Massimo Savić

Massimo se rodio 6.6.1962. u Puli od majke Elde i oca Serđa. Do treće godine živi u mestu Raša u Istri, a od treće do šeste godine živi odvojeno od oca s majkom u Aversi kraj Napulja, kod dede Giovannia i bake Anne. U Aversi provodi lepo detinjstvo u društvu brojnih tetaka i ujaka. Najviše vremena provodi u društvu najmlađe tetke Eleonore, koju od milja svi zovu Elly. Elly, koja je imala lep glas i jako izražen talent za likovnost podučava Massima italijanskim narodnim pesmama, pa on već od svoje četvrte godine ne samo što peva, već i bez problema hvata drugi glas dok Elly peva i tu se već jasno vidi da je muzika nešto što će biti važno u njegovom životu. Massimo živi nekoliko godina u Istri, a onda opet s deset godina odlazi u Milano na godinu dana, a iz Milana s majkom odlazi na dve godine u Australiju. U Sidneyu pohađa Bellevue Hill (nastava na engleskom) školu gde završava peti i šesti razred.

Po povratku u Istru pa sve do šesnaeste godine Massimo stavlja muziku sasvim po strani. Bilo je puno važnije biti sa prijateljima, biti član bande ulice Petra Drapšina i tu i tamo se potući da bi curice odredile koji im je momak najdraži. Sve je bilo idilično. U školi je bio odličan, pevušio dečje pesmice i jedva je čekao subotu da bi se dobro naplesao u diskoteci RKUD-rudar Raša. Tu je uživao u masovnim tučama koje su uvijek bile vrhunac subotnjih večeri. Ali jedan nemili događaj menja sve. Radi slabe kontrole u odgoju majke, naginjući lošem društvu i delinkventnom ponašanju Massimo učestvuje u relativno ozbiljnom prestupu. Bio je na straži dok su njegovi prijatelji otimali stvari iz jednog supermarketa. Na straži je takođe bio i njegov prijatelj Ivica koji udara jednog starijeg gospodina drvenom letvom po glavi iz straha da ga ne prepozna. Celi slučaj, a tada Massimo ima petnaest godina, završava na sudu. Od sedam prijatelja koji su učestvovali u tom događaju dvojica, jer su punoletni, bivaju osuđeni na zatvor, četvoricu šalju u popravne domove, a Massima spašava jedan socijalni radnik po imenu Branimir. Jedina je kazna bila druženje sa Branimirom tri puta nedeljno. U elokventnom i nadasve pozitivnom Branimiru vidi očinsku figuru, jer je ostao bez oca u šestoj godini. Sve manje izlazi u loše društvo, a sve više vremena provodi s Branimirom u dugim raspravama o životu. S majkom se dogovara da ona podigne kredit a on će plaćati rate radeći preko učeničkog servisa. Želeo je cross motor, ali u poslednjem trenutku odlučuje se ipak za električnu gitaru. Odmah počinje svirati po osam do deset sati na dan. Prijatelji dolaze na vrata s pozivima u provod, a Massimo nikako da se odvoji od gitare. Ali zato suludo napreduje. Postoje hvatovi na gitari za koje je potrebno bar godinu dana vežbanja da "sednu" kako treba, ali Massimo bi godine sabijao u dane. Za samo par meseci postao je jedan od najboljih gitarista u Labinskom kraju. Jedan od prijatelja, Ivica Mohorović počinje svirati bubnjeve i njih dvojica već krajem prvog srednje sviraju svoj prvi koncert u školi.

1979. godine Massimo dolazi u Zagreb. Upisuje se u treći razred srednje škole i ubrzo s Brankom Terzićem, Vedranom Čupićem i Emilom Krnjićem osniva grupu Dorian Gray.

Počinju osamdesete, najkreativnije godine, ne samo u Hrvatskoj nego i u celom svetu i Zagreb živi vrlo uzbudljivim tempom. Na jednom od zagrebačkih provoda Massimo upoznaje tada eminentnog muzičkog kritičara Mladena Vukmira koji je pisao za Polet, studentski list, i Džuboks. Poziva ga da dođe na probu Dorian Gray-a. Massimo je tada već napisao oko pola albuma, Vedran drugu polovinu, a Terza je napisao tekstove na Massimovu muziku. Vukmiru se dopala Massimova drskost i čudan zvuk banda, ali nadasve ga pogađa neobičan glas i krajnje stilizirano sviranje gitare. Dogovara im nastup sredinom septembra 1981. u klubu Lapidarij, tadašnjoj tvornici novotalasnih i postnovotalasnih bendova. Koncert je gledao i Vukmirov prijatelj, kritičar časopisa Džuboks, Borislav Knežević. I nakon koncerta piše: "Šokantno je da je ovo prvi nastup banda jer zvuče kao da imaju bar dva albuma iza sebe."

Bend nastavlja s koncertima po kultnim zagrebačkim mestima, pa se tako jednom sviralo i u KSET-u. Nakon koncerta bend se upoznaje s bračnim parom Krištofić-Bachrach. To je vrlo važan trenutak jer je band očajnički trebao znanje koje su im Mario i Sanja bili u stanju pružiti. Mario i Sanja su zajedno radili vrlo zanimljive fotografije. Mario je fotografisao, a Sanja intervenisala u razvijanju fotografija i kasnije ih retuširala. Slobodno se može reći da je Massimo do upoznavanja Marija i Sanje bio poput nebrušenog dragog kamena. Uz njih se počinje edukovati i po prvi puta mu je jasno zašto voli baš Bowiea, Gabriela, King Crimson itd.

Mario i Sanja polako unose eleganciju, sofisticiranost i analitički pogled na muziku u Massimovom životu.

U Massimovom životu postoji pet osoba koje su bile krucijalne za njegov razvoj. Mario i Sanja su ukratko predstavljeni, a sledeća važna osoba je Dražen Vrdoljak koji je 1982. organizovao snimanje bendova Psihomodo Pop, Karlowy Vary , Heroji i Dorian Gray, a sa namerom da se napravi album po njemu najvažnijih postnovotalasnih bendova.

Doriani su bili prvi na redu za snimanje i u jednom trenutku momci odlučuju odustati od zajedničkog albuma i okušati sreću sami. Massimo poziva Dražena i prenosi mu odluku benda, na njegovo veliko iznenađenje, Dražen ne samo da pristaje, nego kaže da je i sam razmišljao o tome te da je već pomenuo Škarici iz tadašnjeg Jugotona (danas Croatia Records) da je otkrio vrlo zanimljiv bend. Pošto je Dražen Vrdoljak bio i jeste jedan od najuticajnijih i najuglednijih muzičkih kritičara njegovu je preporuku Škarica ozbiljno shvatio.

Dorianima je odmah ponuđen ekskluzivni ugovor uz uslov da Massimo peva sve pesme (do tada je i Vedran Čupić pevao nekoliko pesama). Određeno je da će producent albuma biti Saša Habić. Pred kraj snimanja prvog albuma Škarica predlaže da se obradi pesma "The Sun Ain't Gonna Shine Anymore" u izvođenju The Walker Brothers. Terza piše tekst na obradu i pesma dobija naslov "Sjaj u tami". Omot koji su napravili Mario i Sanja dobija sve nagrade, a i danas mnogi misle da je taj omot možda najbolji u istoriji rock&rolla na ovim prostorima.

1983. "Sjaj u tami" postaje veliki hit i to omogućava bendu da za sledeći album postave neke uslove, kao recimo snimanje Dorian Graya II u Švedskoj. 1984. godine bend u centralnoj Švedskoj snima album "Samo za tvoje oči" za koji Massimo u celosti komponuje muziku, a novopridošli član Zoran Cvetković piše tekstove. Band ostaje na snimanju 42 dana i snimanje je na kraju bilo preskupo. Jugoton pristaje platiti jednu trećinu troškova, a dve trećine mora platiti bend. Tadašnji menadžer Marijan Crnarić organizuje 47 koncerata i cela se dobit od te turneje iskoristila za pokrivanje duga u Švedskoj. Tako puno koncerata bez ikakve zarade bilo je kobno za zajedništvo Doriana. Od prevelikih fizičkih i psihičkih napora Massimo gubi glas i band se raspada.

Massimo upoznaje pokojnog Tinnija Vargu, četvrtu ključnu osobu svog života i s njim odlazi u Stockholm i tamo ostaje skoro dve godine. Od Varge uči puno o studiju i tehnologiji snimanja, pa snimaju sate i sate muzike, ali se tim snimcima gubi svaki trag nakon Vargine smrti.

1986. godine Massimu se javlja Zrinko Tutić (peta ključna osoba) i nudi mu saradnju. Tutić je tada u mladim i neiskusnim očima Massima bio netko iz mainstreama zabavne muzike i predstavljao je sve ono što Massimo u domaćoj muzici nije voleo. Pesme koje je Zrinko napisao za njega žive i danas (Stranac u noći, Samo jedan dan itd.) i bile su vrhunac Zrinkovog stvaralaštva. Sa Zrinkom dolazi i dugo željena finansijska stabilnost, mega popularnost, pune dvorane, ali Massimo se osećao kao da je izdao svoje ideale. Kako i ne bi. Dok je pripremao album sa Zrinkom, Massimo je istovremeno radio s EKV-om na albumu "Tatoo", i ta šizofrena situacija dovela je Massima do vrlo duboke depresije. Imao je velike hitove, ali bio je nesrećan. Ipak, od Zrinka je puno naučio. Do danas nije sreo čoveka kome bi više verovao dok peva, a sa druge strane stakla treba nekog od poverenja. Sa Zrinkom snima četiri albuma, i tako su prošle četiri godine.

1990. Massimo upozanje Eni Kondić, svoju sadašnju suprugu. Pošto je pisala tekstove za Josipu Lisac (Boginja, Jutro) pita je da i njemu piše tekstove za album "Zemlja plesa". Rad na tekstovima prerasta u ljubav i ubrzo počinju živeti zajedno.

Rat je na pragu, a Massimo piše album Elements (na engleskom) kao sublimaciju svega onoga što oseća protiv rata. Eni je sve vreme uz njega, a njena porodica postaje element koji Massimo u životu nikad nije imao, a to je bezrezervna podrška. U toku snimanja Elementsa Eni ostaje trudna i Massimo je van sebe od sreće. 1992. rodila se Mirna i to je jasno promenilo sve.

Polako nestaju Massimovi prijatelji, a s njima i celi jedan svet potpune predanosti umetnosti življenja. Umire Milan Mladenović - EKV (Massimo je s EKV intenzivno sarađivao, a nedavno su otkrivene tri neobjavljene pesme), pa Bojan - EKV, Čavke (bubnjar Električnog orgazma) s kojim je Massimo bio najbliži, a oni koji nisu preminuli prestali su s radom, otputovali, nestali...

Hrvatska muzička scena se komercijalizovala na najgori mogući način i Massimo čeka da prođe rat da proba nešto promeniti. U međuvremenu postaje član Labin Art Expressa i u okviru te organizacije osniva se bend Metal Guru, ali kako mu umire prijatelj iz detinjstava Krešimir Farkaš čak i Metal Guru nije više ono što je Massimo priželjkivao.

1996. u okviru poslednje saradnje sa Tutićem dolazi album "Benzina", koji mu se nikada nije dopao, a iste godine s Metal Guruom učestvuje na benalu mladih stvaraoca u Lisabonu i u Kopenhagenu.

1998. s Metal Guruom predstavlja Hrvatsku na EXPO-u u Lisabonu i iste se godine za stalno nastanjuje u Zagrebu. Opet se povlači sa scene i bavi se produkcijom reklamnih poruka.

2001. upoznaje Srđana Sekulovića, koji ga nagovara i stimuliše na rad, jer Massimo je emotivno preslab da bi komponovao. Srđan Sekulović - Skansi i Massimo se sastaju u Skansijevom studiju, peva se i razmišlja o povratničkom albumu. Jedne večeri u studio dolaze Boris Horvat i Tomislav Škulić, iz Aquarius Recordsa, da čuju materijal. Massimo i Skanski im uživo, uz gitaru predstavljaju nekoliko pesama, dovoljno da se Aquarius zainteresuje.

2002. godine Max potpisuje ugovor s Aquariusom i sve kreće nabolje. Aquarius odlučuje investirati u povratnički album "Massimo", ali album osim svog kvaliteta ne ispunjava komercijalni domaći rad.

Međutim, događa se nekoliko važnih nastupa koji menjaju sve. Prvi je bio u martu 2003. u Opatiji na večeri posvećenoj pesmama Arsena Dedića gde najvažniji protagonisti hrvatske muzike dobijaju priliku izvesti Arsena na svoj način. Massimovo izvođenje pesme "Ne plači" postaje antologijska, naprosto briljantna. Nakon tog koncerta Massimo se zbližava sa Matijom Dedićem i s njim od tada pa do danas često nastupa izvodeći jazz standarde. Već sledeće godine isto se organizira s pesmama Zdenka Runjića. Massimo izvodi "Ostavljam te samu". Solo koji je izveo na gitari zarobio je srca slušaoca.

2004. na manifestaciji "Zlatna ploča" u Rijeci, Gibonni se spremao uz simfonijski orkestar izvesti "Libar" i "Oprosti", ali radi bolesti odustaje. Zrinko zove Massimo da spasi stvar i otpeva te dve pesme.
Jasno, Massimov nastup opet biva vrlo zapažen. Normalno je da Aquarius i Massimo počinju razmišljati da se snimi album obrada na Massimov način. Uskoro izlazi album "Vještina" uz aranžersku pomoć Ive Popeskića i svirku Elvis Stanić benda. Massimov prijatelj Dejan Orešković radio je na albumima grupe Meritas i poželio je malo Massimovih gitara, što je on i učinio. Devojke iz Meritasa su s Dejanom radile na pesmi "Odjednom ti" i zvale su Massima da pesmu otpevaju zajedno. "Odjednom ti" promovišu na Dori i pesma postaje hit.

"Vještina" primorava Massima da se stvarno potrudi oko benda, tj. živog izvođenja, jer album ubrzo dostiže zlatni tiraž.

Tada upoznaje Nelu Gruden, majku svoje stare prijateljice Ive. Kod Nele održava probe i, što je najvažnije, stalno se do dugo u noć raspreda o muzici i umetnosti uopšte. Kod Nele Massimo upoznaje Željka Romca, Ivinog prijatelja, upravo kad je bio u dilemi kako oformiti bend.

Massimo već odavno sledi premisu, da je važnije u bendu imati prijatelja nego virtuoza s kojim nema dobre vibracije. Željko nije profi muzičar, tj. ima dobro uhodan posao koji mu daje finansijsku nezavisnost, ali ima veliku ljubav prema muzici i zavidni nivo muziciranja na akustičnoj gitari. Eni predlaže da u bend zove Željka i da krene graditi bend oko njih dvojice. Massimo i Željko kreću s probama i polako im se priključuju i ostali.

Prva varijanta benda u ovoj fazi dobiva naziv "Alkemičari", na savjet Aleksandra Dragaša, Željkovog prijatelja.

Sledi puno koncerata i uz sitne izmene bend dobija današnju formu. Iskustvo govori Massimu da se treba polako vraćati autorskom izražaju, pa tako "Vještina II" postaje most između Vještine i čistog autorskog albuma. "Vještina II" je album koji je imao pola obrada i pola autorskih pesama, kako je Massimo priželjkivao. Autorski deo na "Vještini II" jasno kreće od Arsena, koji je napisao pesmu "Kažu", pa je napisao i tekst za pesmu "Da mogu", na muziku Renata Zera.

Pesmama se priključuju i Kaliopi, Ines Prajo, Arjana Kunštek, Meritas... Massimov bend stalno ima vrlo uspešne koncerte.

Samo jedan dan

Plave se kise na staklima
tisina ostavlja trag
ti nemas snage da oprostis
a znam da jos sam ti drag

Utjehe nema u rijecima
dubok i opor je glas
sve vidis u mojim ocima
ostani zbog nas

Samo jedan dan
zaustavi vrijeme
samo jedan dan
za tebe i mene

U oku tvom zvijezda
al volim te do neba
ostani zbog nas
samo jedan dan

Utjehe nema u rijecima
duboki opor je glas
sve vidis u mojim ocima
ostani zbog nas

U oku tvom zvijezda
al volim te do neba
ostani zbog nas
samo jedan dan

Stranac u noći

Znaju me svi, prodajem
dusu zbog tebe
zbog njeznosti
zbog ljubavi, zbog nas

Proslo je sve, za tebe
ja sam sad stranac u noci
a zelim te i zovem te

Pjevat cu dok suze me ne zabole
ljubit cu dok usne mi ne izgore
voljet cu dok oci se ne zatvore
zauvijek ces biti tu.

Odjednom ti

Mogu reći šutnjom, mogu prstima
I u pijesku stopama, i u mraku usnama
Mogu čuti srcem, mogu očima
Nekim novim mirisom, nekim novim okusom
Zauvijek, promijenilo se sve

Odjednom ti,
U jutru što kraj mene drijema
ti, a činilo se nikog nema,
ti, odjednom ti u kapi kiše,
ti, a činilo se nikad više

Mogu vidjet kožu, mogu mislima
To se samo dogodi, i bez riječi pogodi
Zauvijek, promijenilo se sve

Odjednom ti,
U jutru što kraj mene drijema
ti, a činilo se nikog nema,
ti, odjednom ti u kapi kiše,
ti, a činilo se nikad više

Skupilo se vrijeme,
U jedan dan
Dan u kom' se budim i osjećam

Odjednom ti...

Zar više nema nas (feat. Neno Belan)

Od vremena tog bez dodira tvog
Za tren su prošla ljeta i zime
Njeno su lice isprale kiše
Njene su riječi sve tiše i tiše

Kad pogledam sebi ravno u oči
Shvatim da živim u gorkoj samoći
Ljubav sad ima kameno lice,
ja razmišljam...

Jesam li još uvijek mlad
Oblaci teški kad bi bar htjeli
Nestat na čas

Ja razmišljam sad
Jesam li još uvijek mlad
Oblaci teški kad bi bar htjeli nestat na čas
Zar više nema nas?

Iz jednog pogleda

Pusti da ono malo ljubavi
što za mene ti još čuvaš
padne sada na ovaj stih

Pusti bar jednu suzu
baš da vidim
pokaži mi tu mrvu ljubavi
što trune u tebi

Iz jednog pogleda
ja doznajem sve,
zbog jednog dodira
i to ubija me
Ljubav se rodila i odvela te
u neke tuđe i nemirne,
al' sretnije ruke


A još smo juče kao jedno
isti disali zrak,
istim žarom
sretne trošili dane

Jer kao, nema toga
što bi nama stalo na put,
al na kraju sve
u tri riječi stane

Pusti bar jednu suzu, baš da vidim,
pokaži mi tu mrvu ljubavi
što trune u tebi...

Da mogu

Probuditi stari sjaj
i znati ponovo prijeći prag,
odgoditi skori kraj
i biti ponovo tebi drag
i naći siguran stari trag,
biti anđeo i biti vrag,
da mogu...

Uljepšao tvoj bih dan
i za se našao bolji put
i suze pustio na tvoj dlan,
a tvojom nježnošću ogrnut,
i da me zaspe u isti mah
sa tvojh usana zlatni prah
da mogu...

Odabrao bih pravi čas
u tvome poljupcu je za me spas,
da mogu...

Vratio i sebi čast
oborio lošu vlast
al još ne mogu

Bila bi zauvijek uz mene
jesam li star za promjene
prestar za takvo što
ostaviti polusvijet
ne tražiti više zlo
a sposoban za novi let
da mogu...

Pa ipak...

Dodirni me slučajno

za tvojim korakom ću ponovo,
bilo da sam sam, ili s tobom zajedno
za tvojim dodirom ako potonem,
pusti me, nek potonem

u prolazu smo svi,
svakom se vrijeme isto troši,
svakom je dan bogom dan,
netko će ljubit, a netko ostat sam

dodirni me slučajno,
kad bez daha ostanem,
izvuci me sa dna ponovo,
ne daj me
dodirni me slučajno,
udahni mi život ponovo,
ti to možeš sigurno,
rukom koju znam već odavno

za tvojim pogledom ću pogledom,
bilo da si tu, il' ko zna kol'ko daleko
za tvojim dodirom ako potonem,
pusti me nek potonem

u prolazu smo svi,
svakom se vrijeme isto troši,
svakom je dan bogom dan,
netko će ljubit, a netko ostat sam

dodirni me slučajno,
kad bez daha ostanem,
izvuci me sa dna ponovo,
ne daj me
dodirni me slučajno,
udahni mi život ponovo,
ti to možeš sigurno,
rukom koju znam već odavno

Indija

Indija u zraku, insens miriše u mraku
čujem vetar kako stiže, mazi me po vratu
milo dok te gledam vidim ti dva lica
na tren si k'o kurva, na tren k'o djevica
Na krevetu je svila od užitka sva se topi
kao oblaci pod nama mi letimo po sobi
pripijen sam uz tebe od vatre sve me zebe
malo me je strah jer bojim se sam sebe.

Bićes uvek moja
kad sećanja dogore
i godine se zbroje
a kad sklopim oci
k'o anđeo ćeš doći...

Indija u zraku, insens miriše u mraku
čujem vetar kako stiže, mazi me po vratu
htio bih da znaš da cu tvoje snove hranit
kao vojnik hrabro uvek cu te branit
sa usana cu tvojih čitat priču svog zivota
i neće biti boli, laži ni sramota
Budi za me tu, budi za me čista
i kad budeš stara meni bićes ista.




Sretan put

Puno suza je palo
a zvijezda ni malo,
uzalud mi bio trud
ovo je zadnji put.

U meni tebe je malo,
srce ne bi mi stalo
kao nekad svaki put
oko mi mijenja kut
i nema za tebe
više suza ni za kap.


Idi, idi nestani
možda neko zavoli
tu tvoju prokletu ćud
lice tvoje nježnosti
zube tvoje ljubavi
ma idi, sretan ti put!


Nebo prepuno zvijezda
znaju sve, tvoja ne zna
da u mojim snovima
više nisi ti i nisam ja.

Onaj što uporno čuva,
staze prepune mulja
koji mojim nogama
sakrio je put tvojih koraka
i nemam za tebe više suza ni za kap.

Ovih dana gledala sam na televiziji Massima
Poslušajte kako priča Massimo






Pesma gde On kaže da je sebe "ogolio".




KRUG U ŽITU

tekst: p'eggy martinjak
glazba: p'eggy martinjak
aranžman: p'eggy martinjak


ti pjesma ja zvuk
ti ptica ja jug
ali ne dolaziš često

u žitu ne vidim krug
šapni mi - može na dug
gdje je to mjesto

da kupim kartu,krenem na put
il' zauvijek ostanem tu

pitaj Boga 'ko zna
gdje je pobjegla duša tvoja
na zemlji, na nebu
(cijeli) život tražim je ja
da popije ova mora
tvoje soli, mog bola

mijenjam dane za noć
u snove prije ćeš doć
ali ne dolaziš često

u srcu negdje na dnu
tvoj kutak zauvijek tu
čuvam ti mjesto

pa uzmi stvari, kreni na put
dođi i ostani tu

al' pitaj Boga...

Bilo gdje

Nije važno koji sat je ni dan
vrijeme ne postoji od kad te znam
kao da zauvijek jutro sneno prelama se

Odlučio sam mijenjati se
od kad znam te pretvaram se u sve
nema me tamo gdje nisi
ono sam što ti si

Bilo gdje da si ti
bilo s kim da si sad
tvoja cesta sam i tvoj sam grad

I da ne znaš sam tu
blizu tvom ramenu
tvoja duga sam i kišna kap

Sve na svome mjestu na svijetu je
sve je mirno od kad znam za tebe
nema me tamo gdje nisi
ono sam što ti si

Tvoja cesta sam i tvoj sam grad