Zid
Dobro došli na forum Zid!

Ovu poruku vidite jer pregledate naš forum kao gost.

Ukoliko se registrujete dobićete mogućnost da odgovarate na teme, otvarate nove, upoznate nove ljude, učestvujete u forumskim takmičenjima i iskoristite sve pogodnosti jednog člana. Registracija traje samo minut, jednostavna je i potpuno besplatna.

Da biste se registrovali kliknite ovde.

Važna napomena: Mejl za registraciju može dospeti u spam ili trash u vašem mejlu, pa prilikom aktivacije naloga, ukoliko ne dobijete mejl u inbox, proverite da li je možda završio tamo.


Join the forum, it's quick and easy

Zid
Dobro došli na forum Zid!

Ovu poruku vidite jer pregledate naš forum kao gost.

Ukoliko se registrujete dobićete mogućnost da odgovarate na teme, otvarate nove, upoznate nove ljude, učestvujete u forumskim takmičenjima i iskoristite sve pogodnosti jednog člana. Registracija traje samo minut, jednostavna je i potpuno besplatna.

Da biste se registrovali kliknite ovde.

Važna napomena: Mejl za registraciju može dospeti u spam ili trash u vašem mejlu, pa prilikom aktivacije naloga, ukoliko ne dobijete mejl u inbox, proverite da li je možda završio tamo.
Zid
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Reči kao inspiracija

+9
Maja
hermina
Troja
ces@ric@
Mima
Catwoman
nexstosic
amaranth
Still_dreaming
13 posters

Zid :: Zabava :: Igraonica

Strana 2 od 2 Prethodni  1, 2

Ići dole

Reči kao inspiracija - Page 2 Empty Re: Reči kao inspiracija

Počalji od ThePoet Ned Jul 22, 2012 11:08 am

Već danima je osećala ushićenje. Znala je da muž treba da joj se vrati za nekoliko dana i bila je i sama začuđena koliko se tome radovala. Ovo je bio prvi put da su se rastali na duži period; on je morao da odsustvuje zbog posla.
Tog dana je izašla napolje da pokupi veš kada je ugledala poštara kako se približava njenoj kapiji. On joj doviknu s ulice da priđe, jer ima da joj isporuči nekoliko računa i jedno pismo. Ona ode do njega ponudivši ga da svrati na kafu, na šta joj se on zahvali i reče da mora da je odbije, jer ima još dosta kuća da obiđe.
Pokupivši veš, s računima i pismom među zubima, ona ode do dnevne sobe. Bacivši veš na krevet sela je izdahnuvši umorno. Bacila je pogled na račune (sada nije bila zainteresovana da se time opterećuje) i prešla je na pismo koje joj je više privuklo pažnju od dosadnih računa. Pismo je bilo od direktora njenog muža. Otvorila ga je i počela da čita:

‚Draga gospođo Stanić,

Žao mi je što je na mene pao teret da Vam saopštim ovu žalosnu vest. Sve je teklo kao po planu na građevini do juče. Jedan od majstora je zaboravio da prekonotroliše skelu pre početka radova, a dva zavrtnja su oslabila. Kada je Vaš muž...."

Ona na ovom mestu zastade već naslućujući šta bi mogla da pročita dalje, a u isto vreme se ne usuđujući da se suoči sa rečima koje slede. Nije ni primetila kada suze krenuše da joj naviru na lice.

‚‚Kada se Vaš muž popeo na skelu, pod njegovim teretom skela je potpuno popustila i on je pao na beton. Hitna pomoć nije mogla ništa da učini, već je bilo kasno. Primite moje saučešće. Molim Vas, javite mi se odmah čim pročitate ovo pismo, ja ću pomoći oko svega."

Gospođa Stanić je već jecala, osećala je kao da joj snaga napušta telo i kao da se zidovi u sobi približavaju i guše je. Uzela je jednu majicu iz hrpe veša i prislonila je sebi uz lice kako bi prigušila jecaje. U daljini se začulo zvono crkve i ono je podseti na groblje, na smrt, na sahranu i tuga nepremostiva poput divlje reke preplavi joj telo.

dvorac
kazna
razbojnik
frula
smeh


najukusnija je sirova misao
ThePoet
ThePoet
Moderator
Moderator

Broj poruka : 6720
Muški Devica Godina : 32
Datum upisa : 23.04.2012

Nazad na vrh Ići dole

Reči kao inspiracija - Page 2 Empty Re: Reči kao inspiracija

Počalji od ms.k Čet Jan 03, 2013 9:28 am

... Prikovana za pod ... Kao da dovoljno bilo nije crnilo realnosti koje joj je pritiskalo tijelo, i san, kad bi konačno preuzeo svoju smjenu, milosti imao ne bi. Uvijek, iznova, taj čudnovat dvorac od stakla, prljavštine i ukrasa od paukove mreže, kao kazna nekog strašnog usuda zarad zločina kojeg se ne sjeća da je počinila, kao najveći razbojnik, u sav taj užas prognana. Potom glasovi ... Ne ... Pjesma ... Nježni šareni tonovi ... Frula ... Da ... Negdje u daljini ... A onda krici ... Smjeh ... Učiniti ništa mogla nije ... Prikovana za pod ...

sunce
trepavice
usne
krevet
istina

ms.k
ms.k
Zavisni član
Zavisni član

Broj poruka : 3752
Ženski Datum upisa : 20.12.2012

Nazad na vrh Ići dole

Reči kao inspiracija - Page 2 Empty Re: Reči kao inspiracija

Počalji od Troja Čet Jan 03, 2013 9:54 pm

Sunce je milovalo svojim blagim zrakama tijela posljednjih kupaca na plazi. Okrenula je glavu ka nebu. Vjetar se poigravao pramenovima njene kose. Navlazila je usne jezikom i uputila dug pogled ka pucini kroz poluspustene trepavice. Protegnula se u lezaljci. Ah, kako bi voljela da je ovo krevet iz koga ne mora ustati citavog dana! Obuhvatila ju je neka lijenost, ali znala je da joj se mora oduprijeti. Posljednji dan odmora! Polako ustade i poce skupljati svoje stvari. Uspomena na ove sretne dane bice tu da je uveseljava jos danima, ali vec sutra ona mora da krene natrag, vec sutra mora da se pocne suocavati sa istinom svog postojanja.

suton
horizont
setnja
mjesecina
spokoj

Troja
Troja
Legendarni član
Legendarni član

Broj poruka : 16880
Ženski Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010

Nazad na vrh Ići dole

Reči kao inspiracija - Page 2 Empty Re: Reči kao inspiracija

Počalji od ms.k Pet Jan 04, 2013 11:05 am

Smisla nema. Shvatila je. Iskoristivši i zadnji kvark strpljenja da bi pročitala taj završni pasus knjige došla je do zaključka da sad, i ono što joj je nekad pružalo ogromno zadovoljstvo i čudan osjećaj ispunjenosti, više joj ništa ne znači. Istinom svog postojanja, istinom svog postojanja, ... Tupo je u glavi odjekivalo, kao da u istoj ništa drugo nema. Ali, bilo je. Ima. Gorenje trepavice su dotakle donje, i eto ... Vidi ... Ima ... Baš sad stoji na onom blakonu sa glupavim zaljubljenim pogledom zagledana u suton i horizont koji se protezao u beskraj negdje između mora i neba, okružena zrakom, vezana za zemlju zagrljajem koji joj se uvlačio u kosti, i baš je ni najmanje briga nije zašto, kako, zbog čega. Jednostavno jeste.

"Šetnja. Da. Odlučila sam. Idemo u šetnju ... ... Ne, gospodine arhitekta, ne zanima me što imate posla, i što nismo ovdje radi zadovoljstva doputovali, a pošto na nečem konstruktivnom insistirate, možete na primjer, kad ste mi već sve zvijezde s neba poskidali, i neki zamak da sagradite, pjeska na plaži ima i više nego dovoljno", rekla mu je to, rekla, jeste, kroz osmjeh i pri tom, umjesto one zamišljene tačke na kraju rečenice, isplazila jezik.

Živcirao ju je taj njegov mrk 'pretjeruješ i uozbilji se napolju je stvaran s problemima svijet' pogled, insistiranje na širini a da pri tom ne vidi dalje od svog nosa, tvrdoglavost, rigidnost, i još milon iritirajućih sitnica, i ... Ali, voljela ga je, voli ga, voljeće zauvijek, ne uprkos svemu tome, već baš zbog svega toga i još mnogo čega drugog. Da li mu je ikad rekla, da li ... Možda ... Ne ... Nije joj vredilo premetati sve opet iznova i iznova u glavi kao da će sve zbog toga dobiti neki ... Nešto ... Sad je praviše kasno. Vredilo nije. Sve joj je smetalo i živciralo ... kuća, hrana, posao, dvorište, sunce, čak ju je i mjesečina žarila po koži. Znala je. Spokoj doći neće nikad. Smisla nema.

zima
svijet
ispod
opet
proljeće

ms.k
ms.k
Zavisni član
Zavisni član

Broj poruka : 3752
Ženski Datum upisa : 20.12.2012

Nazad na vrh Ići dole

Reči kao inspiracija - Page 2 Empty Re: Reči kao inspiracija

Počalji od ThePoet Pet Jan 11, 2013 12:40 pm

Svaka zima ponovo je podseti na to koliko je sama. Učini joj se tada da se čitav svet prepusti mrazu i da klone pod teretom snega. Teret je pao i preko njenog srca. Ljudi je nisu voleli, jer je uvek delovala hladno, nepristupačno, oštro. Baš kao i zima. Ali niko nije znao šta se skrivalo ispod, negde duboko u njoj, tamo gde je i ona sama jedva imala pristup. U tim dubinama goreo je slabašni plamičak koji ju je održavao u životu. Ali, on nije bio dovoljno jak da joj zagreje dušu toliko da uspe da se osmehne, da razgovara bez osornosti i osude u glasu, da pogleda nekoga a da se ne namršti. A ona se nadala da će neko ili nešto uspeti da od od tog plamička opet stvori vatru nezaustavljivu, oganj uzburkanih emocija koje greju dušu. Ipak, nije očekivala da se to desi u zimu. Ona sama je previše okovana ledom poput sveta oko nje da se već i sama srodila sa zimom koju je mrzela. Nadala se da će, možda, tek prvi zraci sunca u proleće doneti promenu koja će otopiti i njenu zaleđenu dušu.


prašina
nedogled
bašta
staklo
fenjer


najukusnija je sirova misao
ThePoet
ThePoet
Moderator
Moderator

Broj poruka : 6720
Muški Devica Godina : 32
Datum upisa : 23.04.2012

Nazad na vrh Ići dole

Reči kao inspiracija - Page 2 Empty Re: Reči kao inspiracija

Počalji od ms.k Sub Jan 12, 2013 1:35 pm

Prašina. Neka je. Kome pa smeta? Makar ne vidi. Ni ram, ni fotografiju gdje su zarobljeni srećni u vremenu koje više ne postoji (da li je ikad postojalo?), ni riječi udavljene u njenim suzama na onom pismu, njegov posljednji projekt i sve one škrabotine i zabilješke negdje po marginama .. Leći. Zaspati. Probuditi se negdje gdje se sreća prostire u nedogled. Otvoriti oči i neka ovaj put to bude bašta, ispunjena cvijećem, nekim povrćem, neka joj zidovi budu od stabljika i listova kivija i negdje u ćošku hlad satkan od vinove loze, neka u hladu bude oaza za odmor, neka ležaljka, da legne i pređe rukom preko grudi i stomaka sve do .. i da to nije njena ruka, već njegova .. da je tu .. samo da .. Neka bude .. što god .. Samo da nije .. Samo da se ne osjeća ko da stoji u j*b*n*m mraku sa rukama isprženim na vrelo, zagaravljeno staklo od te svjetiljke, taj j*b*n* fenjer. Zašto se osjeća ko da je u mraku sa fenjerom u rukama?

možda
utisak
nešto
negdje
odgovor

ms.k
ms.k
Zavisni član
Zavisni član

Broj poruka : 3752
Ženski Datum upisa : 20.12.2012

Nazad na vrh Ići dole

Reči kao inspiracija - Page 2 Empty Re: Reči kao inspiracija

Počalji od ThePoet Pon Jan 14, 2013 2:03 pm

Dosta razmišljam o tome i, naravno, da se postavlja ponekad pitanje: Možda i nije baš tako kako si procenio? Međutim, čitao sam jednom da su naučnici ustanovili da nas u većini slučajeva intuicija ne izda. Najbitinije je kakav prvi utisak neko ostavi. I ja verujem i volim da verujem svojoj intuiciji. Retko kad je omanula, skoro nikada. Tokom prvog susreta s tom osobom nešto mi je govorilo da se držim podalje. Možda pogled u očima, možda loša aura, možda prepredenost kojom odiše, možda stav i možda odsečni odgovori. Negde jeste postojao skriveni motiv, siguran sam. I sve što sam prorekao, obistinilo se. Nadam se samo da se neće obistiniti baš sve što mi je prošlo kroz glavu. Bojim se da ću odgovor saznati i pre nego što očekujem.

putokaz
zebnja
sastanak
krov
nada


najukusnija je sirova misao
ThePoet
ThePoet
Moderator
Moderator

Broj poruka : 6720
Muški Devica Godina : 32
Datum upisa : 23.04.2012

Nazad na vrh Ići dole

Reči kao inspiracija - Page 2 Empty Re: Reči kao inspiracija

Počalji od ms.k Čet Jan 17, 2013 12:00 pm

Kad ga je prvi put sreo u svemu je vidjeo neki znak .. putokaz .. kao .. kao da je neka viša sila uplela svoje prste i vukla konce, a činjenica da nema ama baš nikakve kontrole nad ičim ulivala mu je u kosti strah i još gore – zebnju. Pitanja su dolazila jedno za drugim, a ni na jedno odgovor imao nije. Misao o njemu, svakom njegovom pokretu, njegovim riječima, sva odbojnost koju je u prvi mah osjetio , pretvarala se u nešto drugo, nešto sasvim poznato, ali ipak daleko, tako što mu se nikad desilo nije, barem ne do sad. Shvatio je da je želja uzajamna onda kad ga je negdje u prolazu, kad niko gledao nije, posve iznenada privukao k sebi i strasno poljubio, a potom zakazao sastanak u potkrovlju zgrade koju su zajedno projektovali. "Imam ženu", "volimo se", "nikad nisam.. ", "ne, ovo je nestvarno, ovo se ne dešava", .. ponavljao je u glavi kao neku mantru, nastojeći da plimom razuma potopi svaku emociju, nadajući se da je to što osjeća samo neki privid, nešto trenutno i prolazno, "ne, ovo je nestvarno, ovo se ne dešava", ponovio je opet, ali ovaj put naglas, kao da razjašnjava i potvrđuje da sve nije onako kako se čini. Neočekivano, tlo mu se počelo izmicati pod nogama, skela je popuštala pod njegovim teretom, znao je, dok se krov zgrade udaljavao od njegvog pogleda velikom brzinom, jednakom brzinom je nestajala i svaka nada o razriješenju, znao je .. Kad ga je prvi put sreo u svemu je vidjeo neki znak.

on
ona
dvoje
razum
srce

ms.k
ms.k
Zavisni član
Zavisni član

Broj poruka : 3752
Ženski Datum upisa : 20.12.2012

Nazad na vrh Ići dole

Reči kao inspiracija - Page 2 Empty Re: Reči kao inspiracija

Počalji od ThePoet Pet Feb 01, 2013 12:34 pm

On više nije mogao da izdrži. Istrčao je na ulicu bez mantila, iako se kiša slivala niz krovove nemilosrdno, preteći da potopi svet. Njemu bi bilo svejedno i kad bi do toga došlo. Znao je da ona sada plače u kući. Ali, to više nije njegov problem. Prvih meseci je sve bilo idilično. Setio se kako su se sasvim slučajno upoznali na klupi na trgu. Čitao je novine, a ona ga je pitala da li je slobodno. Nije ni obratio pažnju na to ko mu se obraća, jer je čitao novine. Kada je pogledao bilo mu je jasno da će učiniti sve da mu ona postane devojka. Mogao je pred svetom bez razmišljanja da se zakune da će njih dvoje viđati zajedno i pod stare dane. Upravo je u tome i bio problem. Nije bilo razmišljanja. Ignorisao je razum koji ga je sve vreme upozoravao da ona postaje opsednuta, pa čak i luda. Samo budale slušaju srce. To bi sada rekao. Tužan je prizor ulica koju miluju kišne kapi. Voda se slivala niz kosu ulicu koja je delovala krhko, ali je znao da se ispod nalazi samo tvrdi beton koji će i ovaj pljusak izdržati. Tako će i ona. I njene suze je sada čine krhkom, ali će i njen beton to izdržati.


armija
artiljerija
arterija
alat
amin


najukusnija je sirova misao
ThePoet
ThePoet
Moderator
Moderator

Broj poruka : 6720
Muški Devica Godina : 32
Datum upisa : 23.04.2012

Nazad na vrh Ići dole

Reči kao inspiracija - Page 2 Empty Re: Reči kao inspiracija

Počalji od ms.k Čet Feb 14, 2013 3:41 pm

Ne vredi. Sad ga više ni armija spasa spasti mogla nije. Iako 'naoružan' esejom već prethodno pripremljenim (ispisivao ga je čitav vikend), znao je, ni teška 'artiljerija' semantike koju je pažljivo utkao u svaku rečenicu, ništa vrediti neće. Kako se susret približavao srce je sve više divljalo, svaka arterija više nije bila običan krvni sud, već alat majke prirode koji se zavjerio protiv njega napravljen da stvori pulsirajući bol koji se razlivao iz stomaka u svaki ud i mozak, stvarajući, iz sekunde u sekund, neizdrživu gavobolju, kao da mu sav teret koji je već osjećao nije dovoljan bio. Utisak ima da će, dok stigne do te kuće, vjernik da postane, Bogu se pomoli, prekrsti i tri puta ako treba i svaki put kaže i ono amin, samo da bol u glavi umine, jer treba mu i zadnje zrno pribranosti i razuma da obavi to što je zamislio. Misli. Govori. Jeste. Pređe mu i posljednje amin preko usana. Ali .. Ništa .. Ne vredi.


mit
noć
vampir
sukuba
krv

ms.k
ms.k
Zavisni član
Zavisni član

Broj poruka : 3752
Ženski Datum upisa : 20.12.2012

Nazad na vrh Ići dole

Reči kao inspiracija - Page 2 Empty Re: Reči kao inspiracija

Počalji od ThePoet Pon Feb 18, 2013 12:34 pm

Teško nam je da poverujemo u neki mit, u legendu, u fantastičnu priču i verujemo da je to samo plod čovekove mašte. No, ponekada imamo taj ničim izazvani osećaj da je sve to ipak moguće. I ne samo moguće, već stvarno. Posebno kad nas natkrili noć svojim hladnim i neudobnim krilima. Kada ležimo sami u pomrčini i posmatramo ništa kako spušta svoju tešku ruku na naše čelo i miluje nas nemilosrdno. Razni strahovi more tad čoveka i svaka senka učini se kao nešto stvarno što nam preti iz tame. Od pokreta grana drveta učini nam se da nas vreba kakav vampir; hrpa stvari na stolici nalikuje tada nekakvoj sukubi, koja samo čeka da nas san ponese, pa da nam se uvuče u najdublju podsvest i tamo nas muči. Sklopimo oči da odagnamo neprijatne slike, a um nam šalje najbizarnije prizore smrti i prolivene krvi. I ne pomažu nikakvi napori da se u takvim noćima oslobodimo crnila u glavi. Čekamo nestrpljivo san i san nam donese olakšanje.
most
zima
milovanje
daljina
oblak


najukusnija je sirova misao
ThePoet
ThePoet
Moderator
Moderator

Broj poruka : 6720
Muški Devica Godina : 32
Datum upisa : 23.04.2012

Nazad na vrh Ići dole

Reči kao inspiracija - Page 2 Empty Re: Reči kao inspiracija

Počalji od ms.k Sub Feb 23, 2013 1:43 pm

Od obale tišine do obale riječi. S jedne strane na drugu, konačno i taj most preći. Možda će prestati da vrišti, možda će prestati da plače, možda će konačno sve te utvare nestati, tonovi, slike, izmišljene, stvarne. Negdje između. Zima više nije, odavno je prestalo biti, ali još uvijek traje. Da li nešto žele? Šta žele? Pogled? Riječ? Toplinu ruku? Milovanje? Sekund? Minut? Svjetlost? Zrak? Slobodu? Sve? Ništa? Ludilo izgubljene svjesti. Daljina između dvije tačke sad se više i ne čini tako velikom. Potreban je možda još koji korak ili dva, tri .. I oblak otrgnuti od neba, spustiti na njedra .. Pronaći riječi, objasniti, ubjediti .. A slova ne postoje .. Od obale tišine do obale riječi.

os(j)ećati
sve
znati
postoji
još

ms.k
ms.k
Zavisni član
Zavisni član

Broj poruka : 3752
Ženski Datum upisa : 20.12.2012

Nazad na vrh Ići dole

Reči kao inspiracija - Page 2 Empty Re: Reči kao inspiracija

Počalji od ThePoet Sub Apr 06, 2013 12:32 pm

Kakav je ovo samo polusvet nekakvih beličastih obrisa? Potmuli bol zauzeo je mesto u mom telu, a izgubljeni presto je teško ponovo osvojiti. Nije ovo tama. Ne, ovo je svet iluzija koja se u nedogledu vremena smenjuju hitro. A sve je zamućeno i iskrivljeno poput lika u razbijenom ogledalu. Teško je osećati ponovo jednom kada se uplovi u ovaj dosadni okean tišine i monotonije. Da, čujem vas, čujem sve. Ali ne mogu da odgovorim. Ili neću? Sve sam sigurniji da uopšte ne želim da se probudim iz ove jaruge podsvesti gde telo živi, a duša tone. Lepo je znati da neko tamo brine o tebi, mada o tome nisam stekao takav utisak kada sam bio svestan i upotrebljiv. Postoji dosta načina na koje život može da onesposobi čoveka, a koma je najgori. Čuješ ih kako čarvljaju zabrinuto oko tebe, pričaju koješta, a ne možeš da odgovoriš. I šta ostaje još dok se čovek ne probudi? Ostaje da se trči za ovim obrisima za koje ne znam da li su ljudi ili utvare. Nije nesvesno stanje mnogo drugačije od svesnog. U oba slučaja, naučiš da prihvatiš ono što ti je dato i da živiš.


ponos
igra
gramzivost
sutra
priča


najukusnija je sirova misao
ThePoet
ThePoet
Moderator
Moderator

Broj poruka : 6720
Muški Devica Godina : 32
Datum upisa : 23.04.2012

Nazad na vrh Ići dole

Reči kao inspiracija - Page 2 Empty Re: Reči kao inspiracija

Počalji od ms.k Čet Maj 02, 2013 2:59 pm

.. dragi moj .. Vi .. i Vaš ponos .. možete da se nosite sve do vraga .. (može biti da ne mislim to zaista tako, nego valjda neka mješavina vatre agonije i straha iz mene progovara, jer sam svoju kartu u jednom pravcu do tamo odavno zaradila, pa, kako ne mogu bez Vas ni trun niti jednu vječnost, želim Vas gdje god da sam .. i, da, znam kako sve ovo zvuči) .. samo ne znam šta ste to umislili i kakva je to igra koju igrate, a nešto me ni ne zanima, pa, dobro, možda ipak da, trunkicu .. u svakom slučaju, nije na odmet napomenuti, ali pretpostavljam da je to Vama odavno jasno, lično nisam u tom 'filmu' .. više sam za iskrenost, sve karte na stolu, potpunu predaju, baš kao i za gramzivost .. da .. pohlepu, bludničenje, razvrat, lijenstvovanje i uživanje u savršenom danu, i .. o, moj Bože, bolje da se ovdje zaustavim, jer inače počet ću da bogohulim .. i onako, utisak imam, da je i ono svakovečernje, kad odem u postelju, (bogohuljenje i) zloupotrebljavanje Vašeg imena sasvim dovoljno ili možda čak prekoviše .. i ko zna dokle bi me sva ta groznica odvela, da eho tog vokativa ne ostaje da odjekuje zarobljen u mojoj glavi neizgovoren, kad bih izgovorila i pomislila da je sve to stvarno .. znam, znam .. problem je u meni .. problem je uvijek u meni .. problem je posve očigledno i u kršenju svake zapovjesti, što vjerniku kako što ste Vi (da, dragi moj, Vi ste vjernik, jedan od onih najgorih, samo mi nije jasno kako Vam to sve ove godine promiče i kako je moguće da živite u zabludi tako dugo), sigurno ni najmanje ne prija, pa Vas, ovako uzgred rečeno, najljepše molim da se, čim prije, već sutra, pomolite za mene ovako opsjednutu svim tim (po Vama) strahotnim mislima i demonima .. ili možda bolje – nemojte .. ne bih da prljate Vaše presvjetle i prečiste misli sa nečim kao što sam ja (ostavite ih slobodne brižne za nemoćne i gladne za sve Vama drago i Vaše preblage gospe i k*rve kao i ostali divni vrli svijet) .. samo ne znam i nije mi jasno ta Vaša priča i kakve veze i dalje imam ja sa tim .. do vraga šta želite Vi od mene?! .. šta želiš? .. dragi moj ..


draga
moja
želim
zato
zbog

:D
ms.k
ms.k
Zavisni član
Zavisni član

Broj poruka : 3752
Ženski Datum upisa : 20.12.2012

Nazad na vrh Ići dole

Reči kao inspiracija - Page 2 Empty Re: Reči kao inspiracija

Počalji od ThePoet Ned Sep 08, 2013 9:29 pm

Nikada nisam umeo da započnem pismo, a tek je sada preda mnom nesavladiva prepreka. Zuri papir u mene, zurim ja u njega. Šta da joj napišem? Kako da je oslovim? Sa ‚‚Draga moja, što je potpuno apsurdno, jer da mi je i dalje draga, ne bih je ni napuštao. Da je oslovim po imenu? Ili sa ‚‚Gospođo"? Glupo je, do juče smo bili u braku. I dok sam se vrpoljio na stolici smišljajući neki prikladan početak pisma, odjednom sam shvatio. Počeću in medias res, bez oslovljavanja, nema potrebe za tim. Ostaviću joj poruku, ne pismo. A poruke kratke i sadržajne umem da pišem.

Otišao sam. Deca su sa mnom. Sa tobom više nije moguće živeti. Želeo sam da se trudim oko tebe, da ti pomognem, ali sada samo želim da sam što dalje od žene koja nikada nije kod kuće i koja zanemaruje svoju sopstvenu decu. Zato ih više nećeš videti. Žao mi je. Znaš i sama da sam sve pokušao, a ništa uspelo nije. Zbog svega što si uradila i rekla, jasno mi je da sa tobom više nema pregovora. Ovo je jedino rešenje.


smeh
oblak
gužva
gomila
oči


najukusnija je sirova misao
ThePoet
ThePoet
Moderator
Moderator

Broj poruka : 6720
Muški Devica Godina : 32
Datum upisa : 23.04.2012

Nazad na vrh Ići dole

Reči kao inspiracija - Page 2 Empty Re: Reči kao inspiracija

Počalji od Troja Pon Sep 09, 2013 8:03 pm

Polako se pela uz stepenice razmisljajuci o proteklom danu.  Kada je jutros ustala nije se sjetio da joj cestita rodjendan.  Zatim je otisla u kancelariju i radila naporno citav dan, povremeno mu saljuci poruke i nadajuci se da ce se on ipak sjetiti i cestitati joj.  Uzalud.  Ma ne voli on nju vise.  Gurnula je kljuc u bravu i otvorila vrata.  Pred njom se ukaza toliko poznata prostorija prepuna ljudi koji su joj bliski.  "Sretan rodjendan, Olga".  Smijeh, cestitanja i poljupci osuse po njoj kao proljetni pljusak.  Oblak mracnih misli u njenoj glavi rasprsi se u djelicu sekunde.  Pa on je sve ovo organizovao samo da je iznenadi!  Pokusavala je uzalud da ga vidi u gomili koja ju je okruzivala.  "A Marko?  Gdje je Marko?" upita sa strepnjom.  Glasovi se utisase i pred nju kroci on.  Oci su mu nekako cudno svijetlile, na usnama poigravao osmjeh dok joj je pruzao ruke.  Zagrlila ga je i naslonila glavu na njegovo rame.  Osjecala je kako se stapaju u jedno bice u toj guzvi ljudi zeljnih da uljepsaju njen svecani trenutak.  Eh, za ovakve trenutke vrijedi zivjeti.

jutro
konji
mraz
voz
poljubac
Troja
Troja
Legendarni član
Legendarni član

Broj poruka : 16880
Ženski Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010

Nazad na vrh Ići dole

Reči kao inspiracija - Page 2 Empty Re: Reči kao inspiracija

Počalji od Still_dreaming Sub Sep 21, 2013 12:21 pm

Nije mogao da spava, jer je nestrpljivo čekao sutrašnji dan. Ona je dolazila. Nisu se videli pola godine i ushićenost mu nije davala mira. Preko grudi mu je trčalo krdo konja. Stizala je prvim jutarnjim vozom.

Nebo je pokazalo svoje modrice. Jutro, svitalo je i to jutro, a on nije oka sklopio. Znao je da užasno izgleda, a tako se i osećao. Plašio se susreta, jer je mislio da ona neće biti ona ista, da mu se neće svideti. Plašio se da je čekao duha, nekog ko je umro tamo negde među svim tim nepoznatim ljudima.

Mraz mu je nakvasio cipele i ogrebao lice. Svaki pokret kroz smrznuti vazuh pekao ga je. Ušao je u gradski autobus i začudio se koliko ljudi je u to vreme budno (on obično nije ustajao pre 10). Nije bilo mesta da se sedne, pa je stajao i vidno se tresao. Od hladnoće ili od straha, ni sam nije znao. Pored njega, na sedištima, sedelo je dvoje zagrljenih. Shvatio je da bi to mogli da budu ona i on u povratku sa stanice. Krajičkom oka posmatrao je svaki njihov pokret, ali kad je video njihov poljubac, nešto oštro preseklo ga je preko grudi. To sigurno nije bila hladnoća.


red
majka
pesma
san
čamac


Amor fati

Live today
Still_dreaming
Still_dreaming
Administrator
Administrator

Broj poruka : 22089
Muški Jarac Godina : 36
Lokacija : In dreams...
Datum upisa : 15.01.2010

Nazad na vrh Ići dole

Reči kao inspiracija - Page 2 Empty Re: Reči kao inspiracija

Počalji od ms.k Sub Nov 09, 2013 7:06 pm

Srećom red nije bio dug .. Ako bi se dvije žene i jedan muškarac nervoznoustrašenog pogleda uopšte mogli nazvati redom. Previše je tiho. Čuje se škripanje kiše koja klizi niz ogromne prozore. Čuje se kako muškarac nervoznoustrašenog pogleda trlja ruke ženi u nastojanju da ih utješi, zagrije ili štogod već. Teška vrata se otvaraju ... Čuju se glasovi, koraci, vrata se zatvaraju. Kiša i dalje škripi. Onda opet vrata, glasovi, koraci, vrata ... Glas negdje u daljini se čuje, govori .. Nije ono ... što smo mislili ... najgore ... ovo je izgubljeno ... uostalom ... mladi ste ... nešto može da se spasi ... možda ... u budućnosti ... majka i ... Kiša je nastavila da škripi. Vrata su se zatvorila.

Pun Mjesec je čekao ispred i za razliku od prethodnog jutra nigdje jednog oblaka bilo nije a kamoli kiše, naravno, pjesma se ne računa, ponajviše jer nije ni želio da je kazuje.
– Taman posla, molim vas, u mojim godinama ... Zaista ne ide ...
A išlo je. Ide. Valjda, ipak, sa godinama veze nema.
I noć nije bila tamna, čekao je, Mjesec, i dalje, a onda pratio čitavo veče čas iza lijevog čas iza desnog ramena i dopratio do vrata.

Tramvaj je stigao poluprazan, dovoljno da svako nađe svoje mjesto. Sad, da li zbog jesenjeg Sunca koje je umislilo da je proljeće ili onog nečeg u nemirnom vazduhu koji je mislio da je još uvijek ljeto ličilo je sve na neki čudnovat san, a to što se tramvaj ljuljao kao kakav blesav čamac dodatno je potpomagalo sveopštem čudnovatom utisku. Onda se opet, nakon dugo vremena, pojavila sva milost ovog svijeta sa nekim divnim bićem sanjivog pogleda koje je valjda tražilo svoje mjesto i pronašlo ga ispred vrata. Kad su se ista otvorila sve je nestalo u krugu dvojke u krugu Slavije. U posljednjem pogledu, trenutak prije no što će se vrata otvoriti, ostala je makar trunka milosti. Vrata su se zatvorila. Gomila ispred je tako stajala da se činila kao kakav dug red. Srećom red nije bio dug ..


svanulo
kiša
jesen
vedro
noć
ms.k
ms.k
Zavisni član
Zavisni član

Broj poruka : 3752
Ženski Datum upisa : 20.12.2012

Nazad na vrh Ići dole

Reči kao inspiracija - Page 2 Empty Re: Reči kao inspiracija

Počalji od ThePoet Ned Jan 12, 2014 11:30 pm

Kroz rešetke se probi tračak svetlosti i pade mu preko levog oka. Ležao je na neudobnom kamenom krevetu pre koga je prebačen tanak, prljavi dušek. Svanulo je jutro kada će biti pogubljen. Levo oko se refleksno trgnu reagujući na svetlost. Kako zaspati noć pred smrt? Šta sanjati? Čovek se budi jedino zato što se nada boljem sutra. Čovek koji se ne nada, on se ni ne budi. On ni ne spava. Stražar udari silno preko rešetki na vratima ćelije i naredi ustajanje. Mehaničkim pokretima on se uspravi i sede na ivicu kreveta. U daljini je čuo sitne, nemile zvuke nečega što je mrzeo iz dna duše - kiša. Naravno da je padala kiša. Mada je bilo i očekivano, jesen je. Ali zašto kiša? Ako već treba da umre, nije morao da umre okupan prljavim kapima. Onaj zrak što mu je pao preko levog oka je u međuvremenu umro, a kapi su počele da dobuju po starom kamenu ove trule građevine. U njegovim grudima je umro jedan drugi zrak. U njegovom umu odavno nije vedro. Daleko u udaljenim vijugama prisetio se svega. Prisetio se kako je zašlo sunce. Prisetio se kako je nebo crveno bilo. Kako je gorela krv na horizontu. Kako ga je osudila reka svojim šištanjem. Kako je priroda poslala hladan vetar da ga prekori. Kako mu nije bilo žao. Kako je rupa u srcu nasilnika zatvorila rupu u njegovoj duši. Kako ga je grizla noć po obrazima. Otvoriše se vrata ćelije. Zatvoriše se prozori duše.


svemir
pojam
zanos
igrati
pogledi


najukusnija je sirova misao
ThePoet
ThePoet
Moderator
Moderator

Broj poruka : 6720
Muški Devica Godina : 32
Datum upisa : 23.04.2012

Nazad na vrh Ići dole

Reči kao inspiracija - Page 2 Empty Re: Reči kao inspiracija

Počalji od Ivana_ Pon Apr 14, 2014 12:46 pm

U mom oku svemir,
još od lani uginula zvezda.
Za stolom koji razgledam sazvežđima
sedi naspram lica moga pojam tebe.
Sve se u zanos pretvara
i igrati sa mnom u život ne bi se usudió sada.
Izgubio bi
kada bi nam se pogledi umrsili
iznad stola koji proriče zvezde.
Progutale bi te dubina moga oka.

Snoviđenje
Pustinja
Krila
Smrt
Pijanica



She was one of the few souls that made me wonder: What it was to LIVE?
                           
Ivana_
Ivana_
Ugledni forumaš
Ugledni forumaš

Broj poruka : 3079
Ženski Jarac Godina : 36
Lokacija : Zvezdana prašina
Datum upisa : 11.12.2012

Nazad na vrh Ići dole

Reči kao inspiracija - Page 2 Empty Re: Reči kao inspiracija

Počalji od ms.k Uto Jul 22, 2014 3:08 am

Dragi moj prijatelju ...
koristim te i misao na tebe. Znam, voliš me, znam opet se razbacujem sa riječima o kojima ništa ne znam, i znam nikad mi zamjerio ne bi. Pogotovo jer je zbog riječi, onih koje skakuću, zahtjevaju svoje i ne haju za nikog, za ništa. Možda mi samo prosjak i njegov drug, iz one noći što su bdjeli sa mnom, zamjere što ću mu ukrasti misli, možda bi kad bi znali, ali saznati nikad neće. Učim od pauka u ćošku prozora u/na krovu kako da pletem mrežu, i sam sigurno znaš od pauka se štošta nauči pogotovo ako si (polu)prazna i nijema čaša.  U isto vreme pišem ti i ne pišem. Ni sama ne znam zašto. I sad laži pomućeno sa istinom. Prije samo sekund bio si ovdje. Tinta se razliva po praznini, praznini bijelog pamuka koju si smotao u restoranu, da bi ukrotio nemirne ruke jer moje tako javno usudio se nisi uzeti, i donio je u sobu.  Snoviđenje. Snoviđenje si. Svaki put. Svaki susret. Jutro, ono prvo, kad smo se sasvim slučajno sreli, ni sama ne znam zašto promijenila sam milion kombinacija, farmerki, sakoa, prezuvala se, kretala bosa, polugola, sve vreme ne skidajući zelenu majičicu koja nije majičica već zagrljaj, da bi na kraju uparila šal sa torbom, kolutove torbe sa onim na farmerkama, liniju na farmerkama sa linjiom na patikama i patike sa sakoom, samo majičica nije imala smisla, nije se slagala ni sa čim. Ista nijansa zelene. Prva misao. Sa tvojim pantalonama se slaže. Izvukao si mi osmjeh, u očima, umirala sam, sklanjala pogled, čitavo vreme, posmatrajući te, umirem. Do sad sam navikla. Lažem. Nikad neću. Gledati ti ramena dok se okrećeš i odlaziš. Gledati ti leđa. Pustinja. Zar ne znaš da ne trebaju ti okeani, mora i jezera? Dovoljno sreće, tuge i sve milosti ovog svijeta imaš u tim snenim očima. Kad se okreneš i odeš - sve odneseš. Lažem. Ono najgore. Krila. Dio. Sve. Ostane pustinja flafastog perja tvojih pokidanih krila. Nisi neg' otišao. Surovo. Okrutno. Zlobno. Nisi neg' došao. Tri riječi, tri tačke. Smrt. Mora biti. Ne dišem. Ako misliš da ću da se izvinim za svoj u potpunosti proračunat i dobro promišljen postupak – varaš se, nemoj da gubiš vreme tražeći ga u redovima naniže – neće ga biti. Ne, žao mi nije. Pijanica. Tvoja odsutnost misli je i više nego iritirajuća, a nikotinski štapić (priznajem ukraden pijanica i prosjak) ugašen na tvojoj nozi je najmanje što si zaslužio, sreće si imao što mi je upaljač ostao u drugoj torbi i što si svoj sklonio na vreme – zapalila bih te. Takođe, savršeno me ne zanima kakvu laž ćeš ovaj put da odeseš svojoj ženi, stvarno me briga nije. Nego, prije no što si bezrazložno (stvarno si zaslužio i gore) namrgođen izašao napolje željela sam da ti ispričam san od jutros. Kao i uvijek kad nedostajanje poprimi čudnovat oblik sanjala sam te, samo što ti nisi bio ti, već ja, ili sam ja bila ti, nisam sasvim sigurna, zapravo, utisak imam, bili smo mi, zarobljani u ljušturi nekog muškog tijela, i ni sama ne znam zašto ljubili smo (moram priznati prilično nes(p)retno) neku ženu, čini mi se, može biti, zato što je volimo, a kad sam došla do tog zaključka isti mi se svidjeo nije, ljubomora je učinila svoje, pa sam napustila svu tu ludost, i provela čitav dan mrzeći te i taj osjećaj prijatnosti povodom te žene. Sad, kad razmislim, može biti da je pravi razlog za epizodu "zapaliti te" taj odvratni osjećaj prijatnosti, a odsutnost tvojih misli tek puki povod. Lažem. Bezrazložno je i bez plana. Šetam. Odem. Nađem se u ćorskokaku ili izgubljana. Ne znam tačno kad, ali došla sam do zaključka da daješ smisao nekim do tad čak i meni besmislenim Čehovim riječima.


P.S.
Kaplju zadnje kapi otrova ... Damn Your Eyes ... Dragi moj prijatelju ...



oko
krug(ovi)
smisao
život
sve
ms.k
ms.k
Zavisni član
Zavisni član

Broj poruka : 3752
Ženski Datum upisa : 20.12.2012

Nazad na vrh Ići dole

Reči kao inspiracija - Page 2 Empty Re: Reči kao inspiracija

Počalji od ThePoet Čet Jul 24, 2014 12:41 pm

U određena gluva doba, kad svet izgubi glas i zanemi sve osim uma, oko se usmeri na unutra, pa procenjuje, razgleda po mislima, slaže ih i preslaže, pamti, budi utihnule bure i skida zavoje sa još nezaraslih rana. U ta gluva doba vraćaju se ciklično, poput začaranih krugova, svi negdašnji strahovi, sva prohujala sećanja i sve proživljene slutnje. Ispitivački oko traži smisao, traži logički sled nelogičnih stvari i tada se zamuti. A zamućeno oko tek je odraz pomućene svesti. U gluva doba se vijuga dim i u tom dimu se oslikavaju svi prizori koju su čuvani u tajnim pregradama negde između dva najpotisnutija neurona. I čovek preispituje svoj život i sve postupke koji su doveli do onoga što sad može smatrati svojom stvarnošću. Kako se lako izgube dodiri sa onim što je java i kako se lako utone u uznemirujuće hladne vode paranoje. Sve je krhko, od atoma do beskrajnog univerzuma. Počiva na nestalnim temeljima i održava se tananim žicama. A klatno nad glavama visi i puca i krpi se.

jecaj
shvatanje
stid
strana
igra


najukusnija je sirova misao
ThePoet
ThePoet
Moderator
Moderator

Broj poruka : 6720
Muški Devica Godina : 32
Datum upisa : 23.04.2012

Nazad na vrh Ići dole

Reči kao inspiracija - Page 2 Empty Re: Reči kao inspiracija

Počalji od ms.k Pon Maj 11, 2015 10:44 am

srce mi je uvijek blizu tvog
igra se igra željno treba gladno i žedno sito i napito
lako i jednostavno dotaći i vezati
zastrašujuće i prelijepo okrutno i paperjasto
srce mi je uvijek blizu tvog
ne drži distancu
nije ni svjetlost ni tama nikom strana
daj uzmi ukradi prihvati
srce mi je uvijek blizu tvog
ogoljeno bez stida i srama
dovoljno za shvatanje i poimanje
tišine i riječi mudrosti i gluposti
srce mi je uvijek blizu tvog
čuje jecaj čuje šapat čuje osmjeh
osjeti vidi zna i umije
i nikad neće povisiti ton




ti
ja
mi
naš
strah
ms.k
ms.k
Zavisni član
Zavisni član

Broj poruka : 3752
Ženski Datum upisa : 20.12.2012

Nazad na vrh Ići dole

Reči kao inspiracija - Page 2 Empty Re: Reči kao inspiracija

Počalji od Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 2 od 2 Prethodni  1, 2

Nazad na vrh

- Similar topics

Zid :: Zabava :: Igraonica

 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu