Kulturni šok

Nisam licno dozivjela kulturni sok, ali sam upoznala ljude koji jesu imali problema sa tim. Nekoliko mjeseci nakon dolaska u Englesku jednom priilikom upoznala sam ljude koji su tu pristigli iz Bosne i koji nisu znali engleski jezik, zivjeli su po nekim malim gradicima ili selima prije svog dolaska ovamo i generalno su se osjecali vrlo neprilagodjeno sredini u kojoj su se nasli. Njihov zivot uglavnom se svodio na to da sjede i pricaju sa sunarodnicima koji su u slicnoj situaciji, primaju pomoc i od toga zive i ne vide nikakvu sansu za unapredjenje zivotnih prilika. Takvi ljudi cesto su zapadali u depresiju i beznadje. Sve sto ih je interesovalo bile su vijesti iz domovine.

Daleko od toga da su oni jedinstven primjer takvog necega. U Engleskoj nekada decenijama zive ljudi koji su pristigli iz Afrike i Azije koji nikada ne nauce engleski jezik, krecu se samo medju svojim sunarodnicima, ne rade i zive od socijalne pomoci. Nedavno sam imala prilike vidjeti jednu takvu osobu iz Afrike koja se zaposlila kao cistacica u zgradi u kojoj mi imamo kancelariju. Ne znam odakle je dosla, ali ocigledno joj je koristenje liftova bilo strano, pa kada sam je uputila do lifta nije uspjela otici na drugi sprat. Vratila se, ja sam je licno odvela do lifta, pozvala lift i ugurala je u lift kada je stao, samo da bi se ona toliko useprtljila da je posrnula, ispao joj je telefon, udarila je vrata od lifta i onda jedva nekako oteturala u njega. Ocigledno se toliko isprepadala tim iskustvom da je to bio prvi i poslednji dan da je dosla na posao. Odustala je iz straha od nepoznatog.

Sto je covjek obrazovaniji, sto bolje govori jezik, sto je vise putovao, to se lakse uklapa u novu sredinu. I ja bih se vjerovatno osjecala pomalo izgubljeno da otputujem u neku zemlju Azije ili Afrike gdje se ne govori engleski i gdje je kultura vrlo razlicita od svega na sta sam navikla.