalnost,
Nekad k’o juče, juče kao danas ...

Samo ne ovo, samo ne banalnost!


:kralj!:


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Sima Pandurović Empty Sima Pandurović - Vekovi

Počalji od Still_dreaming Ned Jan 06, 2013 3:03 pm


Vekovi


Ja sam tužna veza krajnosti svih strasti
I veliko srce sveg oduševljenja;
Ja sam puna čaša gorkoga prezrenja
Na doba bez duše, bez snova i časti.

Ja sam večna ljubav naspram paroksizma
Osećanja sviju što u meni žive,
Ogledalo čisto i velika prizma
Vekova u senci jedne perspektive.

I moja je duša sred ponoćna mira,
Dok bezbrojnih zvezda trnu zraci sani,
Duša krupnog, starog haldejskog pastira,
Što kraj svoga stada sniva na poljani.

U mojoj se duši, k’o u drevno vreme
Obalama modrim osveštanih voda,
U časima vere mistične i neme
Ogleda fasada indijskih pagoda.

U njoj dunu, katkad, sa pustara krici,
Orkan divlje strasti što urla i mrvi,
Kao divlje horde; u požaru krvi
Zarude odjednom prostrani vidici.

Ja osetim instinkt izumrlih rasa,
Svirepost spram slabih, spram dece i žene;
U gordosti ovih kratkih, burnih časa
Sve satrapske težnje projure kroz mene.

A drugi put, kada čežnja tiha, bona,
Prelije u sjaju mesečine mlake
I ljubav i nade mnogih miliona,
Ja osetim mržnju na gorde i jake;

I živim u društvu onih što su znali
Živeti bez glasa, bez slave, i sami,
Voleli sve lepo, trpeli i pali
Skriveni u večnog zaborava tami.

I osećam dušom miris blage ambre
I istočnu radost, i ljubav i strasti
Gospodara starih ponosne Alhambre
Što ispiše pehar kratke zemne slasti.

U meni se strasti svih vekova bore,
Prolaze junaci s Gospodnjega groba
U zamkove svoje gde kandila gore,
S mačevima teškim, u ponoćno doba.

U meni je duša Osamnaestog Veka
I plemići gordi u svili i čipki;
Ja živim za trenut sred raskošna jeka
Vremena Vatoa, menueta gipki’.

I tada se javi huk ogromnih masa,
Silueta oštra bledog Robespjera,
I buntovni protest tribunskoga glasa,
I pad starih dogmi, prestola i vera.

Ja živim životom istorijskih mena,
Strašću sviju gordih, velikih i skromnih,
I punim životom velikih vremena
U prolazu ljudskih svih istina lomnih.

Ja mrzim naše jednoliko vreme
Bezbojno, sivo, i u njemu duše
Skomračne, sitne, pakosne i neme,
Što se u ropstvu svoga straha guše.

I mrzim samo naše doba ružno,
Gde je sve jadno, sve ‚‚sredina zlatna”,
Gde se, poput starog i žalosnog klatna,
Klatimo lagano, monotono, tužno.


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Sima Pandurović Empty Sima Pandurović - Trilogija

Počalji od Still_dreaming Pon Jan 07, 2013 2:21 pm


Trilogija


Kao ljubičica ukraj poljskog žbunja,
Sve dok dnevna svetlost tiho ne malakše,
U meni polet, cela snaga kunja,
A srce bije sve lakše i lakše.

Ali kada dušu moju noć obasja
Dubokim utiskom svojih tamnih veđa,
Kad umuknu daljnja zavijanja pasja
I žagor, misao za mišlju se ređa;

I gomilu želja sa dna duše krene,
I povorku strasti romantičnih mami,
I budi mladost, uspomene njene,
I šarenu igru utisaka da mi.

Na kaldrmi moga rođenoga grada
Koliko sam čudnih doživeo noći,
U društvu fantoma radosti i jada,
Sve u čudnoj vrevi i opet samoći!

Ja i moje srce prisutni smo tada
Mladosti naše plačnoj melodrami,
Komediji težnja što se bore sada,
I žalosnoj igri starosti u tami.

Čudno se kolo strasti tada vodi
Uz zlatne harfe i pesme na liri,
U lepoj, čednoj, ponoćnoj slobodi,
Dok ćelav mesec iznad kuća viri.

Ubledele zvezde žalostivo sjaje
Saučešćem, dok se, nečujno od sveta,
Života našeg trilogija daje,
Velika, duga nekoliko leta.


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Sima Pandurović Empty Sima Pandurović - Udes

Počalji od Still_dreaming Uto Jan 08, 2013 1:21 pm


Udes


I oko se naše teškom suzom vlaži
U iskrenom bolu, i sreći i tuzi;
Naš je bedni život zamršen splet laži
Gde se tajno ropće, pretvara i puzi.

Stari smo mi glumci s oveštalom maskom
Na daskama trulim pozorišta tužnog,
Srođeni sa zlobom, taštinom i laskom,
Na večitoj probi iskušenja ružnog.

I najmanje puta u svojoj smo roli,
A najčešće odjek samo tuđe reči.
O, kol'ko to tužno i tragično boli
Kada duh pred silom materije kleči.

Pa baš tad, kad za nas neme sreće preče
No da nam, k'o potok iz prastare šume,
Suza teške, gorke istine poteče, -
Nit nam kogod pljeska, niti nas razume.


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Sima Pandurović Empty Sima Pandurović - Treperenja

Počalji od Still_dreaming Sre Jan 09, 2013 1:59 pm


Treperenja



Po koji put to drveće lista
Novom nadom ili novim snom,
I proleće što u pompi blista
S varkom sreće uđe u moj dom?

A brzo će, opet, druže — je li? —
Hladni vetri u naletu zlom
Smračiti ga; i listovi sveli
Valjati se prašinom i tlom?

Koji put već čovek mučno zida
Novu veru, ili novi hram;
A vreme ih s površine skida,
Da se nikad ne pomenu — znam!

Ko to kuca? Čovek, žena, dete?
Mržnja, nežnost, prevara il’ sram?
Svejedno je da l’ me razumete —
Ma ko bio, želim da sam sâm.

Jer osećam da u času zlom
Dom se mirni pretvara u hram;
Znam, i njemu brzo ide slom —
Slom, al’ s njime treba biti sâm.


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Sima Pandurović Empty Sima Pandurović - Naša pesma

Počalji od Still_dreaming Sre Jan 16, 2013 3:21 pm


Naša pesma



Kad oblaci sumnje nečujno prelete
Tvojim umnim čelom, ili uzdah pirne
Sa usana lednih - senka tamne sete
Ovlada u meni i dušu mi dirne.

Kada čedan osmeh, moje divno dete,
Na tvome umilnom licu zatreperi,
Kao sjaj u noći daleke planete,
Moj se duh ozari u nadi i veri.

Kada svetla suza s tvog bisernog oka
U nemile dane krišom tužno kane,
U svetu poroka, mržnje, zla duboka -
U mome se srcu otvaraju rane.

Ali uvek, kada bol il' radost stiže,
Kad nas sreća mami il' nas se jad kosn'o,
Mi smo, s dana u dan, jedno drugom bliže
Neodstupno, stalno, jače, sudbonosno.

Pred nama su bile vera i lepota
U svom spasonosnom, tajanstvenom sjaju,
I prešli smo stazu nemirnog života
U prisnom, i strasnom, toplom zagrljaju.


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Sima Pandurović Empty Sima Pandurović - Veliki pauk

Počalji od Still_dreaming Sub Jan 19, 2013 12:24 am


Veliki pauk


Vidiš kako tiho iznad naše glave,
Na trakama sunca, kroz trenutke bede,
U varljivoj slici budućnosti plave,
Kroz podrume Doma i tavanske grede,
Nečujno, kao snom bez svoje jave,
Veliki pauk svoju mrežu prede?

Od svega što je gorda prošlost dala,
Od sokova našeg srca i od hrpe
Šarenih i prisnih, dragih ideala,
Kao dobrih duša najmilija draž, -
Mesto vere što se pretvara u krpe -
Prostire se opšta i otrovna laž.

Laž što nam tajno bedna srca suši,
Laž koja k'o mora na naš život pade
Bacajući senke, k'o velike klade,
Pred noge nam; koja umara i guši,
O! - ona koja u svesti i duši
Stvara tužnu pustoš, nerečene jade.

Kroz svet naših nada, osećanja živa,
Kroz domove sreće i kolebe bede,
Kroz mozak, srce i sva naša tkiva,
Guste, kobne niti što ništa ne štede
Nečiji prst nam u život utkiva.

To Veliki Pauk svoju mrežu prede...


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Sima Pandurović Empty Smia Pandurović - Rezignacija

Počalji od Still_dreaming Sub Jan 19, 2013 12:34 pm


Rezignacija



Opet je ponoć sumorna,
Opet je ponoć budnom mi promakla
I mekim krilom, tugom srce takla;
Opet je duša umorna,
A s grudi
Teret se nije sišao. Šta mari?
Ponoć je prošla. – Zora rudi...
Treba nam leći, snovi moji stari.

Često smo puta ustali;
Često smo puta duge noći bdili
I prkosili nevidljivoj sili.
Danas smo tužno sustali;
Pa neka!
Ko će još pep’o srca sad da žari?
Najbolji odmor još nas čeka.
Treba nam leći, snovi moji stari.

Svi ćemo proći ovako;

Svi ćemo brzo prebroditi vale
ludog života, nepojamno male,
A teške za nas tako.
I tada
Doći će dobre sudbe večni dari:
Spokojstvo, mir, bez bola, jada.
Treba nam leći, snovi moji stari.


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Sima Pandurović Empty Sima Pandurović - Potres

Počalji od Still_dreaming Sub Feb 02, 2013 12:56 pm


Potres



Prošao me strah od Boga davno,
Dah mirisni ljubavi i čežnje,
Bol s proleća; pospale su težnje;
Prošao me strah od Boga davno.

Mutne oči iznemoglo glede
U horizont prazan i oron'o.
Duh, sa telom, materiji klon'o.
Mutne oči iznemoglo glede.

Moju staru ranu od života,
Vidim, nemar suvereni leči, -
Moju nežnost, nemir, jad bez reči,
Moju staru ranu od života.

Higijena nesećanja vida
Moj bunovni san i savest što mi
Duh i telo nemilosno lomi.
Higijena nesećanja vida.

Gledam da se svega manje sećam,
Da ne žalim ni prošlost ni sebe,
Da se tiho što beše pogrebe;
Gledam da se svega manje sećam.

Još savesti vetar neki, uzdah
Mrtvih - šta li? - kroz moj život prosti
Prođe, katkad, k'o jeza kroz kosti.
Još savesti vetar neki, uzdah,

Znak poslednji groznice života,
Potrese me, pa iščezne blizu
Srca. Vidim malu paralizu,
Znak poslednji groznice života.


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Sima Pandurović Empty Sima Pandurović - Godine

Počalji od Still_dreaming Pon Feb 04, 2013 2:14 pm


Godine



Kao pokajnice, u sećanju sivom,
Na zaranku sunca, nada i života,
Prolaze u bolu, umornom i živom,
Sa licem na kome nestaje lepota,

Pored siluete nejasnih bregova.
Svaka nosi jedan dugi sanduk želja,
Maštanja i nada, i cveća i snova,
Umrlih časova tuge i veselja.

I što dalje idu, senka biva njina
Sve veća na svodu mramornom i zlatnom,
I strahotno svaka ima uzrast džina,
Što se mrko gubi za planinskim platnom.

A u duši, kao marš pogrebne pesme,
Cvili, kao u snu bunovnom i groznom,
Plač i strah za njima što se reći ne sme,
U sumraku nada žalosnom i poznom.


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Sima Pandurović Empty Sima Pandurović - Žena

Počalji od Still_dreaming Pet Feb 08, 2013 3:49 am


Žena



Ja sam svoju dušu u tvoj život pren'o,
I sve tvoje mane, grehe i vrline
Zavoleo tamnom strašću, draga ženo,
Strašću radi koje živi se i gine.

Ti si svetost moje radosti i tuge
I molitva čista srca u samoći,
Radost mojih snova u bojama duge,
Vera moga bića u danu i noći.

Kad pričešće dođe-duše koju zvona Zovu
večnom carstvu čistote i mira,
Ti si moje vere velika Madona
Pred kojom se celi iz svetog putira.

Što živimo duže, vezani smo čvršće.
Ti si tamna težnja nagona i žudi
I razblude moje, kad na meni dršće
Sve, a pohota se počinje da budi.

Kad instinkt sa svešću stane da se bori,
Kad se vani prospe mesečina bela,
Crven plamen mojih strasti uvek gori
Na grešnom oltaru tvog mirisnog tela.

I sto tamnih veza u nama se spaja:
Veza ranih snova o večnoj lepoti,
Veza našom decom, radosti i vaja,
I perversne strasti i duše i ploti.


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Sima Pandurović Empty Sima Pandurović - Budući dijalog

Počalji od Still_dreaming Uto Feb 12, 2013 2:15 pm


Budući dijalog


Čuvar ih sêdi kroz zamak vodi stari.
Zaborav, prah, tišina, čudne stvari
Tu su u društvu, prisne, ali néme.

— Gle, to je neka knjiga!

— Dâ, sonèti.
Pesme i ljubav...

— Koje je to vreme?

— O, davno; ko će toga da se seti!

— A ovo?

— To je cvet u knjizi, sveo.
Smešno; al’ nekad ljudi su vek ceo
Čuvali tako nešto. To su zvali
„Uspomenom“ (zbiljski, ili tek u šali,
Ne znam tačno). To je, eto, kao slama.

Čudnovato, je li?

— The, budiboksnama!

Šta li je ovo?

— Slika, bolje: karta.

Tu su razna parčad zemlje ucrtana,
A svako su zvali otadžbinom. Na nju
Mislili su često, i noću i danju,
K’o mi na sebe. To je prošlost râna!
Ginuli su za nju. A ruka je vešta
Slikala tu parčad zemlje.

— Sve kojèšta!

— Ovo je kip takozvanog kaluđera.
To je čovek kome cilj bejaše „vera“.
Takav nije jeo, ni pio, ni znao
Za ženu. Često bi u „ekstazu“ pao,
To jest u ludilo, misleći na Boga
I spasenje duše.

— Zar je bilo toga?

— I mnogo još čega. Trebalo bi znati
Čitav jedan rečnik! Roditelji, mati,
Prijateljstvo, vernost, braća, žrtva, drâga,
Otadžbina, narod, samilost, poštenje —
Sve reči koje su otišle bez traga.
Pa kult mrtvih, onih o kojim se sanja!...
U njima je bilo neko čudno vrenje;
To su oni zvali svetom osećanja...

Ko od nas mari za te prošle stvari!
Mi ćemo sad opet, brzo i visoko,
Na naš novi motor. Za naše su oko
Putevi na zemlji samo razne crte.
I videćeš, kad se malo budeš nagla,
Da ničega nema. Proleće i cveće,
I boje, i miris — ništa nego magla!
Brzina sve ništi. Neka bude veća!

— A šta je to što su nekad zvali sreća?

Pesma koju je Sima simbolično smestio na kraj svoje zbirke ‚‚Posmrtne počasti'' kao najavu nekog budućeg dijaloga i u njemu ostavio svoje predviđanje da će sve tadašnje vrednosti (volim da verujem - i današnje) u budućnosti prestati da budu važne i da će postati nepoznate novim generacijama. :tiktak:

‚‚Brzina sve ništi.'' - ostvareno predviđanje. :(


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Sima Pandurović Empty Re: Sima Pandurović

Počalji od Still_dreaming Pon Mar 25, 2013 2:08 pm


Recite najboljem prijatelju jedanput neprijatnu istinu i vi ćete nečujno, toga momenta, izgubiti u njemu svoga prijatelja. Kažite svom ministru jedanput golu istinu, vi ćete biti otpušteni iz službe; istaknite jednom svoje osećanje pravde prema ‚‚pozitivnom zakonu'', vi ćete biti stavljeni pred sud; pobunite se u ime morala, protiv zločina jednog vladaoca, vi ćete biti veleizdajnik; i rešite da samo tri dana govorite istinu, pa ćete već trećeg dana biti na lekarskom posmatranju, a četvrtog dana će vas strpati u ludnicu.


‚‚Ogledi iz estetike''


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Sima Pandurović Empty Sima Pandurović - U kolevci sna

Počalji od Still_dreaming Pet Jul 19, 2013 12:33 pm


U kolevci sna



Kad sunce zađe, i pokrivač plavi
Zvezdane noći, veče toplog juna
Padne po polju i vrh cvetnih kruna,
A žuti mesec na nebu se javi,

U mojoj duši šum umornih trava
I trepet lišća u disanju noći
Šire san jedan sugestivne moći,
Jedan san što se čini da je java.

Jedan san, koji sjaj mesečev zlati,
Javlja se, čili, povija onako
Kako miris dune poljanama lako,
Kako uzdah noći kandilke zaklati.

I s bojama koje upija lepota
Noći, ovaj svet se s drugim svetom sliva
U meku sliku zadovoljstva živa,
U život jednog sna i san života.

Tada miriše doba ranog maja;
I kao da se, neprimetno, prosto,
Na Ideal što je u sećanju ost’o
Nastavlja tiho jedan san bez kraja.


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Sima Pandurović Empty Sima Pandurović - Ravnodušna pesma

Počalji od Still_dreaming Pon Dec 15, 2014 8:16 am

Ravnodušna pesma


Čovek se, katkad, povuče u samoću,
zbog starosti, umora, il' razočarenja,
Il' možda zbog svega skupa. I tad, noću,
U časovima neželjenih bdenja,

On vidi duboku i jadnu prazninu,
Srca k'o života, života k'o sveta,
I da duše kao leptirovi ginu,
I da svaka nada k'o magla odleta.

I, za čudo! Tada ništa mu ne smeta:
Ni šum mrtvih seni, ni idoli pali;
Sam se pita zašto i šta da se žali?
A jedan se osmeh rađa polagano:

Osmeh koji ništa ne mrzi nit' voli,
Osmeh blag, sažaljiv, kad se sve preboli,
I sadašnji jadi i nadanje rano,
I bol što je muklo naša srca cep'o.

Sve postaje jedno. Pa i to je lepo...


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Sima Pandurović Empty Re: Sima Pandurović

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu