Maksim Gorki
Zid :: Književnost :: Književnost
Strana 1 od 1
Maksim Gorki
Aleksej Maksimovič Peškov (rus. Алексей Максимович Пешков), poznatiji kao Maksim Gorki (rus. Максим Горький), bio je sovjetski pisac, osnivač književnog metoda socijalističkog realizma i politički aktivista. Rođen je u Nižnjem Novgorodu rođen 28. marta 1868. godine , a umro je 18. juna 1936. godine u Moskvi. Od 1906. do 1913. i od 1921. do 1929. živeo je u inostranstvu; nakon povratka u Sovjetski Savez, prihvatio je kulturnu politiku toga vremena, mada mu nije bilo dozvoljeno da napušta zemlju.
U 19. godini pokušao je samoubistvo. Agitirao je protiv carizma, tražio društvo revolucionara narodnjaka i branio interese siromašnih. Godine 1905. piše proglase protiv vojske, policije, cara i biva zatvoren, a oslobođen je na protest intlektualaca mnogih zemalja. Godine 1906. ilegalno napušta zemlju i ostaje u emigraciji do 1913, gdje se bori za obustavljanje svake pomoći carskoj Rusiji. U svojim prvim pripovetkama opisuje egzistenciju ljudi sa dna društvene lestvice. U nizu članaka prikazuje svoje neprijateljstvo prema fašizmu i malograđanskoj sebičnosti. Smisao umetnosti tražio je u istini, stvaralačkom radu i afirmaciji čovečnih odnosa među ljudima.
Dela:
Novele i pripovetke: „Makar Čudra“ (1892), „Dve skitnice“ (1894), „Starica Izergilj“, „Čelkaš“ (1895), „Konovalov“ (1897), „Prolećni zvuci“ (1901), „Po Rusiji“ (1912 - 1916), „Život u plavom“ (1925).
Lirske pesme u prozi: „Pesma o sokolu“ (1899), „Vesnik Bure“ (1901).
Romani: „Foma Gordejev“ (1888), „Troje“ (1900), „Mati“ (1907), „Ispovest“ (1908), „Gradić Okurov“ (1909), „Život Matveja Kožemjakina“ (1910), „Život Artamonovih“ (1925), „Život Klima Samgina“ (1926 - 1936).
Drame: „Malograđani“, „Na dnu“ (1902), „Letnjikovac“ (1904), „Deca sunca“ (1905), „Neprijatelji“ (1906), „Vasa Železnova“ (1910 - 1936), „Jegor Buličov“ (1936).
Uspomene: ‚‚Detinjstvo'' (1913 - 1914), „Među ljudima“ (1916), „Moji univerziteti“ (1923), „Beleške iz mog dnevnika“ (1923 - 1924).
U 19. godini pokušao je samoubistvo. Agitirao je protiv carizma, tražio društvo revolucionara narodnjaka i branio interese siromašnih. Godine 1905. piše proglase protiv vojske, policije, cara i biva zatvoren, a oslobođen je na protest intlektualaca mnogih zemalja. Godine 1906. ilegalno napušta zemlju i ostaje u emigraciji do 1913, gdje se bori za obustavljanje svake pomoći carskoj Rusiji. U svojim prvim pripovetkama opisuje egzistenciju ljudi sa dna društvene lestvice. U nizu članaka prikazuje svoje neprijateljstvo prema fašizmu i malograđanskoj sebičnosti. Smisao umetnosti tražio je u istini, stvaralačkom radu i afirmaciji čovečnih odnosa među ljudima.
Dela:
Novele i pripovetke: „Makar Čudra“ (1892), „Dve skitnice“ (1894), „Starica Izergilj“, „Čelkaš“ (1895), „Konovalov“ (1897), „Prolećni zvuci“ (1901), „Po Rusiji“ (1912 - 1916), „Život u plavom“ (1925).
Lirske pesme u prozi: „Pesma o sokolu“ (1899), „Vesnik Bure“ (1901).
Romani: „Foma Gordejev“ (1888), „Troje“ (1900), „Mati“ (1907), „Ispovest“ (1908), „Gradić Okurov“ (1909), „Život Matveja Kožemjakina“ (1910), „Život Artamonovih“ (1925), „Život Klima Samgina“ (1926 - 1936).
Drame: „Malograđani“, „Na dnu“ (1902), „Letnjikovac“ (1904), „Deca sunca“ (1905), „Neprijatelji“ (1906), „Vasa Železnova“ (1910 - 1936), „Jegor Buličov“ (1936).
Uspomene: ‚‚Detinjstvo'' (1913 - 1914), „Među ljudima“ (1916), „Moji univerziteti“ (1923), „Beleške iz mog dnevnika“ (1923 - 1924).
Amor fati
Live today
Still_dreaming- Administrator
- Broj poruka : 22089
Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010
Zid :: Književnost :: Književnost
Strana 1 od 1
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|