Balet
2 posters
Balet
od polly88 Uto Okt 11, 2011 9:59 pm
Ples kao jedan od oblika izražavanja misli datira još od postanka ljudske vrste jer ga je čovjek koristio u drevnim obredima kako bi izrazio svoje želje, poštovanje, naklonosti i strahove.
Slika plesača baleta Edgara Degasa iz 1872. godine.
Balet kakav danas poznajemo razvijao se paralelno s glazbenom kompozicijom. Kako je sve više postajao samostalnim kazališnim oblikom, glazba je gubila na značaju. Balet kao forma danas je samostalan oblik, ali se može naći i kao dio opere ili kazališnog komada. U takvim slučajevima uglavnom služi kao popratni i manje obvezatan dio.
U Francuskoj je dvorski balet (ballet de cour) bio spektakl koji se sastojao od plesova koje su izvodili plemići uz pratnju glazbe, govora, stihova, pjesama, dekora i kostima. Balet francuskog dvora istovremeno je instrumentalni i vokalni oblik. Javlja se na kraju 16. stoljeća, u vrijeme prvih pokušaja dramske monodije u Firenci. Domenico da Picenza bio je jedan od prvih plesnih majstora. Zajedno sa svojim učenicima Antoniom Cornanzomiom i Guglielmom Ebreom bio je odgovoran za poduku plemića u toj umjetnosti. Iza sebe je ostavio i jedan pisani rad – „O umijeću plesanja i vođenja plesa“. Iz te tradicije dvorskog baleta razvile su se opera-baleti i komedija-baleti Lullyja i Molièra. Balet umetnut u operu postaje specifičnom francuskom lirskom umjetničkom formom. Možemo ga vidjeti u lirskim tragedijama Lullyja i Rameaua.
Prvi se pamte
Prvi balet koji poznajemo do današnjih dana je „Komični kraljičin balet“, izveden u Parizu 1581. godine, a autor mu je Balthasar de Beaujoyeulx. Iste je godine Fabritio Caroso objavio „Il Ballarino“, tehnički priručnik o dvorskom plesanju koji je pomogao da se i Italija nametne kao središte razvoja baletne tehnike. Prve baletne predstave plesali su aristokratski amateri. Poezija i pjesma pratile su ples. Većina francuskih baleta sadržavala je plesne scene povezane s minimalističkom radnjom. Uglavnom su bili namijenjeni zabavi aristokracije. Imali su raskošne kostime, scenografiju i razvijene scenske efekte.
Luj XIV u Lullyjevoj baletnoj predstavi 1653. godine.
Dvorski balet doživio je vrhunac razvoja tijekom vladavine Luja XIV (1643 – 1715), koga su nazivali Kraljem Sunca. Taj naslov potekao je iz baleta u kojem je plesao. Mnoge balete koji su se izvodili na njegovu dvoru osmislili su talijansko-francuski kompozitor Jean Baptiste Lully i francuski koreograf Pierre Beauchamps. Lullyjevi plesni komadi sastojali su se od drame u kojoj su scene bile podijeljene u plene odjeljke. On uskoro prelazi na skladanje baleta-opere i posvećuje se treniranju profesionalnih plesača. Njegova škola pripojena je Kraljevskoj glazbenoj akademiji. Luj XIV je 1681. godine osnovao Kraljevsku plesnu akademiju, profesionalnu školu za plesne stručnjake. U početku su svi plesači bili muškarci, tako da su muškarci s maskama plesali i ženske uloge. Prve plesačice profesionalno se javljaju u kazalištu 1681. godine, i to u baletu naslovljenom „Trijumf ljubavi“.
Razvoj baletne umjetnosti
Plesači iz 18. stoljeća nosili su maske, perike i šiljaste cipele. Plesale su i žene. Francuska plesačica Marie Camargo skratila je svoju suknju i prihvatila papučice bez pete kako bi pokazala svoje skokove i svijanja. Njena kolegica Marie Sallé također je napravila određeni iskorak kada je odbacila korzet i obukla grčke haljine kako bi plesala u svom baletu „Pigmalion“, koji je prikazan 1734. godine. Tijekom druge polovice 18. stoljeća pariškom Operom dominirali su plesači, naprimjer talijansko-francuski majstor plesa Gaetan Vestris i njegov sin Auguste, poznati po skokovima. No, plesačice poput Njemice Anne Heinel, prve plesačice koja je izvela dvostruku piruetu, također su sve više usvajale tehnike plesa. Usprkos briljantnosti francuskih plesača, koreografi koji su radili izvan Pariza dostizali su više dramskog izražaja u baletu. U Londonu je engleski koreograf John Weaver odbacio riječi i pokušao potpuno izraziti radnju isključivo plesom i pantomimom. Najpoznatiji predstavnik dramskog baleta 18. stoljeća bio je Francuz Jean Georges Noverre, koji je 1760. napisao knjigu o plesu i baletu i time utjecao na mnoge buduće koreografe. Plesanje na prstima razvilo se oko 1796. godine kada su plesači balansirali na vršcima prstiju tek trenutak ili dva. Dotada još nisu bile osmišljene baletne papučice kakve danas poznajemo. Osamnaesto stoljeće bilo je period velikog napretka u tehničkim standardima baleta i period kada je balet postao ozbiljna dramska umjetnost, odvojena od opere.
Devetnaesto stoljeće vrijeme je velikih društvenih previranja, koja su se odrazila i u baletu. Balet se sve više otklanja od aristokratskog senzibiliteta koji je dominirao ranijim periodima kroz romantične baletne oblike. Balerine poput Marie Taglioni i Fanny Elssler bile su pionirke novih tehnika kao što je ples na vršcima prstiju. Profesionalni libertisti počeli su osmišljavati priče u baletu, a učitelji poput Carla Blasisa modificirali su baletnu tehniku u osnovama, koje su se zadržale do danas. Nakon 1850. godine balet počinje gubiti na popularnosti u većini zemalja zapadnog svijeta, no ostaje vitalnim u Danskoj i posebno u Rusiji, zahvaljujući učiteljima poput Augusta Bournovilla, julesa Perota i Mariusa Petipe. Ruske baletne trupe, posebno nakon Drugog svjetskog rata, kretale su se na višednevne turneje diljem cijelog svijeta, što je revitaliziralo baletnu umjetnost na zapadu i pomoglo da ga prihvati široka publika. Moderni balet podrazumijeva slijed epizoda koje se nižu jedna za drugom. Ovaj tip baleta razvija se krajem 19. stoljeća kao zaseban oblik.
Baletna tehnika
Balet, posebno klasični balet, jako naglašava metodu i izvođenje pokreta. Mladi plesači dobivaju strogo obrazovanje u odgovarajućim školama, koje počinje u najranijem dobu. Od učenika se očekuje poznavanje imena, značenja i precizne tehnike svakog pokreta koji uče. Naglasak se stavlja na snagu nogu i gornjeg dijela tijela te na razvoj elastičnosti.
Koreografija
Koreografija je umijeće komponiranja plesova i baleta, najviše za scensko izvođenje, posredstvom koraka i figura. Prvi put ovaj termin upotrebljava majstor plesa Raoul-Auguer Feuillet u djelu iz 1700. godine „Koreografija ili umijeće opisivanja plesa slovima, figurama i znakovima“. Tada je taj pojam označavao sustav bilježenja plesnih koraka. Do „Rječnika plesa“ Charlesa Compana iz 1787. godine koreografija znači umijeće plesanja plesa. Godine 1810. Noverre o koreografiji govori kao o disciplini koja oblikuje kompozitora baleta. Tek početkom 19. stoljeća termin se počinje primjenjivati na stvaratelja baleta, na onoga koji „izmišlja“ plesne figure i korake. Godine 1935. Serge Lifar objavljuje „Manifest koreografa“ u kojem koreografiji daje mjesto idejnog začetnika i mjesto slično ulozi redatelja u kazalištu. U to vrijeme Georges Balanchine uvodi termin „koreograf“ u područje glazbene komedije i američkog kina, umjesto dotad uvriježenog termina „plesni direktor“.
Balet radnje
Balet radnje ili balet-pantomima koreografski je narativni spektakl, čija se priča razvija posredstvom plesa i pantomime. Rođen je u 18. stoljeću pod utjecajem opere-baleta i komedije-baleta koje su afirmirali Lully, Molière i Beauchamps, u vrijeme vladavine Luja XIV.
Nakon što je trijumfirao u francuskom i talijanskom kazalištu, balet-pantomima širi se čitavom Europom. London, Beč, Sankt Peterburg i brojni talijanski gradovi daju velika imena poput Gaspara Angiolinia i Jean-Georgesa Noverrea, koji su bili pravi i veliki majstori ove vrste baleta. U „Pismima o plesu“ Jean-Georges Noverre kaže: „Usuđujem se reći, bez samoljublja, da sam uskrsnuo umjetnost pantomime koja je bila zakopana pod ruševinama antike“. Njihovi učenici širili su dalje taj oblik baletne umjetnosti i sve ga više približavali situacijama i problemima svakodnevnog života.
Romantični balet
Romantični balet pojavio se početkom 19. stoljeća u razdoblju romantizma. Naslijedio je balet radnje. Period romantičnog baleta trajao je tridesetak godina. Charles Didelot bio je Noverreov učenik i nakon svog dolaska u Pariz iz Rusije 1815. godine postavlja „Flore et Zephire“ u pariškoj Operi. Taj balet bio je šok za publiku, koja prvi put gleda jedan zračni, eterični ples.
Romantični balet postupno napušta antičke grčke mitove i okreće se nordijskoj mitologiji. To je period vladavine blijedih i eteričnih balerina koje utjelovljuju nostalgiju. Odjevene su u prozračne haljine i okrunjene su cvjetnim vijencima. Plesač je sveden na ulogu „nosača“ koji svojom ulogom naglašava gracioznost i delikatnost svoje partnerice. Prvi veliki romantični balet bio je „La Sylphide“, koji je u pariškoj Operi postavio Filippo Taglioni 1832. godine za svoju kćer Marie. To je bila apoteoza bijelog baleta koji će trijumfirati tijekom tridesetih godina.
Suvremeni ples
Ples koji danas nazivamo suvremenim pojavljuje se prvi put u Europi i SAD-u nakon Drugog svjetskog rata. Nasljeđuje moderni ples i započinje u nekim strujanjima s postmodernističkim postupcima.
Naziv suvremeni ples pokriva različite tehnike i estetike koje se pojavljuju u 20. stoljeću. Ono što Francuzi u početku nazivaju „novim plesom“ ili „mladim plesom“ danas poznajemo kao suvremeni ples. Suvremeni plesači bave se primarno problemima pokreta i tijela. Neki od majstora suvremenog plesa su Alvin Ailey, Ushio Amagatsu, Dominique Bagouet, Pina Bausch, Joelle Bouvier, Regis Obadia, Claude Brumachon, Benjamin Lamarche, Trisha Brown.
Možemo reći da je balet umjetnost koja se rađa relativno kasno, ali prolazi sve faze razvoja, poput bilo koje druge umjetnosti. Danas u sebi objedinjuje elemente drame, glazbe i plesnog pokreta. Suvremeni ples daleko je i bitno drugačiji od klasičnog baleta, budući da u sebi ujedinjuje raznorodne estetike i teorije plesa, filozofije i pokušaje individualnog izražavanja. Suvremeni ples zapravo je odraz života kakav danas imamo, koji svoju definiciju može naći jedino u heterogenosti svojih pogleda na život. Vrlo često je puno apstraktniji za iščitavanje od klasičnog baleta koji na jednostavan način priča priču.
Sviđa li vam se ova plesna forma?
Jeste li pohađali sate baleta (ili još uvijek idete na njih)? Poznajete li nekoga tko se bavi baletom?
Smatrate li da je u današnjem modernom svijetu balet postao staromodan i da su ga „izgurale“ neke druge plesne forme?
Jeste li ikada bili u prilici pogledati baletnu predstavu i ako jeste, kako vam se svidjela?
Ovdje također možete postavljati slike nadahnute baletom koje su vas fascinirale ili video snimke koje su vas oduševile.
Slika plesača baleta Edgara Degasa iz 1872. godine.
Balet kakav danas poznajemo razvijao se paralelno s glazbenom kompozicijom. Kako je sve više postajao samostalnim kazališnim oblikom, glazba je gubila na značaju. Balet kao forma danas je samostalan oblik, ali se može naći i kao dio opere ili kazališnog komada. U takvim slučajevima uglavnom služi kao popratni i manje obvezatan dio.
U Francuskoj je dvorski balet (ballet de cour) bio spektakl koji se sastojao od plesova koje su izvodili plemići uz pratnju glazbe, govora, stihova, pjesama, dekora i kostima. Balet francuskog dvora istovremeno je instrumentalni i vokalni oblik. Javlja se na kraju 16. stoljeća, u vrijeme prvih pokušaja dramske monodije u Firenci. Domenico da Picenza bio je jedan od prvih plesnih majstora. Zajedno sa svojim učenicima Antoniom Cornanzomiom i Guglielmom Ebreom bio je odgovoran za poduku plemića u toj umjetnosti. Iza sebe je ostavio i jedan pisani rad – „O umijeću plesanja i vođenja plesa“. Iz te tradicije dvorskog baleta razvile su se opera-baleti i komedija-baleti Lullyja i Molièra. Balet umetnut u operu postaje specifičnom francuskom lirskom umjetničkom formom. Možemo ga vidjeti u lirskim tragedijama Lullyja i Rameaua.
Prvi se pamte
Prvi balet koji poznajemo do današnjih dana je „Komični kraljičin balet“, izveden u Parizu 1581. godine, a autor mu je Balthasar de Beaujoyeulx. Iste je godine Fabritio Caroso objavio „Il Ballarino“, tehnički priručnik o dvorskom plesanju koji je pomogao da se i Italija nametne kao središte razvoja baletne tehnike. Prve baletne predstave plesali su aristokratski amateri. Poezija i pjesma pratile su ples. Većina francuskih baleta sadržavala je plesne scene povezane s minimalističkom radnjom. Uglavnom su bili namijenjeni zabavi aristokracije. Imali su raskošne kostime, scenografiju i razvijene scenske efekte.
Luj XIV u Lullyjevoj baletnoj predstavi 1653. godine.
Dvorski balet doživio je vrhunac razvoja tijekom vladavine Luja XIV (1643 – 1715), koga su nazivali Kraljem Sunca. Taj naslov potekao je iz baleta u kojem je plesao. Mnoge balete koji su se izvodili na njegovu dvoru osmislili su talijansko-francuski kompozitor Jean Baptiste Lully i francuski koreograf Pierre Beauchamps. Lullyjevi plesni komadi sastojali su se od drame u kojoj su scene bile podijeljene u plene odjeljke. On uskoro prelazi na skladanje baleta-opere i posvećuje se treniranju profesionalnih plesača. Njegova škola pripojena je Kraljevskoj glazbenoj akademiji. Luj XIV je 1681. godine osnovao Kraljevsku plesnu akademiju, profesionalnu školu za plesne stručnjake. U početku su svi plesači bili muškarci, tako da su muškarci s maskama plesali i ženske uloge. Prve plesačice profesionalno se javljaju u kazalištu 1681. godine, i to u baletu naslovljenom „Trijumf ljubavi“.
Razvoj baletne umjetnosti
Plesači iz 18. stoljeća nosili su maske, perike i šiljaste cipele. Plesale su i žene. Francuska plesačica Marie Camargo skratila je svoju suknju i prihvatila papučice bez pete kako bi pokazala svoje skokove i svijanja. Njena kolegica Marie Sallé također je napravila određeni iskorak kada je odbacila korzet i obukla grčke haljine kako bi plesala u svom baletu „Pigmalion“, koji je prikazan 1734. godine. Tijekom druge polovice 18. stoljeća pariškom Operom dominirali su plesači, naprimjer talijansko-francuski majstor plesa Gaetan Vestris i njegov sin Auguste, poznati po skokovima. No, plesačice poput Njemice Anne Heinel, prve plesačice koja je izvela dvostruku piruetu, također su sve više usvajale tehnike plesa. Usprkos briljantnosti francuskih plesača, koreografi koji su radili izvan Pariza dostizali su više dramskog izražaja u baletu. U Londonu je engleski koreograf John Weaver odbacio riječi i pokušao potpuno izraziti radnju isključivo plesom i pantomimom. Najpoznatiji predstavnik dramskog baleta 18. stoljeća bio je Francuz Jean Georges Noverre, koji je 1760. napisao knjigu o plesu i baletu i time utjecao na mnoge buduće koreografe. Plesanje na prstima razvilo se oko 1796. godine kada su plesači balansirali na vršcima prstiju tek trenutak ili dva. Dotada još nisu bile osmišljene baletne papučice kakve danas poznajemo. Osamnaesto stoljeće bilo je period velikog napretka u tehničkim standardima baleta i period kada je balet postao ozbiljna dramska umjetnost, odvojena od opere.
Devetnaesto stoljeće vrijeme je velikih društvenih previranja, koja su se odrazila i u baletu. Balet se sve više otklanja od aristokratskog senzibiliteta koji je dominirao ranijim periodima kroz romantične baletne oblike. Balerine poput Marie Taglioni i Fanny Elssler bile su pionirke novih tehnika kao što je ples na vršcima prstiju. Profesionalni libertisti počeli su osmišljavati priče u baletu, a učitelji poput Carla Blasisa modificirali su baletnu tehniku u osnovama, koje su se zadržale do danas. Nakon 1850. godine balet počinje gubiti na popularnosti u većini zemalja zapadnog svijeta, no ostaje vitalnim u Danskoj i posebno u Rusiji, zahvaljujući učiteljima poput Augusta Bournovilla, julesa Perota i Mariusa Petipe. Ruske baletne trupe, posebno nakon Drugog svjetskog rata, kretale su se na višednevne turneje diljem cijelog svijeta, što je revitaliziralo baletnu umjetnost na zapadu i pomoglo da ga prihvati široka publika. Moderni balet podrazumijeva slijed epizoda koje se nižu jedna za drugom. Ovaj tip baleta razvija se krajem 19. stoljeća kao zaseban oblik.
Baletna tehnika
Balet, posebno klasični balet, jako naglašava metodu i izvođenje pokreta. Mladi plesači dobivaju strogo obrazovanje u odgovarajućim školama, koje počinje u najranijem dobu. Od učenika se očekuje poznavanje imena, značenja i precizne tehnike svakog pokreta koji uče. Naglasak se stavlja na snagu nogu i gornjeg dijela tijela te na razvoj elastičnosti.
Koreografija
Koreografija je umijeće komponiranja plesova i baleta, najviše za scensko izvođenje, posredstvom koraka i figura. Prvi put ovaj termin upotrebljava majstor plesa Raoul-Auguer Feuillet u djelu iz 1700. godine „Koreografija ili umijeće opisivanja plesa slovima, figurama i znakovima“. Tada je taj pojam označavao sustav bilježenja plesnih koraka. Do „Rječnika plesa“ Charlesa Compana iz 1787. godine koreografija znači umijeće plesanja plesa. Godine 1810. Noverre o koreografiji govori kao o disciplini koja oblikuje kompozitora baleta. Tek početkom 19. stoljeća termin se počinje primjenjivati na stvaratelja baleta, na onoga koji „izmišlja“ plesne figure i korake. Godine 1935. Serge Lifar objavljuje „Manifest koreografa“ u kojem koreografiji daje mjesto idejnog začetnika i mjesto slično ulozi redatelja u kazalištu. U to vrijeme Georges Balanchine uvodi termin „koreograf“ u područje glazbene komedije i američkog kina, umjesto dotad uvriježenog termina „plesni direktor“.
Balet radnje
Balet radnje ili balet-pantomima koreografski je narativni spektakl, čija se priča razvija posredstvom plesa i pantomime. Rođen je u 18. stoljeću pod utjecajem opere-baleta i komedije-baleta koje su afirmirali Lully, Molière i Beauchamps, u vrijeme vladavine Luja XIV.
Nakon što je trijumfirao u francuskom i talijanskom kazalištu, balet-pantomima širi se čitavom Europom. London, Beč, Sankt Peterburg i brojni talijanski gradovi daju velika imena poput Gaspara Angiolinia i Jean-Georgesa Noverrea, koji su bili pravi i veliki majstori ove vrste baleta. U „Pismima o plesu“ Jean-Georges Noverre kaže: „Usuđujem se reći, bez samoljublja, da sam uskrsnuo umjetnost pantomime koja je bila zakopana pod ruševinama antike“. Njihovi učenici širili su dalje taj oblik baletne umjetnosti i sve ga više približavali situacijama i problemima svakodnevnog života.
Romantični balet
Romantični balet pojavio se početkom 19. stoljeća u razdoblju romantizma. Naslijedio je balet radnje. Period romantičnog baleta trajao je tridesetak godina. Charles Didelot bio je Noverreov učenik i nakon svog dolaska u Pariz iz Rusije 1815. godine postavlja „Flore et Zephire“ u pariškoj Operi. Taj balet bio je šok za publiku, koja prvi put gleda jedan zračni, eterični ples.
Romantični balet postupno napušta antičke grčke mitove i okreće se nordijskoj mitologiji. To je period vladavine blijedih i eteričnih balerina koje utjelovljuju nostalgiju. Odjevene su u prozračne haljine i okrunjene su cvjetnim vijencima. Plesač je sveden na ulogu „nosača“ koji svojom ulogom naglašava gracioznost i delikatnost svoje partnerice. Prvi veliki romantični balet bio je „La Sylphide“, koji je u pariškoj Operi postavio Filippo Taglioni 1832. godine za svoju kćer Marie. To je bila apoteoza bijelog baleta koji će trijumfirati tijekom tridesetih godina.
Suvremeni ples
Ples koji danas nazivamo suvremenim pojavljuje se prvi put u Europi i SAD-u nakon Drugog svjetskog rata. Nasljeđuje moderni ples i započinje u nekim strujanjima s postmodernističkim postupcima.
Naziv suvremeni ples pokriva različite tehnike i estetike koje se pojavljuju u 20. stoljeću. Ono što Francuzi u početku nazivaju „novim plesom“ ili „mladim plesom“ danas poznajemo kao suvremeni ples. Suvremeni plesači bave se primarno problemima pokreta i tijela. Neki od majstora suvremenog plesa su Alvin Ailey, Ushio Amagatsu, Dominique Bagouet, Pina Bausch, Joelle Bouvier, Regis Obadia, Claude Brumachon, Benjamin Lamarche, Trisha Brown.
Možemo reći da je balet umjetnost koja se rađa relativno kasno, ali prolazi sve faze razvoja, poput bilo koje druge umjetnosti. Danas u sebi objedinjuje elemente drame, glazbe i plesnog pokreta. Suvremeni ples daleko je i bitno drugačiji od klasičnog baleta, budući da u sebi ujedinjuje raznorodne estetike i teorije plesa, filozofije i pokušaje individualnog izražavanja. Suvremeni ples zapravo je odraz života kakav danas imamo, koji svoju definiciju može naći jedino u heterogenosti svojih pogleda na život. Vrlo često je puno apstraktniji za iščitavanje od klasičnog baleta koji na jednostavan način priča priču.
Sviđa li vam se ova plesna forma?
Jeste li pohađali sate baleta (ili još uvijek idete na njih)? Poznajete li nekoga tko se bavi baletom?
Smatrate li da je u današnjem modernom svijetu balet postao staromodan i da su ga „izgurale“ neke druge plesne forme?
Jeste li ikada bili u prilici pogledati baletnu predstavu i ako jeste, kako vam se svidjela?
Ovdje također možete postavljati slike nadahnute baletom koje su vas fascinirale ili video snimke koje su vas oduševile.
Gnothi seauton!
polly88- Moderator
- Broj poruka : 6404
Godina : 36
Lokacija : across the universe
Datum upisa : 28.07.2010
Re: Balet
od Troja Čet Okt 27, 2011 8:54 pm
Balet mi se dopada pod uslovom da je muzika uz koju se izvodi ona koju volim, posto mislim da je muzika osnova svega. Nikada nisam isla na casove baleta, mada se sjecam da sam kao djevojcica uporno pokusavala da se propinjem na prste i izvedem nesto slicno balerinama. Imala sam drugaricu koja se bavila baletom, pa je kasnije zavrsila za opersku pjevacicu, i cija je sestra bila profesionalna balerina.
Mislim da balet nikada nece biti prevazidjen, ali je uvijek bio nesto sto se ili voli ili ne voli, i nikada nije bio prihvacen od sirih narodnih masa. Pojedinci koji su ljubitelji baleta veoma cijene ovaj oblik umjetnosti. Sto se tice savremenog plesa u video spotovima i slicno, ima neke svoje zasluge, ali nije adekvatna zamjena za balet (kao sto rok muzika nije adekvatna zamjena za klasicnu).
Gledala sam balete tokom zivota, cesce na televiziji nego u pozoristu, mada moram priznati da je cjelokupni dozivljaj u pozoristu mnogo potpuniji. Jedan od onih koji su mi se vise dopali je Labudovo Jezero.
Mislim da bi bilo lijepo kada bi se kulturni zivot omladine obogacivao tako sto bi ih skole vodile na balete i u operu, gdje bi imali prilike da nesto nauce o ovim oblicima umjetnosti.
Mislim da balet nikada nece biti prevazidjen, ali je uvijek bio nesto sto se ili voli ili ne voli, i nikada nije bio prihvacen od sirih narodnih masa. Pojedinci koji su ljubitelji baleta veoma cijene ovaj oblik umjetnosti. Sto se tice savremenog plesa u video spotovima i slicno, ima neke svoje zasluge, ali nije adekvatna zamjena za balet (kao sto rok muzika nije adekvatna zamjena za klasicnu).
Gledala sam balete tokom zivota, cesce na televiziji nego u pozoristu, mada moram priznati da je cjelokupni dozivljaj u pozoristu mnogo potpuniji. Jedan od onih koji su mi se vise dopali je Labudovo Jezero.
Mislim da bi bilo lijepo kada bi se kulturni zivot omladine obogacivao tako sto bi ih skole vodile na balete i u operu, gdje bi imali prilike da nesto nauce o ovim oblicima umjetnosti.
Troja- Legendarni član
- Broj poruka : 17011
Lokacija : London
Datum upisa : 08.12.2010
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu