Konstantin Kavafi

od **Still_dreaming** Uto Okt 08, 2013 12:10 pm

Konstantin Kavafi (grč. Κωνσταντίνος Π. Καβάφης) je bio grčki pesnik koji je živeo u Aleksandriji i radio kao novinar i državni službenik. Objavio je 154 pesme, a još desetine su ostale nedovršene ili u obliku skice. Svoje najvažnije pesme napisao je posle četrdesetog rođendana.

Kavafi je rođen 29. aprila 1863. u grčkoj porodici u Aleksandriji, i kršten je u pravoslavnoj crkvi. Otac mu je bio uspešni trgovac koji se bavio uvozom i izvozom robe, a kao mladić je živeo u Engleskoj, zahvaljujući čemu je imao britansko državljanstvo. Nakon očeve smrti, 1870, Kavafi je sa porodicom jedno vreme živeo u Liverpulu u Engleskoj. Zbog finansijskih problema koji su bili uzrokovani ekonomskim statusom države, 1877. vratili su se u Aleksandriju.

Kada je 1882. Aleksandriju zahvatio talas previranja, porodica Kavafi je bila primorana da se iznova, mada privremeno, preseli, ovoga puta u Carigrad. Upravo te godine u Aleksandriji je, kao najava anglo-egipatskog rata, izbila pobuna protiv anglo-francuske uprave u Egiptu. U bombardovanju Aleksandrije koje je ubrzo usledilo, porodični stan Kavafijevih je izgoreo.

Tri godine kasnije, 1885, Kavafi se vratio u Aleksandriju, gde će ostati do kraja svog života. Najpre je radio kao novinar da bi zatim dobio posao u egipatskom Ministarstvu javnih poslova koje je bilo pod britanskim patronatom (Egipat je bio pod britanskim protektoratom sve do 1926. godine). Na tom radnom mestu se zadržao trideset godina. Svoje pesme je objavljivao u periodu od 1891. do 1904, i to samo za bliske prijatelje. Većina pohvala koje je dobijao stizala je od strane pripadnika grčke zajednice koji su živeli u Aleksandriji. Tek 1903. književni krugovi Grčke čuli su za Kavafija zahvaljujući pozitivnoj kritici koji je napisao Gregorios Ksenopulos. Međutim, nije privukao veliku pažnju pošto mu se stil pisanja značajno razlikovao od stila važnih grčkih pesnika tog vremena. Tek pune dve decenije kasnije, nakon grčkog poraza u grčko-turskom ratu, nova generacija skoro nihilističkih pesnika poput Kariotakisa naći će inspiraciju u Kavafijevoj poeziji. Umro je 29. aprila 1933. godine u Aleksandriji.

Kavafijeva pesma Κρυμμένα (‚‚Krimmena", Skriveno) ispisana na zidu zgrade u Lajdenu, u Holandiji.

od **Still_dreaming** Uto Okt 08, 2013 12:12 pm

Ako baš ne možeš od svog života
da učiniš ono što hoćeš,
pokušaj da postigneš
ono što možeš: ne unižavaj ga
prečestim druženjem sa svetom,
silnim izlascima i razgovorima.

Ne unižavaj ga razbacivanjem,
čestim razvlačenjem i izlaganjem
svakodnevnoj gluposti
veza i susreta
da ne postane dosadan kao da je tuđ.

od **Still_dreaming** Sub Jan 04, 2014 11:35 am

Koliko možeš

I ako ne možeš svoj život da učiniš kakvim želiš,
ovo bar pokušaj da postigneš
koliko možeš: nemoj ga unižavati
sa previše dodira sa svetom,
sa previše izlazaka i razgovora.
Nemoj ga unižavati izvodeći ga,
često šetajući i izlažući ga
svakodnevnoj gluposti
veza i susreta,
da ne postane dosadan kao da je tuđ.

od **ms.k** Uto Apr 29, 2014 11:27 am

Da se vrate

Jedna sveća je dovoljna. Njena titrava svetlost
bolje pristaje biće prijatnije
kad Senke se vrate Senke Ljubavi.
Jedna sveća je dovoljna. U mojoj sobi večeras
nek ne bude svetlosti mnogo. U sanjarenju sasvim
i u nagoveštaju, i sa to malo svetlosti -
u sanjarenju tako viziju ću prizvati
da Senke se vrate Senke Ljubavi.

od **ms.k** Pet Okt 17, 2014 8:38 am

.. © Lilyana Karadjova .. Here Time Stops

Nisam ih više našao – tako brzo izgubljene
oči pune poezije, blijedo lice
u noćnoj ulici...
Nisam ih više našao – bijahu moji samo
zahvaljujući sreći, a tako sam ih lako izgubio.
Poslije sam žudio u groznici.

Oči pune poezije, blijedo lice
i te usne.
I nisam ih više našao.

Konstantin Kavafi, "Dani 1903"

od **ms.k** Čet Avg 06, 2015 12:53 pm

Your questioning eyes are sad.
They seek to know my meaning
as the moon would fathom the sea.
I have bared my life before your eyes from end to end,
with nothing hidden or held back.
That is why you know me not.
If it were only a gem I could break it
into a hundred pieces and string them
into a chain to put on your neck.
If it were only a flower, round and small and sweet,
I could pluck it from its stem to set it in your hair.
But it is a heart, my beloved.
Where are its shores and its bottom?
You know not the limits of this kingdom,
still you are its queen.
If it were only a moment of pleasure
it would flower in an easy smile,
and you could see it and read it in a moment.
If it were merely a pain it would melt in limpid tears,
reflecting its inmost secret without a word.
But it is love, my beloved.
Its pleasure and pain are boundless,
and endless its wants and wealth.
It is as near to you as your life,
but you can never wholly know it.

od **ms.k** Pon Avg 10, 2015 1:12 pm

Decembar 1903.

I ako ne mogu da govorim o svojoj ljubavi –
ako ne govorim o tvojoj kosi, o usnama, o očima;
ipak tvoje lice koje držim u duši,
zvuk tvoga glasa koji držim u mozgu,
septembarski dani koji mi izlaze u snovima,
reči i izraze mi obrazuju i oboje
na koju god temu da pređem, koju god misao da kažem.

od Sponsored content

Konstantin Kavafi

Konstantin Kavafi

Re: Konstantin Kavafi

Konstantin Kavafi - Koliko možeš

Konstantin Kavafi - Da se vrate

Konstantin Kavafi - Dani 1903

Re: Konstantin Kavafi

Konstantin Kavafi - Decembar 1903.

Re: Konstantin Kavafi