Zid
Dobro došli na forum Zid!

Ovu poruku vidite jer pregledate naš forum kao gost.

Ukoliko se registrujete dobićete mogućnost da odgovarate na teme, otvarate nove, upoznate nove ljude, učestvujete u forumskim takmičenjima i iskoristite sve pogodnosti jednog člana. Registracija traje samo minut, jednostavna je i potpuno besplatna.

Da biste se registrovali kliknite ovde.

Važna napomena: Mejl za registraciju može dospeti u spam ili trash u vašem mejlu, pa prilikom aktivacije naloga, ukoliko ne dobijete mejl u inbox, proverite da li je možda završio tamo.


Join the forum, it's quick and easy

Zid
Dobro došli na forum Zid!

Ovu poruku vidite jer pregledate naš forum kao gost.

Ukoliko se registrujete dobićete mogućnost da odgovarate na teme, otvarate nove, upoznate nove ljude, učestvujete u forumskim takmičenjima i iskoristite sve pogodnosti jednog člana. Registracija traje samo minut, jednostavna je i potpuno besplatna.

Da biste se registrovali kliknite ovde.

Važna napomena: Mejl za registraciju može dospeti u spam ili trash u vašem mejlu, pa prilikom aktivacije naloga, ukoliko ne dobijete mejl u inbox, proverite da li je možda završio tamo.
Zid
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Priznati sebi samom

4 posters

Ići dole

Priznati sebi samom Empty Priznati sebi samom

Počalji od Still_dreaming Pon Jun 11, 2012 7:59 am


Svako od nas ima nekakvu sliku o sebi u koju je koliko-toliko siguran. Zna šta bi uradio, a šta nikad ne bi, zna koji su mu kvaliteti i šta su mu mane. Uslovno rečeno ‚‚zna''... Ponekad negativno iznenadimo sami sebe nekim svojim postupkom ili nečim što smo pomislili ili nečim što smo rekli. Ponekad se zapitamo jesmo li mi baš onakvi kakvi smo mislili da jesmo i ako jesmo, zašto nismo takvi bili i u toj situaciji? Većina nas pređe preko toga kao preko izuzetka koji je odmetnuti deo nas, produkt jedne jedine nepredviđene situacije, odrekne ga se i opet se ukalupi u svoje staro obličje, u ono što je oduvek mislio o sebi.


Radite li i vi tako?
Da li ste bili u situacijama u kojima ste postupili na način na koji niste očekivali? Ali ne postupili na dobar način, nego na loš način. I da li ste onda opravdali sebe sebi samom i zaboravili da ste to ikad pomislili / rekli / uradili?
Da budem plastičniji, da slučajno ne biste omašili temu, npr. da li ste ikada bili sujetni, pa to sebi porekli? Da li ste ikada bili zavidni, pa to sebi porekli? I slično.
Ili ste priznali sebi taj propust, malo se grizli što ste i vi takvi, što se i vama takvo nešto desilo, a ne volite to kod drugih ljudi?
Priznajete li sebi takve svoje izlete?



Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Priznati sebi samom Empty Re: Priznati sebi samom

Počalji od enigma_ Pon Jul 02, 2012 8:53 am

Mislim da je čoveku najteže da se souči sa samim sobom.Stalno traži neka opravdanja za neke svoje postupke-izlete u ponašanju ili je to samo kod mene slučaj.
Dešavalo mi se da danima imam neko odvratno osećanje, sama sebe mučim i onda puknem i kažem ono što me posle bukvalno neizdrživo boli.
Onda lutam sama sa sobom, kajem se, jedem sama sebe i na taj načim sebi sve priznam okrivim sebe maksimalno, nađem se u nekom ćošku, plačem, krijem se od svih, postavljam sebi milion pitanja i podpitanja, koja su uvek ista i na koja nađem odgovor,a to je da je problem u meni. Tačnije napravim problem gde ga nema, što napravim sebi i što sebe dovedem u užasno stanje, je najmanji problem u odnosu na problem koji napravim ljudima koje volim.
Svesna svog "invaliteta"posle tog mog stanja, stajem na noge i biram momente, reči i bukvalno kleknem da mi se oprosti.
Na svu sreću (moju) mogu na prstima jedne ruke, da izbrojim koliko sam puta tako nešto uradila za svojih 43 godina.Ali zato mi se dešava da se često osećam užasno loše jer nažalost sam takva kakva sam, često najgora od sve dece :sorry:
Nema opravdanja, svesna sam toga iako uvek pokušavam da nekako opravdam sebe i to ne pred sobom, već pred ljudima koji "trpe" moje izlete.
Kad dotaknem dno, a to je da "klečim" i molim, onda se opametim i obećam da se tako nešto, a ni slično neće ponoviti, I zaista to bude tako :)

Zanimljivo da sam drugačije vaspitala, što znači da sam ja kao i "balavica" bila svesna toga i da sam bezobrazna najpre prema sebi, pa i prema ljudima koje volim.
Inače ne mislim da je pametno tek tako priznavati "drugima" jer sa tim priznanjem kristalno jasno pokazuje se slabost čoveka.

enigma_
enigma_
Veteran
Veteran

Broj poruka : 4779
Lav Godina : 55
Datum upisa : 13.02.2010

Nazad na vrh Ići dole

Priznati sebi samom Empty Re: Priznati sebi samom

Počalji od Troja Pet Feb 22, 2013 1:36 am

Desavalo mi se da nekada uradim i nesto sto ne volim kod drugih ljudi, mada ne cesto. Obicno se drzim nekih svojih pravila o fer odnosima i prije svega se trudim da pomognem ljudima kad god mogu, ali kada se zivotni opstanak dovede u pitanje, nekada i ja mogu da budem surovija nego sto bih smatrala da je ispravno.

Prije nekoliko godina poljakinja koja je radila na recepciji postala je nezadovoljna svojim poslom i pocela da vrsi pritisak na moju seficu da je ubaci u racunovodstvo. Ova je ubrzo i poklekla, sto meni nije bilo pravo, jer smo u to vrijeme imali malo posla, te nisam vidjela sta cu ja raditi ako jos jedan clan osoblja bude zaposlen da radi isti posao. Ta koleginica je pored toga bila vrlo agresivna i bezobrazna, a u praksi je znala napraviti pravu brljotinu od posla zbog svoje lijenosti i zbog toga jer nije bila spremna da slusa savjete kako da nesto uradi. Meni je to brzo dosadilo, pa sam se prestala previse truditi oko nje, a svoje zamjerke njenom radu i ponasanju sam obznanila i sefovima. Nakon jednog sukoba sa mnom oko posla koji je odbila da uradi bila je i otpustena.

Moram priznati da mi je sa jedne strane bilo zao sto je morala raditi na recepciji i shvatala sam da bi zeljela neki cjenjeniji posao, ali s druge strane sam smatrala da ona zaista nije tip licnosti sa kojom bih sutra zeljela dijeliti posao. Nekada sam je u mislima poredila sa mladjom verzijom mene, ali znam da sam ja kada sam tek ucila posao bila vrijedna i slusala svaki i najmanji savjet i zahtjev, i trudila se da budem maksimalno uctiva prema ljudima oko sebe, sto me ipak ucinilo razlicitom od nje na jedan vrlo bitan nacin. Nisam nikada sebe osudjivala zbog njenog otpustanja, i zapravo mi je zivot postao ugodniji kada je ona otisla iz firme.
Troja
Troja
Legendarni član
Legendarni član

Broj poruka : 16880
Ženski Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010

Nazad na vrh Ići dole

Priznati sebi samom Empty Re: Priznati sebi samom

Počalji od Dora_Mar Pon Nov 02, 2015 10:42 pm

Mislim da se ljudi tako čvrsto drže sebe, misleći da sebe poznaju, a da na taj način ostaju na površini ne dozvoljavajući sebi da upoznaju sebe potpuno. Mislim da je najbolji učitelj kakav si zapravo sam Život, koji ti nametne situaciju za koju si rekao 'ne bih ja to nikad' a onda uradiš suprotno.
Iskreno, mislim da se ljudi plaše da dozvole sebi da sebe upoznaju. I to je razočaravajuće.
Desilo mi se dosta puta kada u situcijama nisam prepoznala sebe. Ali mi je i posle toga bilo jasno koliko sebe još moram da upoznam i da je svaka situacija šansa za boljeg tebe sjutra.
Dora_Mar
Dora_Mar
Ugledni forumaš
Ugledni forumaš

Broj poruka : 2926
Ženski Vodolija Godina : 32
Lokacija : negdje...
Datum upisa : 17.12.2010

Nazad na vrh Ići dole

Priznati sebi samom Empty Re: Priznati sebi samom

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Nazad na vrh

- Similar topics

 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu