Zid
Dobro došli na forum Zid!

Ovu poruku vidite jer pregledate naš forum kao gost.

Ukoliko se registrujete dobićete mogućnost da odgovarate na teme, otvarate nove, upoznate nove ljude, učestvujete u forumskim takmičenjima i iskoristite sve pogodnosti jednog člana. Registracija traje samo minut, jednostavna je i potpuno besplatna.

Da biste se registrovali kliknite ovde.

Važna napomena: Mejl za registraciju može dospeti u spam ili trash u vašem mejlu, pa prilikom aktivacije naloga, ukoliko ne dobijete mejl u inbox, proverite da li je možda završio tamo.


Join the forum, it's quick and easy

Zid
Dobro došli na forum Zid!

Ovu poruku vidite jer pregledate naš forum kao gost.

Ukoliko se registrujete dobićete mogućnost da odgovarate na teme, otvarate nove, upoznate nove ljude, učestvujete u forumskim takmičenjima i iskoristite sve pogodnosti jednog člana. Registracija traje samo minut, jednostavna je i potpuno besplatna.

Da biste se registrovali kliknite ovde.

Važna napomena: Mejl za registraciju može dospeti u spam ili trash u vašem mejlu, pa prilikom aktivacije naloga, ukoliko ne dobijete mejl u inbox, proverite da li je možda završio tamo.
Zid
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Rade Drainac

3 posters

Ići dole

Rade Drainac Empty Rade Drainac

Počalji od Still_dreaming Čet Dec 29, 2011 8:30 am


Rade Drainac Rd10

Rade Drainac se rodio kao Radojko Jovanović 26. avgusta 1899. godine u Trbunju kod Blaca. Osnovnu školu završio je u Blacu, a 1911. upisuje se u gimnaziju u Kruševcu u kojoj, do početka Prvog svetskog rata, završava tri razreda. Godine 1914. već je na frontu,sa svojom vojskom, a 1915. povlači se preko Kosova i Metohije do Skadra i Lješa i stiže u San Đovani. U zemlju se vraća 1918.godine, nastavlja školovanje, a prekida ga posle šestog razreda. Već 1919. god, objavljuje poeziju u časopisu ‚‚Epoha". Zbirka stihova ‚‚Modri smeh" izlazi u Beogradu 1920. sa potpisom Rad.Jovanović.

Bavio se publicistikom i poezijom. 1922. godine pokrenuo je časopis ‚‚Hipnos'' i tu se prvi put potpisuje kao Rade Drainac. U ediciji Hipnosa objavljuje knjige stihova ‚‚Voz odlazi". Potom objavljuje niz zbirki pesama sve do poslednje ‚‚Dah zemlje" objavljene 1940. godine. Stvarao je pod uticajem francuskih pesnika i posebno pod uticajem ruskog pesnika Jesenjina. Najzad, stvorio je sopstveni pesnički izraz – “pesnik–boem, anarhoindividualista i kao večiti putnik zaljubljen u daleke horizonte, neposredan u lirskim emotivnim ispovestima”. U vreme II svetskog rata jedno vreme boravio je u Toplici da miri zavađenu braću, doživljava neuspeh i piše dnevnik ‚‚Crni dani”. Teško bolestan vraća se u Beograd i tu umire 1. maja 1943. godine od tuberkoloze.

Dela: ‚‚Modri smeh'' (pesme, 1920), ‚‚Afroditin vrt'' (pesme, 1920), ‚‚Voz odlazi'' (pesme, 1923), ‚‚Erotikon'' (pesme, 1923), ‚‚Lirske minijature'' (pesme, 1926), ‚‚Dve avanturističke poeme'' (poema, 1927), ‚‚Bandit ili pesnik'' (pesme, 1928), ‚‚Srce na pazaru'' (priče, 1929), ‚‚Španski zid'' (roman, 1931), ‚‚Banket'' (pesme, 1931), ‚‚Rasvetljenje'' (eseji, 1934), ‚‚Dragoljub Jovanović ili seljački Napoleon'' (brošura, 1935), ‚‚Osvrti'' (eseji, 1938), ‚‚Ulis'' (poema, 1938), ‚‚Čovek peva'' (pesme, 1938), ‚‚Dah zemlje'' (pesme, 1940), ‚‚Crni dani'' (dnevnik, 1942), kao i drame: ‚‚Farsa'' (1923), ‚‚Azil za beskućnike ili univerzalna radionica mrtvačkih sanduka'' (1925) i ‚‚Kuća br. 3'' (1934).


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Rade Drainac Empty Rade Drainac - Erotikon

Počalji od Still_dreaming Čet Dec 29, 2011 8:37 am

Erotikon


Glad mi je beskrajna a ruke večno prazne.

Noću niz ulice gradske na prstima nosim mesec
i tugu ostavljam pod prozorima izgubljenih žena.

Dao bih sve a ništa nemam.
Glad mi je beskrajna a ruke večno prazne.

***

U aprilske noći ja sam mesečar pijani
od meseca punog duša mi se žuti
u čežnju cvetova rani.

A kad usnim
plašim se da me ne sahrani
vizija neke žene i tamni sobni kuti.

... Čudni su aprilski dani...

Izgubio sam pojam vremena na plavom krugu neba,
na dlanu bore ocrtavaju pređene puteve.
na ogledalu spazih jesen i lišće u jezeru očiju.

Ne plačem:
oko mene šume besmrtne strofe ljubavi.

Još jednu pesmu,
mala rađajuća ptica sutra će me natpevati
i ja ću utonuti u crne šume prolaznosti...


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Rade Drainac Empty Re: Rade Drainac

Počalji od pahuljica Čet Dec 29, 2011 9:11 am

Danas, gradska biblioteka u Prokuplju nosi njegovo ime. :)
pahuljica
pahuljica
Zaslužni član
Zaslužni član

Broj poruka : 1675
Ženski Bik Godina : 32
Lokacija : ...u mašti...
Datum upisa : 17.06.2011

Nazad na vrh Ići dole

Rade Drainac Empty Re: Rade Drainac

Počalji od ms.k Pet Jan 18, 2013 2:17 pm

Rade Drainac Casablancat
.. fotografija .. film "Casablanca" (1942) ..


" Boce se isprazniše, za njima su sledovale druge ... Gospođa, koja je nervozno grickala svoju cigaretu, okrenu se Markoviću:
– Recite mi, gospodine Markoviću, ali sa rukom na srcu, kako pesnici ljube?
On se osmehnu vragolasto ...
– Gospođo, naže se on bliže; ne umem da vam objasnim; probajte pa ćete videti.
– A šta ako se razočaram?
– Onda se ubite.
– Sasvim – reče ona i zagleda ga radoznalo zamagljenim očima. On pognu glavu; ona se zavodnički osmehnu.
– U vaše zdravlje, gospodine Markoviću, u zdravlje žena koje ljubite. "


"Plamen u pustinji", Rade Drainac
ms.k
ms.k
Zavisni član
Zavisni član

Broj poruka : 3752
Ženski Datum upisa : 20.12.2012

Nazad na vrh Ići dole

Rade Drainac Empty Re: Rade Drainac

Počalji od ms.k Sub Jan 19, 2013 3:07 pm

Rade Drainac 96593430
.. slika .. © David Graux ..


Prepročitavam Tvoje pismo, to veliko jevanđelje srca. I pišem ti noći jedne, u kojoj bih ti sve rekao i u kojoj ti govorim jezikom kakvim se bedni čovek jedanput u životu služi. Ja znam da su ova pisma najlepša moja literatura, u kojoj je srce odista ostavilo krvave tragove, pa te molim, ako me nadživiš, spali ove sumorne listove, da radoznale oči u budućnosti ne oskrnave ono, što mi je najlepše i najdraže bilo. O ti, koja si kratku sezonu prespavala na mom srcu, lakoćom leptira i dahom parfema, ponesi u grob tajnu moga životopisa, tajnu mog milovanja i oganj srca, u kome još ni jedna duša nije tako svirepo gorela! Čini mi se, rasekao bih vene da obojim reči krvlju kada ti šaljem ovu poslednju molbu.
U ovom snu prema tebi, jedina moja ljubavi, mala je Petrarkova Laura, Šelejeva Emilija Vivijani, jedino Klajstova tragedija, sa ženom svoga prijatelja, javlja se kao krvavo i tragikom obojeno sunce iz okeana. Nikad sebi neću oprostiti što se ne otrovah noći one kada si to želela, sva pripijena uz mene, topla i polunaga. Tako bi se večno združili makar i u paklu kao oni Danteovi ljubavnici – Paolo i Frančeska de Rimini.
O moja divna ženo, ja nisam znao da ovo moje jadno srce, koje ne teži ni četvrt kilograma, da može da podnese toliku ljubav i bol koji se graniči sa smrću. Već mesecima ja te ne ostavljam u mislima ni čas; sa tobom živim, sa sećanjem koje se pretvara u očajanje.
Evo, vreme gazim i zvezde možda menjaju lik svoj iza prozora, a ja još čitam tvoja pisma, taj čudni eho tvoga srca. I to me baca u takvu tugu, da ne znam dokle ću sve ovo izdržati.
Oh! mila, ljubljena moja Cico, osećaš li koliko sam slab da sakrjem bol, koliko sam slab da sakrijem bol, koliko sam nemoćan da prećutim koliko patim!
Pišeš mi "da sam te naučio da voliš i da patiš", a odjednom si prestala da mi govoriš onim lepim rečima, bez kojih ja ne mogu da živim. Ono nemirno dete u meni kao da je za tebe postalo bauk! Koji je razlog, dušo, reci mi? U svom očajanju možda i pogrešim, ali šta da radim? Razumeš li, ne mogu, ne mogu bez tebe i zato govorim gluposti, zato te vređam, zato sebe mučim ...
... A hteo bih malo sreće, malo topline oko srca, kad sam sam, ostavljen, bez moći ma šta da učinim za sebe ... Čini mi se da nikad ovako nisam bio slab, ja – koji sam umeo da budem cinik, ja – koji sam umeo da savladam sve! ... Gde je ta moja snaga, moj san, moji veseli dani? ... Gde je to moje nadanje, moja vera, moja volja? ... Ili nećeš da me slediš u ovoj borbi duše i razuma, ili si preslaba da me i sama shvatiš?
Ne, ne mogu dalje ovako, ne mogu. Pobećiću negde, ubiću se, propašću, jer me ova ljubav otrovala, uništila i ja ni za šta više nisam!
Da znaš samo kako izgledam, ja – koji u ovim danima vodim tako solidan život; ja to više nisam: svoj lik ne prepoznajem.
Vrati mi nešto, ali ne! Neka umrem, neka propadnem, ja ti neću prositi ljubav ... Ne, ne! to nije dostojno mene i zbogom

Rade Drainac



(Pismo R. Drainca upućeno Milici Cici Ostojić)
ms.k
ms.k
Zavisni član
Zavisni član

Broj poruka : 3752
Ženski Datum upisa : 20.12.2012

Nazad na vrh Ići dole

Rade Drainac Empty Rade Drainac - Reči čoveka

Počalji od Still_dreaming Čet Mar 21, 2013 3:13 pm


Reči čoveka



Neću da balavim u štimunzima
O nekim imaginarnim krajevima,
Koliko nogu roda ima,
Ili: da li magarac misu čita kada glavom klima?

Mrzim estetiku i hladnu učtivost,
I veštačke ruže u vazi od zelena stakla;
Mrtvoj lepoti pretpostavljam grubu živost,
A površnoj mudrosti dubok greh pakla.

Možda će neko reći da nemam sluha,
Mada nekad bejah virtuoz na violini;
Odavno je poezija postala san evnuha,
Koji se guše u sopstvenoj tmini.

Zaista, nikad neću dostići evoluciju
Pesnika koji kao čaplje leti iznad krovova.
Gorko prezirući društvenu prostituciju,
Ja nisam šetač u vrtovima lažnih snova.

Reči, reči čoveka,
Tražio sam širom sveta,
Da se na njima zaljuljam kao osveta.


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Rade Drainac Empty Rade Drainac – Naša ljubav

Počalji od ms.k Pet Nov 22, 2013 4:04 pm


Rade Drainac 407k


Noć me ta u mladosti stiže,
Pa mi u srcu spava da ne ozebe!
Videste li pseto koje čovek tera od sebe,
A ono mu i dalje ruke liže?

Sa mnom je tako: mogu i ne mogu bez nje.
Kada se osamim zaogrne me ogrtačem snova.
I mada mi davno reče sve,
Uvek je za me nova.

Danima se koljemo kao hijene
I jedno u drugom vidimo kugu,
A opet izvan te kobne žene
U mojoj duši nema mesta za drugu.

Otkad se znamo sanjamo da se rastanemo,
I već sam od toga kao mesec žut,
Pa se opet neobjašnjivo sastanemo
Da zajedno produžimo put.

Ne znam više da li je to ljubav,
Ili zagonetni čulni mrak;
Znam samo da bih se bez nje razbio kao splav
O rečni brzak.
ms.k
ms.k
Zavisni član
Zavisni član

Broj poruka : 3752
Ženski Datum upisa : 20.12.2012

Nazad na vrh Ići dole

Rade Drainac Empty Re: Rade Drainac

Počalji od Still_dreaming Pet Feb 21, 2014 10:41 am

Izostavljam štalu u kojoj sam se rodio, selo Trbunje na zelenoj padini, porodicu, kuma, crkvu, popa; blatnjavi put od kuće do škole; rečicu koju sam prelazio dva puta svakodnevno, golubove, ciganske čerge uz Blatašnicu, rascvetale trešnje, čuvanje stada, kopanje vinograda, spavanje pod zvezdama u avgustovskoj slami, moje bekstvo od kuće u četrnaestoj godini, kuvanje kafe po gostionicama, tegobne dane u fabrici štofa Vlade Ilića, spavanje na pesku uz Dunav, prodavanje ‚‚Straže" i ‚‚Večernjih novosti", misteriozna ulaženja u kuće, spavanje medju bednima i beskućnicima. Umorna pešačenja od grada do grada, prinudne falsifikate, sudbinu bosih nogu i gole duše, prve erotične nemire, ubijanje očevih konja, napuštanje škole, odlazak u Francusku, spavanje po vagonima i po kejovima, pravljenje amerikanskih burgija za bušenje gvoždja u fabrici Park Sen Mora, gladovanje, potucanje, romantične doživljaje u zemlji i inostranstvu, orgijanja na Orijentu, sentimentalnosti itd. ačenja, pijanke, terevenke, mirkobe, bacile, bolesti - ja sam se rodio kada sam počeo zrelo da mislim. Tada sam imao ravno 21 godinu. Mirisao sam na travu, na razlistalo drveće, na snove, na suviše svežu farbu od štampanih afiša. I kosa mi je sanjala. Kroz pocepane rukavice virilo je belo komađe mojih prstiju. Prstima sam sa sena otkidao zvezde. Zvezde sam vezivao u čarape moje ljubavnice. Čarape sam zatim bacao kroz prozor, a prozor je gledao na put. Put je bio žut i zasut senkama mladog drveća. Na to drveće nikad tice nisu sletale. One su se pokrivale čaršavom neba na jednoj suvoj grani.

Nije čudo što je moj život sav u znaku puta, koji se nikada neće svršiti.

Stanovao sam u baraci u Bosanskoj ulici, broj 40. Nas je bilo jedanaestoro u istoj sobi, mladić koji je zauzimao mesto pokraj prozora bio je mesečar; do vrata lopov; a sa moje desne strane spavala je devojka, preobučena u muško odelo.

Bio sam prazno bled i umoran. Po kafanama su me gledali sažaljivo. Gospodin preko puta, koji me stalno merio, bio je homoseksualac. A žena koja je sedela prema meni, šila je u nekoj bednoj sobici suknje služavkama...

U bolnici sam na zidu, umirući od iznemoglosti, crtao pacove. Da sam umro, leš bi mi studenti iskopali i na njemu bi izučavali anatomiju.

Godinu dana kasnije, Tristan Cara mi je pročitao u ‚‚Rue descauks" broj 3, svoju pesmu ‚‚L'Home Approksimatif". Tog kišovitog pariskog proleća nađoh Erneburga u hotelu ‚‚Du Maine" gde čita Bebelja. Iste godine, poslednji put, pružih ruku Vladimiru Majakovskom u ‚‚Kafe de la liberte".

Za sobom sam se najradije osvrtao u Parizu, u jednoj tesnoj hotelskoj sobici, u ulici Svetog Žaka preko puta klinike. Soba mračna, vlažnih zidova i bila je puna fantastičnih litografija. U njoj sam poslednji put mislio na mladost. U njoj sam, verovatno, i svukao košulju romantizma. I dok su patke u dvorištu gakale, na jednoj pozajmljenoj violini ja sam strugao marševe, koje je trebalo odsvirati u bioskopu ‚‚Maks Linder". Posao težak, mučan, naročito kad ga obavlja onaj kome nije namenjen. Ali nužda boga ne moli. Ona se hvata za sve. Glad u ljudskom okeanu pronalazi čudne slamke, koje mogu biti čak, i violina - i to pozajmljena.

Danas mi je kosa procvetala. Imam ravno 33 godine. Preda mnom je život. I rad... Više ne postojim kao ličnost. Ušao sam u vrtoglavice naroda, u borbu društva, u lepotu novog sveta koji ima da dođe i zbriše sve naše prošlosti, kukavičluke, svu podlost istorije i vekova. Ispred mene i iza mene milioni se guše u bolu i gladi. Obe zemljine hemisfere su u opakim čirevima društvene i ekonomske krize. Ma koliko bio mali krug odjeka moje pisane reči, ona mora da pođe u susret brodolomnicima ove najznačajnije istorijske epohe. Ja, koji sam toliko patio i umeo da se izlečim snagom svoje neobuzdane volje i vere u lepšu budućnost, umeću da budem bolničar, a možda i običan ubica jedne neljudske društvene klase...

(pisano 1932. na ostrvu Prinkipo)


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Rade Drainac Empty Rade Drainac – Pesma strasti

Počalji od ms.k Sub Maj 10, 2014 11:02 am


Ja te golu želim, o kobnoga srama!
Na krevetu mekom, među hrpom cveća,
Da se telo tvoje rumeni od plama
Nad sanjivim zrakom upaljenih sveća.

Želim tvoje krike pod stiskajem grudi,
Što iz duše jeknu bono i umorno,
K'o kliktanje ptica, puno tajne žudi,
Kad odjekne gorom tupo i sumorno.

Ja te žudim takvu. Drukčiju te neću ...
Ja te hoću, bujnu, k'o proletnje veče,
Jer za lepše ne znam, nit' za bolju sreću ...
Hoću tvoj poljubac što trepti i peče.

Oh! kako bih umro u zanosu tome! ...
Da mi strast nesvesna željnu smrt oglasi;
Da se sve utiša u životu mome,
Dok me jošte kriju tvoje guste vlasi.




Rade Drainac, "Pesma strasti"

ms.k
ms.k
Zavisni član
Zavisni član

Broj poruka : 3752
Ženski Datum upisa : 20.12.2012

Nazad na vrh Ići dole

Rade Drainac Empty Re: Rade Drainac

Počalji od ms.k Pet Nov 14, 2014 7:53 am

Stanislav Vinaver o Radetu Draincu:
"Raka Drainac bio je sličan Jesenjinu, ali je umeo da voli, ljubi žene i njihove senke, kao i Žerar de Nerval. Umeo je i pisma da im piše nežna i zanosna - pisma su ga obnažavala. Jesenjin je, ipak, bio samo Rus. Raka Drainac je, pak, i duboko naš i duboko čovečanski. Koliko su naši nadrealisti bili i učevniji i načitaniji, i životno i imovno potkovaniji od Rake! Raka nije umeo dobro da izgovori ni samu reč 'Metafora', u kojoj je bio nenadmašan. Oni su međutim razradili, školski, sve vrste Matafora. A ipak za koliko ih kopalja bije Raka! I sve to samo zato što je u živoj stvarnosti pesme, on bio stvarniji pesnik..."

(1954)
ms.k
ms.k
Zavisni član
Zavisni član

Broj poruka : 3752
Ženski Datum upisa : 20.12.2012

Nazad na vrh Ići dole

Rade Drainac Empty Re: Rade Drainac

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Nazad na vrh

- Similar topics

 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu