Kratke priče
4 posters
Zid :: Književnost :: Književnost
Strana 1 od 1
Kratke priče
Da li više uživate u čitanju dužih ili kraćih književnih formi?
Koje su prednosti kratkih priča u odnosu na romane i druga prozna dela?
Koji su, po vašem mišljenju, pisci koji su ostavili najviše traga u ovom segmentu i čijim se pričama uvek rado vraćate?
Koje su prednosti kratkih priča u odnosu na romane i druga prozna dela?
Koji su, po vašem mišljenju, pisci koji su ostavili najviše traga u ovom segmentu i čijim se pričama uvek rado vraćate?
chegirl- Ugledni forumaš
- Broj poruka : 2818
Godina : 30
Lokacija : in the middle of nowhere
Datum upisa : 08.09.2010
Re: Kratke priče
Više volim duže književne forme, zato što mi daje bolji, odnosno detaljniji uvid u svijet likova. Mogu se bolje uživiti u samo djelo i duže mi ostaje u sjećanju. No, naravno, čitam i kratke priče i ima dosta dobrih pisaca koji su se baš u tome specijalizirali.
Meni su osobno najdraži Edgar Allan Poe (za kojega stvarno mislim da je bio majstor kratke priče) i Flannery O'Connor; a u užem izboru su i William Faulkner i Franz Kafka. Od Čehova i Hemingwaya nisam čitala kratku prozu, ali često ih se spominje kao vrlo značajne i u tom području. Što se domaćih pisaca tiče, volim Kamova i Ranka Marinkovića (od onih koje sam čitala).
E sad, što se tiče prednosti kratkih priča u odnosu na romane... ne znam; brže se čitaju, jednostavnije su po formi, brže se dolazi do same srži... Usudila bih se reći da je ovo savršena forma za one koji su nestrpljivi. Meni dobro dođu kada pravim pauzu između dva velika romana, ili kada baš nemam vremena za čitanje, pa onda pročitam po jednu ili dvije priče iz neke zbirke, čisto da zadovoljim svoju glad za čitanjem.
Meni su osobno najdraži Edgar Allan Poe (za kojega stvarno mislim da je bio majstor kratke priče) i Flannery O'Connor; a u užem izboru su i William Faulkner i Franz Kafka. Od Čehova i Hemingwaya nisam čitala kratku prozu, ali često ih se spominje kao vrlo značajne i u tom području. Što se domaćih pisaca tiče, volim Kamova i Ranka Marinkovića (od onih koje sam čitala).
E sad, što se tiče prednosti kratkih priča u odnosu na romane... ne znam; brže se čitaju, jednostavnije su po formi, brže se dolazi do same srži... Usudila bih se reći da je ovo savršena forma za one koji su nestrpljivi. Meni dobro dođu kada pravim pauzu između dva velika romana, ili kada baš nemam vremena za čitanje, pa onda pročitam po jednu ili dvije priče iz neke zbirke, čisto da zadovoljim svoju glad za čitanjem.
Gnothi seauton!
polly88- Moderator
- Broj poruka : 6404
Godina : 35
Lokacija : across the universe
Datum upisa : 28.07.2010
Re: Kratke priče
Ja podjednako uzivam i u dugim knjigama i u kratkim pricama samo ako su lijepo napisane.
Od duzih romana izdvojila bih Sofijin Izbor Vilijama Stajrona, koji je vjerovatno svima poznatiji kao film, ali mislim da je knjiga mnogo bolja i potpunija. Jedna od meni nezaboravnih knjiga je i knjiga Orkanski Visovi od Emily Bronte. Osjecala sam se zapanjena i zadivljena jakim osjecanjima glavnih likova i njihovom nesretnom sudbinom.
Od kratkih prica preporucila bih polly i svakome ko voli da ih cita da procita Shervud Andersona i Bernarda Malamuda koji su napisali prekrasne kratke price.
Od duzih romana izdvojila bih Sofijin Izbor Vilijama Stajrona, koji je vjerovatno svima poznatiji kao film, ali mislim da je knjiga mnogo bolja i potpunija. Jedna od meni nezaboravnih knjiga je i knjiga Orkanski Visovi od Emily Bronte. Osjecala sam se zapanjena i zadivljena jakim osjecanjima glavnih likova i njihovom nesretnom sudbinom.
Od kratkih prica preporucila bih polly i svakome ko voli da ih cita da procita Shervud Andersona i Bernarda Malamuda koji su napisali prekrasne kratke price.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 16899
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Re: Kratke priče
Vise volim romane, ali nekad su mi odlicne i ove kratke price. Kod njih je prednost vrijeme koje je za njih potrebno izdvojiti i sto te poslije tako neceg kratkog, ipak mogu natjerati na razmisljanje. Mana im je to sto te ne moraju vuci da knjigu citas dalje
"Don't tell me what they said about me. Tell me why they were so comfortable to say it around you."
ces@ric@- Legendarni član
- Broj poruka : 11888
Datum upisa : 03.04.2010
Re: Kratke priče
Siniša Glavašević
Priča o vremenu
Čovjeku ništa nije tako teško kao čekati vrijeme - svojih pet minuta. Jer stalno vam se čini da je to vrijeme došlo evo baš sad i, ako priliku sada ne iskoristite, poslije ćete se kajati cijeli život.
Vrijeme je na visokoj cijeni, ono se plaća, ono se čuva kao dragulj, vremenu se čovjek divi jer ga vrijeme vremenom satire. I, ako je to istina, onda je vrijeme zapravo gospodar cijelome svijetu. Onome tko nema vremena i za koga vrijeme ne radi, ne piše se dobro. Taj je siromah, tome je odzvonilo. Ne kaže se uzalud sve u svoje vrijeme.
Vrijeme je neumorno. Ono usprkos svojim godinama uvijek korača istim tempom; kao životni usud opominje naše pakosti, pecka sitne ljudske prljavštine, povremeno čak dođe neko čudno, teško vrijeme za sve nas. To se obično dogodi kada se u svijetu nataloži previše zla, pa obična ljudska dobrota bude manja od vijeka, tuga veća od svake radosti, a ljudima ovlada neko ludilo. Tada vrijeme čini svoje. Ono sudi i presudi. A oni koji ostanu kao svjedoci tog vremena, još dugo opominju sve koji dolaze. Ispočetka je njihov glas jak, a poslije tiši, naposljetku kao da i nije više važno. A važno je, jer čovjek neprestano pravi istu grešku, ruši ono što je s vremenom nastalo.
Vrijeme ima svoju aromu, ono je dio svih nas, naših lijepih i onih dugih, teških trenutaka, koji poslije cijeli život pokušavamo zaboraviti, ali nam ne uspijeva.
Nitko ne zna što će mu vrijeme donijeti. A ono svakome daje po zasluzi. I možemo se ljutiti koliko nas volja, možemo nalaziti tisuće razloga koji su trebali utjecati na drukčiju našu sudbinu, možemo cijelome svijetu do bola vikati svakojake prostote, vrijeme će opet neumoljivo presuditi u svoju korist.
Vrijeme je na visokoj cijeni, ono se plaća, ono se čuva kao dragulj, vremenu se čovjek divi jer ga vrijeme vremenom satire. I, ako je to istina, onda je vrijeme zapravo gospodar cijelome svijetu. Onome tko nema vremena i za koga vrijeme ne radi, ne piše se dobro. Taj je siromah, tome je odzvonilo. Ne kaže se uzalud sve u svoje vrijeme.
Vrijeme je neumorno. Ono usprkos svojim godinama uvijek korača istim tempom; kao životni usud opominje naše pakosti, pecka sitne ljudske prljavštine, povremeno čak dođe neko čudno, teško vrijeme za sve nas. To se obično dogodi kada se u svijetu nataloži previše zla, pa obična ljudska dobrota bude manja od vijeka, tuga veća od svake radosti, a ljudima ovlada neko ludilo. Tada vrijeme čini svoje. Ono sudi i presudi. A oni koji ostanu kao svjedoci tog vremena, još dugo opominju sve koji dolaze. Ispočetka je njihov glas jak, a poslije tiši, naposljetku kao da i nije više važno. A važno je, jer čovjek neprestano pravi istu grešku, ruši ono što je s vremenom nastalo.
Vrijeme ima svoju aromu, ono je dio svih nas, naših lijepih i onih dugih, teških trenutaka, koji poslije cijeli život pokušavamo zaboraviti, ali nam ne uspijeva.
Nitko ne zna što će mu vrijeme donijeti. A ono svakome daje po zasluzi. I možemo se ljutiti koliko nas volja, možemo nalaziti tisuće razloga koji su trebali utjecati na drukčiju našu sudbinu, možemo cijelome svijetu do bola vikati svakojake prostote, vrijeme će opet neumoljivo presuditi u svoju korist.
Gnothi seauton!
polly88- Moderator
- Broj poruka : 6404
Godina : 35
Lokacija : across the universe
Datum upisa : 28.07.2010
Similar topics
» Priče za lep dan
» Priče iz taksija
» Priče o stvaranju
» Horhe Luis Borhes
» Petparačke priče (Pulp Fiction)
» Priče iz taksija
» Priče o stvaranju
» Horhe Luis Borhes
» Petparačke priče (Pulp Fiction)
Zid :: Književnost :: Književnost
Strana 1 od 1
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
|
|