Mjuzikl

Mjuzikl je glazbeno–scensko djelo zabavnog karaktera u kojemu se izmjenjuju glazbene točke s govornim tekstom. Narativna struktura temelji se na onoj romantične komedije pa se zapravo radi o glazbenoj komediji. Tvore ga filmovi u kojima se radnja povremeno odvija pjesmom i plesom, ili su oni sastavni dio života junaka.

Žanr je nastao oko 1900. na Broadwayu u New Yorku, kao izraz specifičnog američkog zabavnog života. U početku je bio svojevrsna sinteza burleske, vaudevillea, pantomime, baleta i operete, ali uskoro je postao samostalan oblik izrazitih značajki zahvaljujući prvenstveno kvalitetnim libretima koja se često temelje na vrijednim literarnim ostvarenjima, kao i prvorazrednim izvedbama. Glazbene točke nose obilježja zabavne i jazz glazbe, a neizostavan dio mjuzikla je i song.

Žanr se oblikovao ustaljenjem zvučnog filma početkom 1930-ih, a nastavljao se na kazališnu tradiciju mjuzikla. Proširio se i u Europi, ponajprije u Engleskoj. U Francuskoj je mjuzikl profinjeniji i intimniji od engleskog, a tu song zamjenjuje chanson. U Njemačkoj je mjuzikl sentimentalan i po sastavu orkestra najbliži opereti. Song je solistički glazbeni broj po kojem se mjuzikl pamti. Većina njih zaživi i kao evergreen pjesma, npr. ,,Maria" iz ,,West Side Story" i ,,Don't cry for me Argentina" iz ,,Evite".

Zlatno razdoblje mjuzikla je bilo od 1920. do 1960., koje se naziva doba umjetničke zrelosti mjuzikla. Tada naime dolazi do čvršće povezanosti pjesme i plesa s pričom, a zapleti su uvjerljiviji. U ovom razdoblju skladaju neki od najpoznatijih skladatelja, kao što su Jerome Kirn (,,Show Boat"), Leonard Bernstein (,,West Side Story"), Richard Rodgers (,,Oklahoma"). Razvoj mjuzikla u ovom razdoblju također su obilježili koreograf i redatelj Busby Berkeley, redatelji Mark Sandrich, Stanley Donnen, Vicente Minnelli te plesači Fred Astaire, Ginger Rogers, Gene Kelly. Tipično se, iako ne uvijek, mjuzikl bavi životom glazbenih i plesačkih profesionalaca, a pjevačke i plesne točke javljaju se uglavnom kao idealizacijski trenuci u životu junaka ili kao njihovi nastupi.

Nakon 1960. godine mjuzikl je i dalje privlačan i publici i skladateljima. Većina ih piše starim načinom, ali nastaje i nekoliko mjuzikala pod utjecajem rocka (,,Jesus Christ Superstar" i ,,Hair"). Najznačajniji skladatelj druge polovine dvadesetog stoljeće je bio Andrew Lloyd Webber, čiji su najpoznatiji mjuzikli ,,Cats", ,,Phantom of the opera" i ,,Evita".

Televizijska mreža CBS i Američki filmski institut povodom obilježavanja sto godina najvećih filmova u Americi objavili su i popis najboljih mjuzikla (AFI's Greatest Movie Musicals). Na popisu se našlo 25 mjuzikla:

1. Singin' in the Rain (1952)
2. West Side Story (1961)
3. The Wizard of Oz (1939)
4. The Sound of Music (1965)
5. Cabaret (1972)
6. Mary Poppins (1964)
7. A Star Is Born (1954)
8. My Fair Lady (1964)
9. An American in Paris (1951)
10. Meet Me in St. Louis (1944)
11. The King and I (1956)
12. Chicago (2002)
13. 42nd Street (1933)
14. All That Jazz (1979)
15. Top Hat (1935)
16. Funny Girl (1968)
17. The Band Wagon (1953)
18. Yankee Doodle Dandy (1942)
19. On the Town (1949)
20. Grease (1978)
21. Seven Brides for Seven Brothers (1954)
22. Beauty and the Beast (1991)
23. Guys and Dolls (1955)
24. Show Boat (1936)
25. Moulin Rouge! (2001)