Zid
Dobro došli na forum Zid!

Ovu poruku vidite jer pregledate naš forum kao gost.

Ukoliko se registrujete dobićete mogućnost da odgovarate na teme, otvarate nove, upoznate nove ljude, učestvujete u forumskim takmičenjima i iskoristite sve pogodnosti jednog člana. Registracija traje samo minut, jednostavna je i potpuno besplatna.

Da biste se registrovali kliknite ovde.

Važna napomena: Mejl za registraciju može dospeti u spam ili trash u vašem mejlu, pa prilikom aktivacije naloga, ukoliko ne dobijete mejl u inbox, proverite da li je možda završio tamo.


Join the forum, it's quick and easy

Zid
Dobro došli na forum Zid!

Ovu poruku vidite jer pregledate naš forum kao gost.

Ukoliko se registrujete dobićete mogućnost da odgovarate na teme, otvarate nove, upoznate nove ljude, učestvujete u forumskim takmičenjima i iskoristite sve pogodnosti jednog člana. Registracija traje samo minut, jednostavna je i potpuno besplatna.

Da biste se registrovali kliknite ovde.

Važna napomena: Mejl za registraciju može dospeti u spam ili trash u vašem mejlu, pa prilikom aktivacije naloga, ukoliko ne dobijete mejl u inbox, proverite da li je možda završio tamo.
Zid
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Luj Aragon

2 posters

Ići dole

Luj Aragon Empty Luj Aragon

Počalji od Still_dreaming Čet Feb 02, 2012 4:32 am


Luj Aragon 32578310

Luj Aragon (fr. Louis Aragon) je bio francuski istoričar, pisac i pesnik. Rođen je 3. oktobra 1897. godine u Parizu kao vanbračno dete i majka njegove majke ga je usvojila, pa je tako mali Luj postao brat svoje majke, a pošto mu je otac bio oženjen, važio je kao kum njihove porodice. Luj je bio vrlo obdareno dete. Kada je imao šest godina, izdiktirao je roman, a u 14. godini je već napisao drugi roman. Pošto je Lujova porodica živela dosta siromašno, majka je želela da on postane lekar, kako bi se porodici poboljšao ekonomski položaj. On upisuje medicinu da bi ispunio majčinu želju, iako je već tada znao da će mu književnost biti životni put.

Bio je pristalica dadaizma od 1919. do 1924, postao osnivač pokreta nadrealizma 1924. zajedno sa Andre Bretonom i Filipe Supoom. Od 1917. do 1932. Luj Aragon je najradikalniji nadrealista. Godine 1924. on je jedini od nadrealista napao komuniste u Moskvi, ali već 1927. je među prvima koji se okreću komunističkoj partiji. I 1932. raskida sa nadrealistima, prihvata ideologiju komunista, i u literaturi se zalaže za socrealizam. Aragon se pridružio Komunističkoj partiji Francuske zajedno sa još nekoliko nadrealista. Ostao je njen član do kraja života, pri tom napisavši nekoliko političkih poema, uključujući i jednu posvećenu Maurisu Torezu. Posle zajedničkog života sa Elzom Triole, snahom ruskog pesnika Vladimira Majakovskog, ona počinje da igra sve značajniju ulogu u njegovom životu i stvaralaštvu, kao i njeni bliski prijatelji, ruski pesnici, i upravo od tada se oseća njegov nagli prelaz od nadrealizma u socrealizam. To je u stvari druga etapa u njegovom životu i stvaralaštvu.

Iz prvog perioda poznate su njegove zbirke poezije ‚‚Vatra radosti” (1920), ‚‚Neprekinuto kretanje” (1926) i naročito, romani ‚‚Anicet ou le Panorama” (1921) i ‚‚Seljak Pariza” (1926). Tu su i teorijska djela o nadrealizmu ‚‚Traktat o stilu” (1928), ‚‚Slikarstvo u izazovu” (1930). U romanu ‚‚Anicet ou le Panorama” on daje neku vrstu panorame tadašnje pariske i svetske avangarde. Glavni lik tog romana, Alise, anticipira Kamijevog Mersoa. Ovo je, u stvari, antiroman. U ‚‚Seljaku Pariza” dosljedno je primijenjena ‚‚Teorija nadrealizma”. U ovom delu Aragon stvara novi vid čudesnog, svakodnevnog i običnog što proističe iz dva pogleda koji se spajaju u neobičnost, tj. začuđenost. Ovako stvoreno delo liči na neku vrstu ‚‚novog romana”, i na neki način je njegov preteča. U drugoj fazi, pored prihvatanja estetike i divljenja socijalističkom realizmu, u toku Drugog svjetskog rata i nešto iza njega, istaknuto mesto u njegovom stvaralaštvu ima patriotska i ljubavna poezija. Od kraja 50-tih i 60-tih godina počinje njegova treća faza stvaralaštva koja bi se mogla nazvati ‚‚prošireni realizam'', gde se prepliću teme i žanrovi i gde se oseća blagi povratak nadrealizma.

Tokom nemačke okupacije u Francuskoj tokom Drugog svetskog rata pisao je za tajni list ‚‚Les Éditions de Minuit''. Važnija Aragonova poema je „Crveni poster“, u kojoj je počastio strance koji su poginuli oslobađajući Francusku. To je učinio odgovarajući nacističkoj propagandnoj kampanji zvanoj ‚‚Crveni poster'', koja je trebalo da ubedi francuski narod i javnost da je pokret otpora fašizmu u Francuskoj bio sastavljen od stranaca, uglavnom Jevreja, koji su služili interesima Britanije i Sovetskog Saveza.

Nakon smrti svoje žene 16. juna, 1970, Aragon je otkrio svoju biseksualnost i pojavljivao se na gej paradama. Umro je 24. decembar 1982. godine u Parizu.

Ostala dela: romani ‚‚Bazelska zvona'' i ‚‚Gospodske četvrti'', knjiga pesmama ‚‚Radosna snaga'', zbirke pesma posvećene supruzi Elzi Triole, ‚‚Realni svet'' itd.


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Luj Aragon Empty Re: Luj Aragon

Počalji od Still_dreaming Čet Feb 02, 2012 4:51 am


***


Ja nisam od onih koji podvaljuju univerzumu
I sav pripadam ovom veličanstvenom i tužnom krdu ljudi
Nikada me nisu videli da sam se skrivao od bure
Svojim rukama sam uvek gasio požare
Znam dobro šta su rovovi i tenkovi
U velikim danima sam uvek ne obazirući se otvoreno iznosio svoje najgore misli
I nisam se povlačio kada su dolazili da mi pljuju lice
Živeo sam obeležena čela
Delio sam crni hleb i suze sviju
A kada je došao red i na mene peo sam se na ratni brod
Koji me je odvodio deleko od mog porobljenog rodnog kraja
Tako sam se ukrcao na brod koji samo što se nije potopio pod teretom ljudi
A na krovu su veliki ratnici Atlasa pevali monotono žalopojke
Primao sam svoj deo gorčine
Nosio svoj krst nesreće
Za mene lično ovaj rat još nije nikako završen
Jer još uvek se čereće udovi moga naroda
Ušima prislonjen na zemlju dopiru mi još uvek
Daleki strašni uzdasi koji prožimaju meso gluvoga čoveka
Ja ne znam za san a kada budem zatvorio oči
To će biti samo za svagda
Ne zaboravite to
Istorija ovoga veka i užasna rana vremena
Kuga i kolera skorbut ili glad
I krvava oranja u vojnim pohodima
I iskidane ruke na veslima galija
Čovek i žena ismevani u njihovom govoru i u njihovim nežnostima
Svaka veličina izvrgnuta ruglu i reči drsko sabijanje u usta
Svaka muzika vređana
Svaki zrak svetlosti plaćen cenom očiju
Svako milovanje plaćeno sećenjem ruku
Sve to najzad može se uporediti sa izrazom moga lica
Sa drhtajem mojih očnih kapaka
Grčenjem mišića ispod kože mojih obraza
I pokretima moga tela

A i savijanjem mojih kolena na izazvane krike posle naglog potoka mojih suza
I sa groznicom koja me trese
I sa znojem moga čela
Postoji pod kožom moga lica i preplanule kože mog opšteg izgleda
Nešto drugo bez čega bih ja bio samo jedan kamen između ostalog kamenja
Jedno zrno u pšenici silosa
Jedan beočug mog ličnog lanca
Nešto kao krv koja kruži venama i oganj koji proždire
Nešto kao na frontu ideja
Kao na usnama reč
Kao pesma u grudima
Kao božanski nazreni dah života
Postoji ono što je moj život
A postojiš i ti tragedijo moja
Moje veliko unutrašnje pozorje
Ono nešto nezno iznad nas kada se zatvaraju naša ulična vrata
Jer tada zaokružujući se u zlatnom i snažnom krugu tišine
Uzdiže se u nama najzad onaj veliki crveni drhtaj zavese


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Luj Aragon Empty Re: Luj Aragon

Počalji od ms.k Uto Jan 15, 2013 3:37 pm

Luj Aragon Itsjustaboutcolorsheart
.. fotografija .. © ItsJustAboutColors ..


Je vais te dire un grand secret Le temps c'est toi
Le temps est femme Il a
Besoin qu'on le courtise et qu'on s'asseye
A ses pieds le temps comme une robe à défaire
Le temps comme une chevelure sans fin
Peignée
Un miroir que le souffle embue et désembue
Le temps c'est toi qui dors à l'aube où je m'éveille
C'est toi comme un couteau traversant mon gosier
Oh que ne puis-je dire ce tourment du temps qui ne passe point
Ce tourment du temps arrêté comme le sang dans les vaisseaux bleus
Et c'est bien pire que le désir interminablement non satisfait
Que cette soif de l'oeil quand tu marches dans la pièce
Et je sais qu'il ne faut pas rompre l'enchantement
Bien pire que de te sentir étrangère
Fuyante
La tête ailleurs et le coeur dans un autre siècle déjà
Mon Dieu que les mots sont lourds Il s'agit bien de cela
Mon amour au delà du plaisir mon amour hors de portée aujourd'hui de l'atteinte
Toi qui bats à ma tempe horloge
Et si tu ne respires pas j'étouffe
Et sur ma chair hésite et se pose ton pas
Je vais te dire un grand secret Toute parole
A ma lèvre est une pauvresse qui mendie
Une misère pour tes mains une chose qui noircit sous ton regard
Et c'est pourquoi je dis si souvent que je t'aime
Faute d'un cristal assez clair d'une phrase que tu mettrais à ton cou
Ne t'offense pas de mon parler vulgaire Il est
L'eau simple qui fait ce bruit désagréable dans le feu
Je vais te dire un grand secret Je ne sais pas
Parler du temps qui te ressemble
Je ne sais pas parler de toi je fais semblant
Comme ceux très longtemps sur le quai d'une gare
Qui agitent la main après que les trains sont partis
Et le poignet s'éteint du poids nouveau des larmes
Je vais te dire un grand secret J'ai peur de toi
Peur de ce qui t'accompagne au soir vers les fenêtres
Des gestes que tu fais des mots qu'on ne dit pas
J'ai peur du temps rapide et lent j'ai peur de toi
Je vais te dire un grand secret Ferme les portes
Il est plus facile de mourir que d'aimer
C'est pourquoi je me donne le mal de vivre
Mon amour

_________

Poveriću ti jednu tajnu
Vreme si ti
Vreme je žena ono oseća
Potrebu da mu se udvara i da se klekne
Pred njegove noge као kad se haljina raširi
Vreme je kao kosa beskrajna
Očešljana
Ogledalo koje dah zamućije i dah razbistrava
Vreme si ti koje spava u zoru kada se budi
I kao nož si koji prolazi kroz moje grlo
Oh što ne mogu da iskažem tu neprolaznu moru vremena
I najgore je što je želja beskrajna i neispunjena
Ta žeđ oka kad ti koračaš po odaji
Ja znam da ne treba razbijati čaroliju
Mnogo je gore nego da te osetim stranom
Da bežiš sa mislima izvan nas
I srcem već u nekom drugom veku
Bože moj kako su reči teške a ustvari jeste to
Moja ljubav iznad zadovoljstva
Moja ljubav van domašaja današnjeg udarca
Ti koja kucaš na moju slepoočnicu kao časovnik
I ako ti nedišeš gušim se
I po mojoj puti kolebaš se i zastaješ svojim stopalom
Veliku tajnu hoću da ti kažem svaka reč
Na mojoj usni sirotica je koja prosi
Jednu sitnicu za tvoje ruke stvarčicu koja tami pod tvojim pogledom
I zato ja kažem tako često da te volim
U nedostatku dovoljno jasnog kristala izraza kojiu bi ti stavila sebi oko vrata
Ne vređaj se zbog mog prostačkog govora
Prosta je voda koja izaziva taj neprijatni šum u vatri
Reći ću ti veliku tajnu ja ne znam
Da govorim o vremenu koje na tebe liči
Ja ne znam da govorim o tebi i ja se pravim
Kao oni koji vrlo dugo na peronu stanice
Mašu rukom pošto su vozovi otišli
Šaka se smiruje tek pod novim teretom suza
Hoću da ti kažem veliku tajnu bojim se za tebe
Bojim se onoga što te prati večerom ka prozorima
I gestove koje ti činiš od reči koje se ne izgovaraju
Bojim se vremena brzog i laganog bojim se za tebe
Hoću da ti kažem veliku tajnu zatvori sva vrata
Lakše je umreti nego voleti
Zato ja sebe mučim životom
Ljubavi moja

ms.k
ms.k
Zavisni član
Zavisni član

Broj poruka : 3752
Ženski Datum upisa : 20.12.2012

Nazad na vrh Ići dole

Luj Aragon Empty Luj Aragon - Pesma za sebe

Počalji od ms.k Pet Mar 08, 2013 4:09 pm

Luj Aragon Hehhn
.. fotografija .. © Gonzaga Manso ..


Pesma za sebe

Ja sam krst pod kojim se uspavljuješ
Prazan put koji kišu priziva
Ja sam tvoja senka tvrđa od kamena

Ja sam tvoja noć i tvoja tišina
Zaboravljena u mome sećanju
Tvoj sam sastanak otkazani

Prosjak sam pred tvojim vratima
Koji se smrzava dok ti ne izađeš
A može i umreti ako te dugo nema

Ja trajem tako kao što umire
U tvome oku neki šum
Ili ogledalo posle tebe ostavljeno

Zaklinjem te Bogom protivu samoga sebe
A želim samo grliti ono što volim
Sve ostalo igrarija je u prazno

Pratiti tvoju ruku dodirnuti ti usta
Biti Ti preko onog što te dodirnem
Oh sve ostalo je samo želja pusta

ms.k
ms.k
Zavisni član
Zavisni član

Broj poruka : 3752
Ženski Datum upisa : 20.12.2012

Nazad na vrh Ići dole

Luj Aragon Empty Re: Luj Aragon

Počalji od ms.k Uto Mar 26, 2013 3:59 pm

Luj Aragon Ehhhhhhhhh

* * *

Evo trideset leta kako pratim senku za tvojim nogama
Verno sam crno pseto koje se vrti oko tvojih peta
Sakriva se u podne za tvoje uspravno telo
I izlazi da igra sa kosim suncem po poljima
Svetlosnom žicom iz lampe odeva te i raste ukoliko su niske
Kako ti voliš da čitaš večerom u odaji prema svome raspoloženju
Samo tada uzdižem se do plafona
I gubim se u ponavljanju tvoje ruke koja okreće strane
Evo trideset godina kako je moja misao senka tvoje misli
Uzalud sam govorio i ponavljao veruje se
Ne znam kakvoj čudnoj otmenosti sa moje strane
Sve što je crno nije senka govore oni
Uzima se i ostavlja od onog što sam govorio
I da mi dozvole da te volim oni su podmetnuli
Stvarnost tela jednu statuu
Simbol ukrašen kamenom Otadžbinu
A kada stavljaju nož za sečenje hartije
U nežno pazuho mojih knjiga
Ne shvataju ni najmanje zašto ja vičem
Oni ne vide da ja krvarim tvojom krvlju
I pitam se šta li za njih moje pevanje znači
Ako za svaku reč koja se lomi u mom glasu
Oni ne znaju da je to harmonija tvoga grla
Ako ne vide oko moga duha tvoje ruke

Bar jednom ću ovde da govorim iz svoje duše

Čovek je izgubljena igra karata
Crveno i crno kraljevih slugu i kraljica
Ali između letećih boja ima vazduha a i prsti su tu koji bacaju
Telo moje sačinjeno je od dve nepoznate koje nisam birao
I vidim sa užasom da se pojavljuju na mojim rukama bakarne pene godina
Koje ce obeležiti ruke mog oca o kome neću pričati ništa
Og koga nemam ništa drugo do način kako da obaram glavu
Zato što nije čuo dobro na desno uvo i evo gde i ja takođe
Od svoje majke imam oblik ušiju
I način rastanja kose

Ali duša u svemu tome ali duša

Beše to jedna duša neugladena smucana još bezoblična
Duša slepa koja čuje samo zlo kad se govori o svetlosti
Duša iskrsla niko na zna odakle
Iz nekog pretka u nesreći vremena
Iz nekog ujaka besmislenog i ludog koji nije ni živeo
Ili samo iz one strašne sramote moje majke kada sam došao na svet
Jedva duša tek nagoveštaj duše rđavo uobličena čekinjava duša
Kakva se gubi bez žaljenja na bojnom polju ili sudarima na železnicama
Jedna sirota duša koja nije znala šta da čini sa samom sobom
Nošena strujom današnjeg vremena
Nikako ne od vrste Hamleta jedva kosa Ofelije
Bosa u moru bez pisma u njoj
Loptica na japanskom bilijaru koju dokoni gost preganja u nekoj kafanici
I ti padaš u ''nulu'' ili ''stotinu''
Što je u stvari jedno isto
Duša u garderobi gde pijani gost ne može više da nađe svoju numeru
Duša za jedno veče karnevala a sutra će se baciti ta maska
Duša rasparena sa kojom se ne može izaći među svet
I teška da nosi otrov i mora neprestano da se zaustavlja

Nikada nisam razumeo zašto si povela brigu o mojoj duši
Lopatama se mogu zgrtati takve kao što je moja

Ali šta kaže onaj koji prvi put vidi rađanje drugog
Čudom hirurgije
Šta je rekla moja duša kada si je ti izvadila iz njene košuljice
Kad sam ja saznao u tvojim rukama da sam ljudsko biće
Kad sam prestao da se pretvaram i da se ismevam što sam postao takav na dodir tvoje ruke
Uzmite te knjige moje duše otvorite ih svuda gde bilo
Slomite ih da bi im bolje razumeli
Miris i tajnu
Pokidajte grubim prstima strane
Izgužvajte ih iscepajte ih
I iz svih ćete zadržati samo jedno
Jedan jedini šapat jedan jedini pripev
Jedan pogled koji ništa ne sputava
Jedno dugo hvala koje se promrljava
Tu sreću kao neku dolinu
Dete - Boga moje obožavanje
Beskrajno Ave u molitvama
Moju beskonačnu nesanicu
Moje cvetanje moje prosijavanje
O svesti moja o ludosti moja
Moj mesecu maju melodijo moja
Moj raju moj požaru

Moja vasiono Elza živote moj


.. fotografija .. © reyessick ..

ms.k
ms.k
Zavisni član
Zavisni član

Broj poruka : 3752
Ženski Datum upisa : 20.12.2012

Nazad na vrh Ići dole

Luj Aragon Empty Re: Luj Aragon

Počalji od ms.k Pon Sep 29, 2014 12:44 pm


Luj Aragon Nwjvus


* * *

Došao sam tebi kao što reka ide moru
Žrtvovao sam jednim potezom i svoj tok i svoje planine
Napustio sam zbog tebe svoje prijatelje i svoje detinjstvo
Svaka kap vode moga života upila je so tvoje neizmernosti
Tvoje sunce uništilo je moju prošlost pretke
Ti vladaš nad mojom krvlju nad mojim snovima nad mojim ludilom
Dao sam ti sve svoje sećanje kao jednu kovrdžu moje kose
Spavam samo u tvojim snegovima
Razvalio sam svoju postelju rasterao svoje dobre vile
Odrekao sam se već davno svojih legendi
U kojima su Rembo Kras i Dikas
I Valmor koja plače u ponoći
Konopac Nervalov prekinuo se
I metak koji je ubio Ljermontova prošao je kroz moje srce
Podeljeno tvojim koracima
Razvejano tvojim pokretima
Ko zaljubljeni vetar neke šume
Ja idem za prašinom koja se jutrom goni iz kuće
I koja se strpljivo vraća neprimetno u toku čitavog dana
Bršljan koji raste a da niko ne primećuje
Dok ga ne sakate u njegovoj vernosti
Ja sam izlizani kamen silom tvoga stalnog šetanja
Stolica koja te čeka na tvome uobičajenom mestu
Okno sa koga tvoje čelo gori gledajući u prazno
Petparački roman koji govori samo o tebi
Otvoreno pismo zaboravljeno pre no što je pročitano
Prekinuta rečenica na koju vraćati se nema značaja
Trepatanje soba kroz koje se prošlo
Parfem koji ostavljaš za sobom
A kad izađeš nesrećan sam kao i tvoje ogledalo


Luj Aragon 2u6dwn7


* * *

Otpadnik sam sviju crkava
Jer tebe pretpostavljam svemu za što vredi živeti i mreti
Tebi prinosim tamjan svetih mesta i pesmu foruma
Pogledaj moja krvava kolena od molitvanja pred tobom
I moje iskapane oči za sve jedikovke koje nisu sa tvojih usana
Ne razumem milione mrtvih kad tebe čujem da ječiš
Na tvojim nogama osećam tlo od šljunka sa puteva
Na tvojim izgrebanim rukama vrzinu trnja
Svi nošeni tereti muče tvoja ramena
Sva nesreća sveta stala je u jednoj tvojoj suzi
Nikada nisam patio pre tebe
Životinja koja je ranom vapila
Pa kako možete da uporedujete sa životinjskim bolom
Tu vitrinu u hiljadu stakala
Na kojoj se svakoga dana događa
Po jedno razapinjanje na krst
Ti si me naučila azbuci bola
Sad znam da čitam jecaje svi su oni sačinjeni od tvog imena
Samo od tvog imena tvog slomljnog imena tvog imena od ruže obezlišene
Tvog imena vrta svih strasnih nedelja
Tvog imena zbog koga bih išao u pakao da ga napišem pred licem sveta
Kao ona tajanstvena slova na tablici iznad Hrista
Tvog imena krika moga mesa i nezarasle rane moje duše
Tvog imena za koje bih spalio sve knjige
Tvog imena svekolike nauke na ivici ljudske pustinje
Tvog imena koje je za mene istorija vekova
Pesma nad pesmama
Čaša vode robijaša u okovima
I sve su reči samo bodljikava žica pred vratima nekog prokletog grada
Kad tvoje ime peva na mojim ispucanim usanama
Samo tvoje ime i neka mi odseku jezik
Ali tvoje je ime
Sva muzika u trenutku smrti
ms.k
ms.k
Zavisni član
Zavisni član

Broj poruka : 3752
Ženski Datum upisa : 20.12.2012

Nazad na vrh Ići dole

Luj Aragon Empty Re: Luj Aragon

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu