Moji klasici
2 posters
Zid :: Književnost :: Književnost
Strana 1 od 1
Moji klasici
Poznati pisac Italo Kalvino napravio je listu od 14 definicija po kojima se može prepoznati klasično delo u književnosti.
1. Klasici su knjige o kojima ljudi najčešće govore ‚‚Ponovo je čitam…”, a skoro nikad ‚‚Čitam je”.
2. Klasici su knjige u kojima se krije prava riznica iskustava za ljude koji su ih čitali i voleli.
3. Klasici su knjige koje na poseban način utiču na nas, bilo tako što se ucrtaju u naše pamćenje kao nezaboravne, ili kada se sakriju u naslagama pamćenja skrivene u formi pojedinačnog ili kolektivnog nesvesnog.
4. Klasici su knjige koje pri svakom čitanju pružaju osećaj svojevrsnog otkrovenja kao i prilikom prvog čitanja.
5. Klasici su knjige koje čak i prilikom prvog čitanja pružaju čitaocu osećaj da je nešto slično već čitao.
6. Klasici su knjige koje nikad ne iscrpe sve što mogu ponuditi svojim čitaocima.
7. Klasici su knjige koje donose auru prethodnih tumačenja i tragova koje su ostavili u kulturi ili kulturama kroz koje su prošle.
8. Klasici su knjige koje konstantno podstiču kritičke rasprave oko sebe, pritom uvek skidajući sa sebe prašinu ustajalosti.
9. Što više o njima slušamo kroz ‚‚rekla-kazala” priču uviđamo da su klasici originalne, neočekivane i inovativne knjige.
10. Klasici su knjige koje predstavljaju celi univerzum, knjige koje se mogu porediti sa starim talismanima.
11. Tvoj klasik je knjiga na koju ne možeš ostati ravnodušan i koja ti pomaže da sebe definišeš u odnosu na svet.
12. Klasik je delo koje dolazi ispred drugih klasika; ljudi koji su pročitali druge klasike istog trena mogu utvrditi mesto svog klasika u genealogiji klasičnih dela.
13. Klasici su knjige koje buku današnjice smeštaju u pozadinski šum, bez kojeg klasici ne mogu ni postojati.
14. Klasik je delo koje opstaje kao pozadinski šum čak i kada potpuno nekompatibilna sadašnjost preuzme primat.
Koji su vaši klasici?
Zbog čega baš oni? Šta ih je izdvojilo?
Koja klasična dela ne možete da prihvatite kao klasike i zašto ih ne biste svrstali u tu klasu?
Amor fati
Live today
Still_dreaming- Administrator
- Broj poruka : 22089
Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010
Re: Moji klasici
Klasik koji je na mene ostavio najveći utisak jesu ‚‚‚Zli dusi" Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Iako govori o zatrovanim umovima 19. veka, mislim da se knjiga uklapa u svako doba, pa i ovo naše savremeno.
Dok sam čitao ovaj roman, nisam uopšte imao utisak da čitam nešto iz doba kada je Dostojevski živeo, već naprotiv, nešto što je univerzalno tačno, ali prikazano na modelu društva iz 19. veka. Knjiga prikazuje koliko su revolucionarne ideje opasne, koliko štete može da nanese nekoliko trulih umova, govori o tome kako razmišlja mladež puna srdžbe, kako izgleda jedno oronulo društvo koje ne preza ni od čega. Ovi opisi lako se mogu primeniti i na sadašnje stanje društva u Srbiji.
Dostojevski je u ovu priču upleo i psihološki savršeno obrađene likove (kako samo on ume) koji se prepliću tako da prave vrhunski zaplet, konstantno se dvoume, bivaju pokrenuti zlim duhovima, zluradim silama. Zanimljivo je koliko su, uslovno rečeno, ‚‚dobri" likovi nejaki u odnosu na pokretačke sile zla.
Možda ovo po ocenama kritike i nije njegov najbolji roman, ali ja znam da sam se dobro zamislio na svakoj strani ovog romana, da sam bio pod utiskom i nekoliko nedelja nakon čitanja knjige, da sam i dalje pod utiskom, da planiram da ga pročitam ponovo kako bih pronašao i one dublje, skrivene motive i simbole kojih pri prvom čitanju nisam bio svestan.
Ova knjiga je neiscrpno vrelo mudrosti, jedno odlično realizovano posmatranje stvarnosti pretočeno u priču koja se uklapa u sve modele društva, prikazuje sve što se ikada dešavalo i što će ikada desiti. To je roman koji se može iznova i iznova čitati i svakog puta izmamiti nove uzdahe, zaprepašćenja; delo u kome se uvek može otkriti nešto novo. Zbog toga je to za mene klasik.
Knjiga ‚‚Vašar taštine" Vilijama Tekerija po mom mišljenju nije zaslužila da se nađe među klasicima. Smatram da je roman uveliko precenjen. Napisan je klasičnim kitnjastim britanskim stilom koji mnogo priča, ali malo šta kaže. Glavna tema romana je upravo taština što naučimo i iz samog naslova. Na trenutke je roman potpuno nerazumljiv, kao da se autor izgubio u mislima, ali i dalje nastavio da piše. Pokušao sam da ga pročitam do kraja, ali nisam mogao. Svaku zainteresovanost ubili su piščevi komentari u knjizi koji sklanjaju čitaoca s radnje i koji su, pritom, potpuno nepotrebni i nebitni. Oni samo doprinose razbijanju iluzije i podsećaju čitaoca da čita nešto izmišljeno i ne daju mu priliku da se saživi s likovima.
Dok sam čitao ovaj roman, nisam uopšte imao utisak da čitam nešto iz doba kada je Dostojevski živeo, već naprotiv, nešto što je univerzalno tačno, ali prikazano na modelu društva iz 19. veka. Knjiga prikazuje koliko su revolucionarne ideje opasne, koliko štete može da nanese nekoliko trulih umova, govori o tome kako razmišlja mladež puna srdžbe, kako izgleda jedno oronulo društvo koje ne preza ni od čega. Ovi opisi lako se mogu primeniti i na sadašnje stanje društva u Srbiji.
Dostojevski je u ovu priču upleo i psihološki savršeno obrađene likove (kako samo on ume) koji se prepliću tako da prave vrhunski zaplet, konstantno se dvoume, bivaju pokrenuti zlim duhovima, zluradim silama. Zanimljivo je koliko su, uslovno rečeno, ‚‚dobri" likovi nejaki u odnosu na pokretačke sile zla.
Možda ovo po ocenama kritike i nije njegov najbolji roman, ali ja znam da sam se dobro zamislio na svakoj strani ovog romana, da sam bio pod utiskom i nekoliko nedelja nakon čitanja knjige, da sam i dalje pod utiskom, da planiram da ga pročitam ponovo kako bih pronašao i one dublje, skrivene motive i simbole kojih pri prvom čitanju nisam bio svestan.
Ova knjiga je neiscrpno vrelo mudrosti, jedno odlično realizovano posmatranje stvarnosti pretočeno u priču koja se uklapa u sve modele društva, prikazuje sve što se ikada dešavalo i što će ikada desiti. To je roman koji se može iznova i iznova čitati i svakog puta izmamiti nove uzdahe, zaprepašćenja; delo u kome se uvek može otkriti nešto novo. Zbog toga je to za mene klasik.
Knjiga ‚‚Vašar taštine" Vilijama Tekerija po mom mišljenju nije zaslužila da se nađe među klasicima. Smatram da je roman uveliko precenjen. Napisan je klasičnim kitnjastim britanskim stilom koji mnogo priča, ali malo šta kaže. Glavna tema romana je upravo taština što naučimo i iz samog naslova. Na trenutke je roman potpuno nerazumljiv, kao da se autor izgubio u mislima, ali i dalje nastavio da piše. Pokušao sam da ga pročitam do kraja, ali nisam mogao. Svaku zainteresovanost ubili su piščevi komentari u knjizi koji sklanjaju čitaoca s radnje i koji su, pritom, potpuno nepotrebni i nebitni. Oni samo doprinose razbijanju iluzije i podsećaju čitaoca da čita nešto izmišljeno i ne daju mu priliku da se saživi s likovima.
najukusnija je sirova misao
ThePoet- Moderator
- Broj poruka : 6720
Godina : 32
Datum upisa : 23.04.2012
Zid :: Književnost :: Književnost
Strana 1 od 1
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|