Bajke

od **Still_dreaming** Čet Jan 05, 2012 10:25 am

Bajka (stsl. bajati - pripovedati) je narodna pripovetka sa elementima fantastičnog, priča u kojoj se na maštovit način simbolično pripoveda određeni sadržaj. Prva naučna istraživanja bajki vezana su za braću Grim, a kod nas za Vuka Karadžića, koji ih naziva ‚‚ženskim pripovetkama'' ili ‚‚gatkama'' koje i slušalac i pripovedač smatraju neistinitim i nestvarnim. Bajka se proučavala u okviru istorijske poetike, antropološke i arhetipske kritike, a teorija ovog žanra poseban značaj dobija u istraživanjima V. J. Propa i njegovih sledbenika u strukturalizmu. U knjizi ‚‚Morfologija bajki'' (1928) Prop proučava bajke sa stanovišta značaja funkcije aktanta (junaka koji vodi radnju) za dalji tok pripovedanja, izvodeći zaključak da su bajke jednakih funkcija istovrsne i istovremeno opisuje trideset i jednu funkciju koje uspostavljaju različite kompozicije, pri čemu ‚‚ista kompozicija može biti u osnovi različitih sižea'', dok ‚‚čitav fond bajke treba posmatrati kao lanac varijanata''. Prop bajku definiše kao pripovetku sklopljenu ‚‚prema pravilnom redosledu različitih vidova datih funkcija'', a pored funkcija utvrđuje i pomoćne elemente koji služe njihovom povezivanju.

Prema književno-teorijskim proučavanjima, osnovna odlika bajke kao vrste jeste težnja ka povratku ustaljenog reda stvari koji je na početku poremećen. Dakle, junak i njegovi pomagači nastoje da učine sve kako bi se ravnoteža povratila, a nepravda ispravila, pri čemu su im na raspolaganje stavljena različita čudesna sredstva. Uz pomoć niza događaja, napetih i zanimljivih epizoda, odlaže se očekivan srećan kraj, pa je radnja bajke uglavnom simetrična, ali razgranata. Posmatran spolja, svet bajki je jednodimenzionalan i čudesan, a unutar njega stvarno i nestvarno postavljeni su u istu prostornu i vremensku ravan. Budući da u bajci provladava umetničko-fiktivno, ona ‚‚sublimira stvarnost, mitskom oduzima moć, magiju i čaroliju'', a izmišljeno je odvaja od pripovedanja o realnom. Psihološki i emotivni razvoj likova i radnje nisu svojstveni bajci. Njeni junaci liče na ‚‚figure'' i nemaju sposobnost empirijskog saznanja. Zbog takve udaljenosti od stvarnosti, kao i zbog odsustva konkretne istorijske, vremenske dimenzije, teoretičari neretko naglašavaju njen apstraktni stil.

S druge strane, iako neguje fantastično i čudesno, bajka se ne izoluje od sredine u kojoj je nastala, te proučavanje njenih vrsta i varijanata predstavlja značajnu građu za istoričare, sociologe i etnologe. Tako su u bajkama iz Vukove zbirke očuvani stari mitološki i hrišćanski slojevi, zatim običajni kodeksi i obeležja društveno-istorijske sredine. Pepeljuga se sa kraljevićem sreće u crkvi za vreme ‚‚liturđije''; Međedović hoće da se ženi sa ručkonošom, budući da je ‚‚krupna, zdrava i lijepa đevojka''; đavo se pretvara u Turčina, jer je ‚‚zavio čalmu oko glave'' itd. Srpskoj bajci je svojevrsna težnja ka uopštavanju istorijskih perioda. Velike regionalne razlike opažaju se pre u stilu pripovedanja nego u oblikovanju sižea. Prema Vuku, srpske bajke prikupljene u njegovoj zbirci predstavljaju ‚‚uzor narodnog jezika u prozi'' na osnovu kojeg bi trebalo graditi novu književnost.

U svetu su najslavnije bajke braće Grim, Hansa Kristijan Andersena i Oskara Vajlda.

Koje bajke su vama (bile) najdraže?
Jesu li vam čitali bajke kad ste bili mali?
Planirate li vi da čitate bajke svojoj deci odnosno jeste li ih čitali?

*Ovde možete postavljati i tekstove celih bajki uz obavezan naslov.

od **Dora_Mar** Čet Jan 05, 2012 1:20 pm

Ja se sećam moje nane i bajki koje bi mi pričala da zaspim. Ivica i marica mi je ostala u sjećanju.Bila mi je najdraža, i sada je... :friendsfighting:

Ne vjerujem da ću ikad zaboraviti to...
Priće moje nane jesu obilježile moje djetinjstvo. Naravno, i ja ću pričati svojo djeci to,unučićima :ljulj:

samo, još je malo rano za too

od **ces@ric@** Čet Jan 05, 2012 1:40 pm

Moja omiljena je bila Trnoruzica. Znam da sam po nekoliko puta dnevno od mame trazila da mi je cita. Na kraju sam tu slikovnicu naucila napamet (bila je neka u stihu).

Mama je pricala i citala meni i bratu razne bajke. One koje je pricala su uglavnom bile ruske bajke, na ruskom, za koje danas znam samo da su bile krvolocnije od normalnih

A tata bi najcesce krenuo da nam cita neku bajku, pa kad bi vidio da je duga, onda bi nastavio pricati je...

Planiram da jednog dana citam svojoj djeci. U tome nekako uzivam. Citala sam ih mladjem bratu kad je bio mali i obozavao ih je (ja sam uvijek uz to izvodila razlicite glasove, za razlicite likove). Kako nismo zivjeli skupa, a on je zelio cuti bajku prije spavanja, snimila bih mu na kasetu kako citam. On bi uzeo slikovnicu i pratio moj glas na kaseti

Danas, ako se zadesim kod svojih kad dolazi mali rodjak u posjetu, uvijek i njemu citam neku bajku. Zao mi je sto to njegovi roditelji ne rade i moram priznati da me to i ljuti. Mislim da vec od ranog djetinjstva treba djeci usadjivati ljubav prema knjigama i citanju. Van teme, ali zgrozena sam danasnjim generacijama koje citaju iskljucivo statuse i komentare na Facebooku.

od **Troja** Čet Jan 05, 2012 9:55 pm

Kao mala voljela sam citati bajke. Jedna od prvih bajki koje sam citala bio je Princ na zrnu graska. Poslije sam zavoljela i Ivicu i Maricu, Uspavanu Ljepoticu, Mazu i Lunju i mnoge druge.

Ne sjecam se da su mi roditelji citali bajke, ali su mi zato kupili komplet bajki svih naroda svijeta, koje su bile zaista prekrasne. Bilo je tu prica sa svih strana svijeta, od Ukrajine, do africkih naroda, i mislim da su mnoge od njih bile zaista poucne i dale mi neke prve korisne lekcije o zivotu. Bajke su me uvele u svijet literature na najljepsi moguci nacin, pa sam dosta rano postala strastveni citac literature, sto je bio divan nacin provodjenja vremena. Sto kaze ces@ric, a ja se u potpunosti slazem, zgrazam se kad pomislim da danasnje generacije nemaju to iskustvo i umjesto citanja knjiga samo tipkaju po kompjuterima i igraju igrice.

Sto se tice djece, ja ih nisam imala, pa shodno tome naravno nisam nikome ni citala bajke. To mi je nekada zao, mislim da je lijepo kada i odrasli ljudi nekada osvjeze svoje znanje iz te oblasti.

od **ms.k** Uto Dec 02, 2014 12:00 pm

Nekada davno, u hladno predvečerje vejao je sneg i počeo je da pada mrak. Bilo je to poslednje veče u godini, veče uoči Nove godine. Po toj hladnoći, mračnom ulicom obaskanom svetlošću fenjera i uličnih svetiljki, hodala je jedna sirota bosonoga devojčica. Uistinu, imala je na nogama neke papuče kada je pošla od kuće, ali kakva joj je bila korist od njih kada su bile pocepane i velike. Bile su to papuče koje je nekada nosila njena majka. One su bile tako velike da su joj spale s nogu kada je potrčala da se skloni ispred automobila koji je projurio ulicom. Jednu papuču više nije mogla da pronađe a s drugom je umakao neki nevaljali dečak i doviknuvši joj nešto nerazimljivo.

Tako je sada sirota devojčica hodala ulicom bosonoga, Noge su joj već poplavele od zime. U staroj iscepanoj pregači nosila je svoje šibice, a jednu kutiju je, nudeći ih prolaznicima, držala u ruci. Nije imala sreće, čitav dan nije prodala ni jednu jedinu kutijicu šibica, nije zaradila nijedan dinar. Gladna, ozebla i potištena, lutala je gledajući ljude koji u žurbi hodaju ulicama ne osvrćući se na nju. Snežne pahulje padale su po njenoj dugoj, svetloj kosi koja se u loknama spuštala niz njena leđa, ali ona nije ni mislila na taj svoj ukras. Svi prozori su bili osvetljeni i okićeni, a po ulicama se, dopirući iz toplih domova, širio miris pečenja - svuda se pripremao doček Nove godine, pa je i ona maštala o tome.

Sirota devojčica sa šibicama se šćućurila u jednom ćošku između dve kuće, od kojih je jedna malo više štrčala na ulicu. Nogice je podvila poda se, ali joj je ipak bilo sve hladnije. Kući nije smela da se vrati, jer nije prodala nijednu kutiju šibica, nije pazarila niti jedan dinarčić, i otac bi je grdio, možda i batinama. A i šta će tamo, i kod kuće je isto tako hladno. Živeli su na nekoj mansardi gde je promaja duvala sa svih strana, iako su neke veće pukotine zapušili slamom i krpama. Ruke su joj se sasvim ukočile od zime. Poželela je da upali jednu šibicu malo bi se ogrejala ali se ustručavala misleći da je to rasipanje i šta bi joj na to rekao ljutiti otac.

Kada bi zapalila samo jedno palidrvce možda bi zagrejala prste! Usudi se i pripali jednu šibicu i odmah buknu plamen. Drvce je gorelo poput sveće i bilo je tako toplo dok je držala ruku nad njom. Bila je to čudesna svetlost i devojčici se činilo da sedi pored velikog otvorenog kamina ukrašenog novogodišnjim ukrasima i borovim grančicama. Ona ispruži noge ka tom kaminu da i njih malo ogreje, ali se tog trenutka plamen šibice ugasi i nestade kamin a devojčica osta sa drvcetom dogorele šibice u ruci.

Ona upali još jednu šibicu, pa i ona zaplamsa, i zid po kojem zasja postade providan kao zavesa. Mogla je da vidi pravo u trpezariju gde je bio postavljen sto sa čistim belim stolnjakom i divnim tanjirima od porcelana. A na stolu je servirana pečena guska sa mnogim začinima i salatama. Ali što je bivalo još lepše - domačini su je pozvali da ruča sa njima. Međutim, tek što je zakoračila ka trpezi, ugasi se šibica i pred njom osta samo debeli i hladni zid.

Zapali potom novu šibicu a pred njom se ukaza prekrasna okićena jelka. Bila je i veća i lepše ukrašena nego ona što je prošle godine kroz staklena vrata videla kod onog bogatog trgovca.

Hiljade lampiona je gorelo na zelenim grančicama, a šareni ukrasi, kao oni u izlozima prodavnica, gledali su pravo u nju. Devojčica izdiže obe ruke prema lampionima ali se šibica ugasi. Međutim, oni mnogobrojni lampioni počeše da se uzdižu sve više i više, a onda se pretvoriše u sjajne zvezde. Jedna od njih pade i ostavi za sobom dugački plameni trag.

"Neko je umro!" - Pomislila je devojčica sećajući se svoje pokojne bake koja je imala običaj da kaže: "Svaki put kad padne zvezda, nečija duša odlazi u nebo."
Kada devojčica upali novu šibicu, oko nje sve zasja i u tom sjaju pojavi se njena baka sva blistava, blažena i zadovoljna .

- Bako! - Povika devojčica. - Uzmi me sa sobom! Znam da ćeš nestati čim se šibica ugasi kao što je nestao i onaj topli kamin i divno guščje pečenje i ona predivna velika jelka!

Da i baka ne bi iščezla, devojčica brzo, jednu po jednu, zapali sve ostale šibice iz kutije. Nikada ranije joj baka nije izgledala tako lepa i tako radosna. Ona uze devojčicu u naručje i ponese je visoko, visoko u veliku radost i predivnu toplinu. Sada je devojčica bila na nebu i više nije bilo ni zime, ni gladi ni straha...

A ujutru, u onom čošku između dve kuće, našli su je rumenih obraza i sa osmehom na usnama - bila je mrtva. Smrzla se poslednje večeri u staroj godini. Prvo jutro nove godine zateklo je mrtvu devojčicu sa šibicama.

Pred njom je ležalo puno mnogo izgorelih šibica.

- Htela se da se ugreje! - Govorili su prolaznici.

A niko nije slutio kakve su lepe slike lebdele pred njom kada je sa svojom bakom zaplovila u novogodišnju radost.

Hans Kristijan Andersen, "Devojčica sa šibicama"

od **ces@ric@** Uto Dec 02, 2014 12:15 pm

Jao ms.K, ove price sam se plasila kad sam bila mala, gdje bas tu da postavis? Bas si me sad rastuzila

od **ms.k** Uto Dec 02, 2014 12:22 pm

Stil me podsjetio Likovnim delom dana ..
Prva bajka koju sam pročitala .. i jedna od omiljenih ..
.. nije mi tužna .. nekako je spokojna .. :ahda:

od **Troja** Uto Dec 02, 2014 8:46 pm

Divna prica. givenheart

I ja sam imala slikovnicu sa ovom bajkom i voljela je. Prica me podsjeca na sirote beskucnike koje vidjam ponekad na ulici. Mogu misliti kako je njima sada na ovoj zimi!

od **ms.k** Sre Dec 03, 2014 11:09 am

.. Sleepy Kittens ..

Three little kittens love to play, they had fun in the sun all day.
Then their mother came out and said, "Time for kittens to go to bed."
Three little kittens started to bawl, "Mommy, we're not tired at all!"
Their mother smiled and said with a purr, "Fine, but at least you should brush your fur."
Three little kittens with fur all brushed, said, "We can't sleep. We feel too rushed!"
Their mother replied with a voice like silk,"Fine, but at least you should drink your milk."
Three little kittens with milk all gone, rubbed their eyes and started to yawn.
"We can't sleep. We can't even try!"
Then their mother sang a lullaby.
"Good night, kittens, close your eyes. Sleep in peace until you rise.
Though while you sleep, we are apart... your mommy loves you with all her heart."

.. One Big Unicorn ..

One big unicorn, strong and free, thought he was happy as he could be.
Then three little kittens came around and turned his whole life upside down.
They made him laugh, they made him cry. He never should have said goodbye.
And now he knows he could never part from those three little kittens that changed his heart.

.. Goodnight Kisses ..

od **polly88** Sre Nov 11, 2015 7:14 am

Čitali su mi (i pričali) bajke i mama i baka. Tog se razdoblja ne sjećam, ali kažu mi da sam ih jako voljela slušati. Kada sam naučila čitati, čitala sam ih sama, prvo slikovnice, a onda i zbirke bajki. Najčešće su to bile Grimmove i Andersenove bajke, a čitala sam i neke narodne.

U lijepom sjećanju ostala mi je Puškinova Bajka o ribaru u ribici koju sam čitala u osnovnoj školi i od tada joj se često vraćam. Baš sam ju prije nekoliko dana opet pročitala. Pisana je u stihu i ima vrlo izraženu pouku.

Isto tako vraćam se i bajci koju je ms.k ovdje postavila - Djevojčica sa šibicama. Ne mogu reći da plačem svaki put kad ju pročitam, ali bar malo zasuzim. Ne sjećam se kada sam ju prvi put pročitala, ali jako mi je draga još od djetinjstva.

Od modernih bajki obožavam Malog princa. love

ces@ric@ ::Danas, ako se zadesim kod svojih kad dolazi mali rodjak u posjetu, uvijek i njemu citam neku bajku. Zao mi je sto to njegovi roditelji ne rade i moram priznati da me to i ljuti. Mislim da vec od ranog djetinjstva treba djeci usadjivati ljubav prema knjigama i citanju.

Slažem se s Cesaricom da djeci rano treba početi čitati i sigurno ću čitati i svojoj djeci. Također sam čitala bratićima kad su bili mlađi, a mlađi od njih još i sada traži da mu čitam prije spavanja kad prespava kod mene. Zna već i sam čitati, ali voli se ušuškati u krevet i slušati me. Najčešće odabere Ivicu i Maricu, iako bajku zna već napamet. Jednom ga je njegova mama pitala što smo radili prije spavanja, on joj je rekao da smo čitali knjige, a ona ga je na to pitala jesam ga ja natjerala na to. :mtj: