Šta se danas čita?

Nazalost mislim da se najprije cita tkz. Sund literatura -onaj dio kica koji se odnosi na knjizevnost.Bukvalno bi se sa njemackog rijec sund mogla prevesti kao prnje,otpadak,bezvrijedno djelo.

Cini mi se da su zavladali sladunjavi bestseleri amrecikog Njujork tajmsa.To su uglavnom knjige na kojima se profitira,citaju se sa lakocom i sluze za odmor.Imaju zanimljivu pricu,kulminaciju,zatim peripetiju,rasplet i obavezno se zavrsavaju srecno,izgleda po uzoru na Spanske serije.

Po mom misljenju to su knjige bez neke umjetnicke vrijednosti,lice jedna na drugu i rijetko mozemo naci par recenica o kojima cemo se zamisliti nakon citanja i koje ce nam ozvanjati u glavi neko vrijeme.

Gijom Muso,na primjer,citala sam ga u prvom razredu i prosto se odusevila,na svakih par meseci izlaze nastavci njegovih romana,jedva sam stizala da citam i divila se njegovoj nepresusnoj inspiraciji.Ono te vuce da procitas do kraja i na kraju odahnes jer su svi srecni i ti si procitao knjigu (isto kao kad odgledamo los film,sa zanimljivom pricom ali bez poruke.Sluzi za relaksaciju i ne podstice na razmisljanje).Nakon sto sam se pocela baviti ozbiljnijom knjizevnoscu,shvatila sam 'vrijednost' prije pomenutog.Pored njega ima dosta i nasih pisaca cije su knjige proglasene za najcitanije u ovoj godini,nakon cega sam se zamislila ko je kriv oni koji profitiraju ili mi kao citaoci.

Složit ću se s Virginijom, jako dobro je objasnila tu šund literaturu i zašto to ljudi uopće čitaju.

Moja mama voli takvu književnost. Nakon posla, napornog dana, voli se zavaliti u fotelju i čitati. Tako se odmara i sklanja misli, makar na kratko, u neki drugi svijet. S vremena na vrijeme, kad mi je potreban odmor od teže literature, i ja posegnem za nekom takvom knjigom i uporno u njima tražim nešto vrijedno čitanja, ali se na kraju redovito razočaram. Priča je tu, ali ništa drugo...

Žalosno je to što danas svatko može biti pisac. Kod nas, jedna Nives Celzijus napiše neku autobiografiju, koja, nažalost, postane najprodavanija knjiga godine, dobije čak nagradu "Kiklop" za hit godine (govorilo se da će ta kategorija biti ukinuta jer je žalosno što takve knjige kupe nagrade)...

Mislim da je većini dovoljna samo "dobra" priča da bi pročitali neku knjigu. S jedne strane, ljudi općenito jako malo čitaju (prema jednoj anketi, čak 44% Hrvata u zadnjih godinu dana nije pročitalo nijednu knjigu!), a i oni koji čitaju, čitaju nekvalitetne knjige. Možda je kriv brz način života, ljudi se izvlače da ne stignu čitati, da su stalno pod stresom... Ne znam, za mene ne postoji opravdanje. Valjda zato što sam navikla čitati svaki dan, pa makar to bila samo jedna stranica pred spavanje.

A valjda je to sve stvar ukusa. Ja sam dosta ovisna o čitanju knjiga, pročitam 15-20 mjesečno, a većinom je nešto zanimljivo, uz šta se mogu opustiti, bez pretjeranog filozofiranja i teških životnih lekcija koje me ostave u bedu, gdje znam po prvoj rečenici da će imati sretan kraj, da ću se nasmijati s komičnim i isplakati s tužnim scenama Registrirala sam se na Goodreads i tamo sam našla odličnih preporuka, ljudi koji čitaju slično kao i ja, tako sam došla do hrpe novih pisaca trenutno čitam jednu žensku koja se sama objavljuje, ima negdje 4 knjige u printu, ostalo ide sve preko neta. Neki ju blate zbog toga, al ne znam, koliko vidim, tko god pročita jedan romn vrati se po još, tako sam bar ja XD Zato baš i ne obraćam pažnju na to koliko je netko poznat pisac, koliki ima rejting ili koliko zarađuje para po knjigama. Nekad mi se takvi uopće nisu svidjeli. Zato se držim filozofije - skini knjigu, kreni čitati, ak ti je dobro čitaj dalje, ako je šit prestani, idi na novu i to je to XD

Sad se sjetih jednoh statusa na Twitteru: "Na sajmu knjiga najprodavanije knjige su od Bore Corbe i Paula Coelha. U nekoj drugoj drzavi ministar kulture bi izvrsio samoubistvo."

Upravo tako. Ja eto volim procitati Coelha, ali ga ne smatram vrhunskij piscem. On je za mene pisac koji odmara mozak, nijednu njegovu knjigu nisam citala vise od dva dana. Ide sa lakocom i brzo.
Na drugu stranu, ma koliko voljela Dostojevskog, Andrica ili Selimovica, oni idu sporije, jer mi za njih treba koncentracija, i ne zelim nijedan dio da propustim zbog manjka iste.

Tuzno je sto danas svako moze objaviti knjigu, jos tuznije sto su to najcitanije knjige, tuzan je broj ljudi koji to citaju, a koji se nikad ne bi prihvatili ozbiljnije literature jer to "umara mozak".

Dvije stvari mi u svemu smetaju. Prva sto ispada da su ti ljudi nacitani, jer citaju mnogo vise nego oni sto citaju neko stivo za koje ti treba vise od dva dana. Sto je kvantitet postao znacajniji od kvaliteta. I drugo, odnos i komentari tih citatelja za citatelje ozbiljnije literature. Meni se dogadjalo da dobijem komentar na citanje Andrica ili Selimovica (na putu u autobusu, uvijek nosim nesto za citanje) tipa: "A vidi je sto se pravi intelektualka, pa kao cita Andrica!" Znaci da bih bila smatrana normalnom, ne nekom sto nesto glumi, trebala bih citati neku Nives Celzijus?

Znaci da bih bila smatrana normalnom, ne nekom sto nesto glumi, trebala bih citati neku Nives Celzijus?

Možeš i Ivanu Stanković.