Zid
Dobro došli na forum Zid!

Ovu poruku vidite jer pregledate naš forum kao gost.

Ukoliko se registrujete dobićete mogućnost da odgovarate na teme, otvarate nove, upoznate nove ljude, učestvujete u forumskim takmičenjima i iskoristite sve pogodnosti jednog člana. Registracija traje samo minut, jednostavna je i potpuno besplatna.

Da biste se registrovali kliknite ovde.

Važna napomena: Mejl za registraciju može dospeti u spam ili trash u vašem mejlu, pa prilikom aktivacije naloga, ukoliko ne dobijete mejl u inbox, proverite da li je možda završio tamo.

Marija Jurić Zagorka - Kamen na cesti

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole

Marija Jurić Zagorka - Kamen na cesti

Počalji od Still_dreaming taj Ned Avg 07, 2016 10:08 am

Kamen na cesti je autobiografski roman koji objašnjava rani život Marije Jurić Zagorke i veoma je važan kako bi je čitaoci upoznali kao osobu. I ovog puta glavna junakinja je Mirjana Grgić koja svoju utehu pronalazi u ljubavi prema domovini i u tome crpi snagu kako bi prevladala sve tragedije i prepreke u privatnom životu. Premda se ‚‚Kamen na cesti” znatno razlikuje od većine njenih romana, kako zbog realističkog (socijalno-psihološkog) pristupa pripovedanju, tako i zbog pesimističkog tona, ipak dovoljno toga deli s njenim popularnim delima.


Kako vam se svideo ovaj roman?


Amor fati

Live today
avatar
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 21985
Muški Jarac Godina : 29
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Re: Marija Jurić Zagorka - Kamen na cesti

Počalji od polly88 taj Uto Avg 09, 2016 9:47 am

Nakon osam Zagorkinih knjiga koje sam uglavnom pročitala prije desetak godina (nakon čega sam ju svrstavala među svoje omiljene pisce), pročitala sam roman „Kamen na cesti“ i sve je odjednom palo u vodu. Nisam sigurna je li stvar u tome da mi njezin stil pisanja više ne prija ili je samo radnja ove knjige kriva za to, no nije mi se svidjelo tih skoro 600 stranica s kojima sam se mučila nekih mjesec dana.

O životu Zagorke znam dosta pa ću reći da se mogu povući neke paralele između nje i glavne junakinje romana, no ne bih tako lako označila roman romansiranom autobiografijom, što se vrlo često dodaje kada se govori o ovom romanu. Osim toga, ovo se smatra prvim hrvatskim feminističkim romanom, a feministički se stavovi provlače kroz gotovo cijeli roman.

Prva trećina romana govori o teškom djetinjstvu Mirjane, druga trećina o braku, a treća o osamostaljivanju. Mirjana od djetinjstva teži postati samostalna, samostalno zarađivati i ne ovisiti o drugima. No upravo ju ti drugi vuku prema dnu - od majke i oca, preko muža, do braće. A ona je jedna od onih skromnih, tihih i ponekad plačljivih junakinja kakve smo gledali u sapunicama pa jadna trpi sve što joj drugi nameću, usput maštajući o tome da je muškarac kako bi mogla bez većih problema ostvariti ono što želi. I to je upravo ono što me je od početka pa skoro do kraja romana živciralo - nikako nisam mogla shvatiti njezinu žrtvu. Još da nije napisano tako patetično, nekako bih lakše progutala...

Već mi je početak bio čudan. Opisuje se Mirjanino djetinjstvo, a njezine reakcije i razmišljanja u to doba su u najmanju ruku smiješni. Jako mi je teško bilo zamisliti da su djeca u to vrijeme bila tako glupasta i da su ih toliko izolirali da naprosto nisu mogli shvatiti što se oko njih događa. Njezina mama jedna je od najnegativnijih likova u romanu, a zapravo, uz Mirjanu, jedna od najnesretnijih. Izjeda ju ljubomora, a Mirjana, ni kriva ni dužna, trpi. Urezao mi se dio kada ju je zavezala za drvo. Kasnije ju uporno gura u brak i svim silama se trudi da taj brak uspije, govori sve najbolje o Mirjaninom mužu, kao i o braku, dok sama nikada nije uspjela skladno živjeti s Mirjaninim ocem. Ironično da je i ona u jednom trenutku završila poput Mirjane – svezana.

Za oca Mirjana i sama kaže da joj je stranac. Pojavljuje se epizodično, govori vrlo malo, u ključnim trenucima odluke prepušta drugima, ne zauzima se ni za Mirjanu, ni za ostalu djecu, a nekako mu je najlakše kad samo mora dati novac, da ga se ništa drugo ne tiče.

Dvije žene mogle su dati uporišta mojem životu: učiteljica i sestra. I obje su morale umrijeti da ja ostanem sama. Kad bi to barem imalo kakvu svrhu? Da sam muško, dala bih tada u borbu i stvaranje za domovinu svaki svoj dah. Ovako ne mogu ništa, nego sramotno rezignirati.
Mirjana tu govori o učiteljici iz samostana uz pomoć koje bi joj život možda išao drugim tokom da nije nesretno završila. Kasnije je sličnu utjehu pronalazila u mlađoj sestri Dorici, o kojoj se brinula kao da joj je majka (jer majka ju nije podnosila). Dorica je valjda i jedina svijetla točka u cijelom romanu, tj. bila bi da nije završila kako je završila. No dijelovi u kojima se pojavljuje nekako odišu optimizmom i razigranošću, nema toliko crnila.

Dio romana koji opisuje Mirjanin brak dosta je zamoran jer sam imala osjećaj da se stalno događa jedno te isto – Mirjana hoće pisati, čitati, raditi, a muž i njegova mama stalna su joj prijetnja, na svakom koraku. I uvijek nove prepreke, a ona stalno mašta o domovini i kako da izmakne, pobjegne. Dok joj jednom nije i uspjelo.

Roman mi je postao zanimljiv tek u trećem dijelu, kada Mirjana prerušena dolazi u Zagreb i kada opet, kao i u djetinjstvu, ne zna kakva su društvena pravila pa privlači pažnju tamo gdje ne bi trebala. Tu i njezino političko djelovanje dolazi do vrhunca, dok su meni upravo ti dijelovi bili previše patetični. Zbilja je bilo naporno gotovo kroz cijeli roman čitati o tome kako ona voli svoju domovinu i kako se treba otrgnuti od Mađara. Jedino mi se svidjelo što je u roman ubačen stvarni povijesni događaj – spaljivanje mađarske zastave.

Mirjana se ne da do samoga kraja, jednostavno ne želi živjeti po nečijim pravilima jer ih smatra pogrešnima. A njezina prijateljica ovdje možda najbolje objašnjava kako je tada bilo:
- Bila ti ne znam kako samostalna i svoja, ostat ćeš nišan svake zlobe jer svi znaju da te nema tko braniti. Tek muškarac iza tvojih leđa pružit će tvojoj sposobnosti vrijednost. Buniš se protiv toga, a ipak je tako. Ti sama o sebi bez ikakvih protekcija i bez obrane nećeš nikada ništa značiti, pa da učiniš ne znam kako veliko djelo. Muškarci i žene složno će ti uskratiti priznanje. Takav je svijet. Ne možeš ga promijeniti. A ja bih rado da se ti ipak domogneš neke zaštite i da se toliko ne mučiš. Strašno je gledati kako se ubijaš radom, dane i noći.

I zbilja je Mirjana stalno mislila samo na rad (iako u romanu nikad nije precizirano što to ona zapravo radi). Bijedno je živjela, bijedno je i završila.

Mirjani je rekao odvjetnik Milan, a definitivno se isto može reći i za samu Zagorku:
- Kod nas ste se rodili prerano.


Gnothi seauton!
avatar
polly88
Moderator
Moderator

Broj poruka : 6391
Ženski Blizanci Godina : 29
Lokacija : across the universe
Datum upisa : 28.07.2010

Nazad na vrh Ići dole

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu