Volt Vitmen

od **Still_dreaming** Pon Jan 30, 2012 12:49 pm

Volt Vitmen (Walter "Walt" Whitman), rođen u Vest Hilsu, 31. maja 1819. godine, bio je američki pesnik. U mladosti je živeo nemirnim životom menjajući mnoge poslove. Sam štampa svoje glavno delo, poznatu knjigu pesama ‚‚Vlati trave'', koja se posle pojavila u mnogim izdanjima, na mnogim jezicima. Piše joj predgovor, u kojem iznosi zahteve za novom američkom književnošću. ‚‚Vlati trave'' je zbirka pesama u slobodnom stihu, koja na snažan način slavi individualizam Amerike, demokratiju i bratstvo među ljudima, te živo i ushićeno opisuje američki život, posebno Njujork. Delo je proglašeno nemoralnim zbog slobodne obrade polnog života, pa pesnik biva neshvaćen od savremenika. Međutim, moderna kritika ga smatra jednim od najvažnijih stvaralaca u istoriji američke književnosti.

Danas slovi za jednog od najuticajnijih američkih pesnika, pionir tzv. nove poezije, oslobođene krute forme i ograničenog izražaja, no, kao i mnogi, u svoje vreme je prolazio trnovit put do zasluženog priznanja. Nakon američkog građanskog rata, otpušten je iz ministarstva unutrašnjih poslova zbog svojih radikalnih ideja bratstva, demokratije, tolerancije, ali i homoseksualne ljubavi. Mnoge njegove pesme govore o ljubavi između muškaraca, čime je uticao na homoseksualnu literaturu uopšte. Sam je bio homoseksualac, te se spominju dve figure u njegovoj biografiji s kojima je provodio mnogo vremena i s kojima je bio vrlo blizak. Bez obzira, ono što je sigurno bio jeste topla i brižna osoba koja je nekoliko ratnih godina provela u bolnici brinući o ranjenicima. Ustvari je krenuo da traži brata koji je bio ranjen u bitci kod Friedricksburga, našao ga je u poljskoj bolnici, ali i brdo mladića bez ruku, nogu, oboje, očiju i tako dalje. U jednom pismu svojoj porodici, napisao je kako želi da ostane ovde i pomaže. Ostao je u bolnici u Vašingtonu, gde se zaposlio u ministarstvu unutarašnjih poslova kako bi se izdržavao, ali i kako bi ranjenicima nosio slatkiše i duvan. Tada je već prešao četrdesetu, a bio je potpuno sed, mladi vojnici su ga (uglavnom jedva s dvadeset godina) iz šale zvali Deda Mraz. Ostalo je mnogo pisama koje je Vitmen pisao tim mladićima, a i onih koje je dobivao od njih, a iz njih je vidljivo poštovanje i prijateljstvo koje su gajili prema njemu. Ratni dani i amputirana američka mladež zapisani su u njegovim pesmama, u zbirci ‚‚Drum Taps” i ‚‚Drum Taps Sequel”. Osim ovih, objavio je zbirke pjesama ‚‚Passage to India” gdje se osvrće na probleme američkih Indijanaca, ‚‚Good-bye my fancy” te osam edicija ‚‚Leaves of Grass”. Pisao je ponešto proze, uglavnom dok je godinama radio kao novinar u Njujorku pre rata, a potom je objavljivao ta dela najčešće unutar zbirki poezije. ‚‚Leaves of Grass” su mnogo više od zbirke. Ona predstavljaju metodički birane pesme o temama koje su ga okupljale u određenom periodu, a često je uz nove pesme uvrštavao i neke stare, nadopunjavao, te nekim je pesmama i menjao naslove.

Kako je sam govorio, hteo je da napiše ‚‚novu bibliju”, delo koje će konvertovati Ameriku u pravu demokratiju. Poreklom iz radničke klase, uvek je bio orijentisan na probleme radnika, ali i probleme crnaca, oštro je osuđivao ropstvo, još pre njegovog ukidanja, ali i sam rasizam, divio se liberalizmu u Bostonu krajem 50-tih godina 19. veka, gde su crnci smeli da budu u istom restoranu s belcima. Paralelno, pisao je ljubavnu poeziju, razmatrao odnose među muškarcima, ali uvek isticao jedinstvo duše i tela. Žene nije preterano spominjao, koji put se negativno izjašnjavao o nama, ali je iskreno cenio i divio se ženama aktivistima onog vremena, koje su se zalagale za pravo glasa žena i druge sitne ravnopravnosti - divio se snažnim ženama.

Imao je ljubav i brigu porodice, prijatelja i kolega pisaca s obe strane Atlantika, koji su mu čak slali novac kad mu je to bilo potrebno, bilo za ranjene vojnike, bilo za samog Vitmena, kad više nije mogao da radi zbog moždanog udara koji je pretrpeo 1873. godine, te se povukao u Kamden, u Nju Džerziju, kod brata. Nastavio je da piše i izdaje zbirke, te je skupio dovoljno novca i 1880. godine kupio trošnu kuću u Kamdenu, jedini vlastiti dom koji je ikad imao. Tamo je i umro 26. marta 1892. godine od tuberkuloze. Autopsija je pokazala da nije bolovao od sifilisa i alkoholizma, što su mu mnogi protivnici pripisivali još za života.

od **ms.k** Uto Jan 22, 2013 3:56 pm

.. painting .. © Osnat Tzadok ..

To a Stranger

Passing stranger! you do not know how longingly I look upon you,
You must be he I was seeking, or she I was seeking, (it comes to me
as of a dream,)
I have somewhere surely lived a life of joy with you,
All is recall'd as we flit by each other, fluid, affectionate,
chaste, matured,
You grew up with me, were a boy with me or a girl with me,
I ate with you and slept with you, your body has become not yours
only nor left my body mine only,
You give me the pleasure of your eyes, face, flesh, as we pass, you
take of my beard, breast, hands, in return,
I am not to speak to you, I am to think of you when I sit alone or
wake at night alone,
I am to wait, I do not doubt I am to meet you again,
I am to see to it that I do not lose you.

od **Liza_N.** Pet Jun 28, 2013 8:50 pm

O me! O life!

O me! O life! of the questions of these recurring,
Of the endless trains of the faithless, of cities fill’d with the foolish,
Of myself forever reproaching myself, (for who more foolish than I, and who more faithless?)
Of eyes that vainly crave the light, of the objects mean, of the struggle ever renew’d,
Of the poor results of all, of the plodding and sordid crowds I see around me,
Of the empty and useless years of the rest, with the rest me intertwined,
The question, O me! so sad, recurring–What good amid these, O me, O life?

Answer.
That you are here — that life exists and identity,
That the powerful play goes on, and you may contribute a verse.

What will your verse be?

od Sponsored content

Volt Vitmen

Volt Vitmen

Volt Vitmen - To a stranger

Volt Vitmen - O me! O life!

Re: Volt Vitmen