Margerit Diras - Moderato cantabile

Pročitala sam roman prije više od dva mjeseca, taman kada sam ga i predložila u Klubu, ali nisam vodila nikakve bilješke. Ipak, pokušat ću se prisjetiti...

Anne je majka koja svoga sina vodi na sate klavira u drugi dio grada. Jednom prilikom u kafani upoznaje muškarca s kojim će ubuduće provoditi vrijeme, piti vino i razgovarati dok joj se sin igra uz obalu. Ti njihovi razgovori bili su teški za čitanje jer se ponekad ne zna tko što izgovara, a često je razgovor bio dosta rascjepkan pa nisam bila sigurna ni o čemu pričaju.

Anne je ostavila dojam sanjarke, dok je njen sugovornik davao znakove snažnog muškarca. Sjećam se da su postojale neke naznake toga da su se oni poznavali od prije, ili da ju je on možda pratio kući i promatrao, jer joj je opisivao njen odnos sa suprugom i što je imala na sebi kad ju je vidio. Samo što je i to kaotično napisano pa je do kraja 'visilo u zraku'.

Čudan je bio njen odnos prema sinu, kao da ga nije uspjela odgojiti tako da ju sluša, nego ga je za sve trebala moliti. Sjećam se da je kod učiteljice klavira bio strašno tvrdoglav, nije htio izgovoriti jednu riječ, pa je učiteljica na kraju optužila Anne i rekla da više ne dolaze ako će mali biti takav.

Nisam neka velika obožavateljica tzv. lirskih romana. Volim biti sigurna što se događa, volim dobre dijaloge, dobro opisane likove, dobru atmosferu... Ovdje mi je svega manjkalo. Nije roman loš, može se iz njega izvući puno više (i izvukla bih da mi je pri ruci i da sam ga sada pročitala). Vjerojatno mi sam stil pisanja najmanje odgovara, ali voljela bih pročitati još koji roman Marguerite Duras da zaokružim mišljenje o njoj.