Patrik Ziskind - Parfem

U jednom dijelu romana Süskind piše: „...naš jezik nije podesan za opisivanje olfaktivnog svijeta“, no on je pokušao i uradio to vrlo uspješno.

Kada je prije nekoliko godina tata počeo čitati ovu knjigu, prema podnaslovu sam pretpostavila da je riječ o kriminalističkom romanu, trileru, no, nakon što je već poslije nekoliko pročitanih stranica vratio knjigu na policu, znala sam da je roman ipak daleko poetičniji nego što sam pretpostavljala. I zbilja, ako ne bježite od opisa i ako vas Jean-Baptiste Grenouille dovoljno zaintrigira, nećete lako odustati od „Parfema“.

Taj osamljenik, pustinjak, zločinac opsjednut mirisima u najmanju ruku mi se gadio, a opet sam gutala stranice da vidim što će se dalje dogoditi. Roman lagano teče sve dok se, nakon godina osame, Grenouille ne vraća među ljude. Tada mi postaje dinamičniji, radnja se zahuktava, omča se steže i dolazi do savršenog kraja, kakvog nisam mogla ni zamišljati. Kako ocjenjujem knjige na stranici Goodreads, tako sam negdje pred kraj razmišljala da ću romanu dati ocjenu 4, a zaslužit će peticu samo ako mi se kraj bude posebno svidio. I jest. :zlokobni-osmijeh: