Da li dobri maniri odumiru?

Na razmisljanje o ovom problemu me je navelo sto sam nedavno imala velikih problema sa bolovima u ledjima, te mi je stajanje bilo jako otezano. Primijetila sam tom prilikom kako u gradskom saobracaju veoma cesto mladi prvi ugrabe mjesta da sjednu i ne pada im ni na pamet da ustupe sjedista nekom starijem od sebe. U stvari, jedini ko mi je stvarno ustupio mjesto u tom periodu bio je jedan dzentlmen, ocigledno znatno stariji od mene. Ovo me je navelo da razmisljam o tome kako su stvari ocigledno promjenjene na gore kada su ovakvi problemi u pitanju.

Nisam sigurna da je bas tako, ali kada gledam drame i citam knjige o proteklim periodima sticem utisak da nekada nije bilo tako. Sasvim sam sigurna da trudnice, invalidi i stariji putnici, kao i bilo ko ko je povrijedio ruke ili noge ima velikih problema sa stajanjem u gradskom prevozu, te je ustupanje mjesta ovakvima vise nego pozeljno.

Ne znam kakva je situacija u Srbiji, ali u Engleskoj ova pravila malo ko postuje. Voljela bih kada bi vas ovaj post naveo na razmisljanje i podstaknuo da imate malo saosjecajniji pristup ovom problemu, ako vec nista medju onim divnim primjercima ljudskog roda kojima i ne treba govoriti sta treba da rade, jer to vec i sami odavno primjenjuju.

Ove godine u Sarajevu u tramvaju je bila jedna scena koja me je isto navela na razmisljanje. Usla je majka sa dvije kcerkice od po jedno 10 godina. Djevojcice su imale ogromne ruksake i jos neke kese. Kako je bilo oko 4 (kad se ljudi vracaju s posla), zakljucila sam da su bile na nekoj vanskolskoj aktivnosti i da se tek vracaju kuci. Uglavnom dosla je neka baba od 70 i kusur godina i po dobrom obicaju (kako to sva njena generacija u SA radi) pocela tesko da uzdise kod ove jedne djevojcice, ne bi li joj dala do znanja kako joj je tesko i kako joj treba ustati. Djevojcica je bila odsutna, ocigledno umorna i nije je ni registtrovala, a njena majka je gledala negdje kroz prozor. Onda je starica dosla do druge djevojcice, koja je sjedila iza majke i sestre i napravila isto. Zena koja je sjedila do djevojcice ju je ljubazno zamolila da ustane i ustupi mjesto bakici. Djevojcica je bez pogovora ustala i starica je sjela. Umjesto da se zahvali, starica je onda osula paljbu najprije na djevojcicu koja joj je ustala, pa na njenu sestru, koja i dalje sjedi. Kako su neodgojene, bezobrazne, crkle dabogda, i one ce jednom ostariti, sram ih bilo, kakva im je to majka... Gospodja do nje ju je pokusala smiriti, rekavsi kako djevojcice nisu krive, roditelji danas ne odgajaju djecu kao nekad, svi su u kreditima, nema se vremena za pravilan odgoj... starica se nije smirivala, pa je majka u tisini pokupila kcerke i na iducoj stanici izasla.

Ja sam znatno starija od tih djevojcica i odgojena da uvijek ustajem starijima, ali se i meni znalo desiti da sam u gradskom prevozu preumorna i da nekog starijeg jednostavno ne registrujem. Ali i tad bi se na mene osula paljba kako sam bezobrazna i sve ostalo. I gdje su dobri maniri tim starijim ljudima? Ako ti je vec neko ustao, mozes li zahvaliti umjesto da ga napadas sto to nije ucinio ranije? Odkud da se to podrazumjeva da se nekom ustaje, pa se vise ne mora ni zahvaliti na tom mjestu? I zasto, po milioniti put, ljudi u penziji redovno zauzimaju tramvaje i autobuse u spici kad ljudi ili idu na posao ili se vracaju???!!!

Slazem se sa tobom da se starica trebala zahvaliti djevojcici, ili bar zahvalno klimnuti glavom. Sasvim sam svjesna da se i mladji ljudi mogu umoriti, ali ne mogu da vjerujem da su u vozu punom ljudi svi mladi ljudi umorni.

Meni se jednom kada sam bila dosta mladja desilo da su me pitali da ustanem i ustupim mjesto nekom starijem od sebe. Malo prije toga bila sam stala na casu i rasjekla stopalo, koje su mi doktori sasili i dugo poslije toga uopste nisam mogla stati na tu nogu. Kada su me pitali da ustanem bas sam isla u bolnicu na previjanje noge. Ocigledno je da u takvom slucaju nikome ne bi trebalo ni da padne na pamet da te pita da ustanes.

Juce mi je jedna postarija (devedeset i kusur godina) komsinica ispricala kako se vracala autobusom i stala pored neke djevojke koja je sjedila i zauzela susjedno mjesto svojim kesama. Ona je malo stajala cekajuci nece li jos se ponuditi mjesto, a kad to nije upalilo pitala je da pomjeri kese da sjedne. Djevojka je to i ucinila, a kada je ova sjela i nije joj se zahvalila jer je bila ljuta, ona je osula paljbu po njoj kako bi valjda bio osnovni red da joj se zahvali sto joj je ustupila mjesto. Starica je pokazala na znak da su ta sjedista i onako predvidjena za starije ljude i invalide. Kada je izlazila iz autobusa djevojka je pocela dobacivati za njom kako ce je ona nauciti vec kako da se ponasa. Starica se naljutila i zamahnula stapom prijeteci i izasla. Ovo je ocigledno bila vrlo ruzna epizoda iz zivota. Po meni su obje grijesile - jedna sto nije odmah skocila da ponudi mjesto (time prije sto su na njemu "sjedile" njene kese, a ne ona sama!), a druga sto nije pokusala da ublazi situaciju.

Slazem se da bi penzioneri trebali da izbjegavaju vrijeme kada se svi vracaju sa posla za putovanja, ali mislim da i mnogi mladi ljudi nisu svjesni da svako ko je sijed i nije nuzno penzioner. Starost ne donosi samo bore (kako se i meni nekad cinilo), nego i slabost i lazne bolesti koje smanjuju pokretljivost, pa je stoga treba pokusati shvatiti i pokusati joj pomoci, jer svi cemo mi prije ili kasnije biti u toj situaciji.


Uzgred budi receno, ja mislim da su djeca do 11-12 godina jos uvijek previse mala da bi jos uvijek trebala ustupati mjesto starijima.

Ja sam se uvjerila da u Sarajevu penzioneri uglavnom zaista nemaju sta da rade, ali se uvijek hvataju tih termina kad se ljudi vracaju s posla ili djeca iz skole. Isto je i kod doktora. Ako se krv vadi od pola 8 ujutro, oni ce doci u 6, ne bi li bili prvi (kao da se dijeli nagrada). I onda zavrse do 8 i imaju cijeli dan da se vozaju gradskim prevozom, jer ne znaju sta ce od sebe. Ja ih postujem, zaista, ne prepirem se s njima, ustupim im mjestu, u redovima ih pustim prve, ali...

No, to se razlikuje. U SA su penzioneri stvarno jako naporni i trebas imati debele zivce. Vozaju se u spicama, komentarisu svakog zivog, tesko disu (ali cim sjednu odmah im je puuuno bolje) da bi pokazali kako im je. I ako nisi ustao iste sekunde kad su oni usli u tramvaj, nadrljao si. Nemaju ni tolerancije da sacekaju da pokupis kese, jer zaboga presporo ustajes...
Na drugu stranu u Pragu su mi sasvim ok. Nikad ih nema previse u spici, ako im ustanes fino zahvale. Ako im neko ne ustne uopce ne komentarisu. I to mi je sve lijepo i kulturno. Jedino mi se jednom desilo da sam bila sa momkom u praznom tramvaju, sjedila mu u krilu negdje iza ponoci i dosla je neka bakica i rekla nam da ustanemo i ustupimo joj mjesto. Mi smo se pogledali i ustali, mada je sve oko nas bilo prazno, ali eto dopalo joj se to mjesto.

I ja mislim da su premala, a pogotovo da ih se tako napadne. I usput, mislim da nije normalno koliku kolicinu knjiga i skolskog priloga nose danas djeca. Cini mi se da su nekad ti ruksaci tezi od njih

Da se nadovežem: vozio sam se jednom tramvajem (polupraznim) i ušla je jedna starija gospođa koja mi je prišla i rekla: "Ustanite da ja sednem.". Ja sam se okrenuo i sasvim ljubazno odgovorio: "Gospođo, autobus je skoro prazan, ima toliko mesta, sedite gde god želite." A ona će: "Ne, to je moje mesto, ja hoću tu da sednem!" Ja: "E, pa ovde nećete." Nakon toga sam izvadio slušalice i prestala je svaka dalja rasprava. Dakle, koje ovde bio bahat i nepristojan? Ja sigurno nisam.
Ja sam uvek tu da ustanem starijima i trudnicama kada je pun autobus, da pomognem nekome ako vidim da je nemoćan, ali moraju postojati granice. Ne, ona nije rezervisala to mesto i zašto bih joj ja ustao samo zato što se njoj baš ono sviđa. Ma, zdravo!
Ima i pozitivnih primera, ljudi koji se stvarno od srca zahvale kad im ustupiš mesto. Maniri potiču iz porodice, od vaspitanja, ali treba razlikovati manire od toga da vas neko pravi budalom.

Starački egoizam ne podnosim.
A vidim ga u Cesricinom postu i ovde

Da se nadovežem: vozio sam se jednom tramvajem (polupraznim) i ušla je jedna starija gospođa koja mi je prišla i rekla: "Ustanite da ja sednem.". Ja sam se okrenuo i sasvim ljubazno odgovorio: "Gospođo, autobus je skoro prazan, ima toliko mesta, sedite gde god želite." A ona će: "Ne, to je moje mesto, ja hoću tu da sednem!" Ja: "E, pa ovde nećete." Nakon toga sam izvadio slušalice i prestala je svaka dalja rasprava. Dakle, koje ovde bio bahat i nepristojan?

I naravno srećem ga stalno u reali.
Ja ne znam gde idu stari ljudi u vreme kad je gužva u prevozu?
Gledam ovih dana, pakao od vrućine i Oni izlaze idu nekuda po tom paklu.Imam dvoje baš starih, koje uvek u isto vreme izlaze napolje (razumem da imaju svoje navike neke) ali šta će oni (recimo) danas na plus 40 napolju, jedva se kreću, jedva dišu, drže neke maramice i odoše nekuda.

I da se vratim na naslov teme, mislim da nisu odumreli maniri, jer sam često svedok gde mlad čovek ustane starijem i sa velikim uvažavanjem mu ustupi mesto.
Naravno ima i onih koji neće da ustanu, jednostavno ih ne zanima, Sad da l je to iz kuće ili imaju neko loše iskustvo sa nekim starim čovekom, ne znam.
Ne znam samo zato, što sam ja pre par godina doživela naprijatnost jer sam ustala jednoj starici.
Stajala je pored mene i ja ustanem joj, da bi ona meni svašta rekla...kao šta ja mislim, da ona ne može da stoji i još mnogo toga.
Nisam joj ništa odgovorila, već joj se izvinula što sam ustala i ponudila joj mesto da sedne.
Svo vreme je ona nešto pričala svim putnicima, kako smo nismo vaspitani.
Od tada, dobro odmerim stariicu pa tek ustanem.
Trudnicama i majkama sa malom decom, kao i invalidima i naravno, ako mi neko mlad kaže da mora da sene ili ako vidim da ne može da stoji, istog momenta ustajem.

Cesarice i poeto naravno da ste bili u pravu da ne treba ustajati ako to neko traži od vas u polupraznom prevoznom sredstvu. Pravo da vam kažem, nisam ni znala da ima takvih psihopata!

E,draga Trojo,danas niko nista ne postuje.Gledam ove moje vrsnjakinje i prosto me uhvati neka sramota.Sele one lepo na sedista u busu,zavalile se i ne ustaju.Gledaju neke slike sa fejsa i smeju se.A neka jadna bakica sa kesama jedva stoji i gleda ih.A one nista.Red i kultura se ne postuju,tako glasi pravilo ovih danasnjih generacija.Ko je normalan i primeran smatra se kao lud i ausajder.A kreteni su u modi.Ja se trudim da budem kulturna,ustajem svima u busu,a i nekako mi je ipak najprijatnije da stojim.



1.Naravno da bi mladi trebali da postuju obicaje i stvar opste kulture i ljubaznosti.Svi cemo mi jednog dana biti bakice i dekice,umorni i bolesni.
2.Trudim se,to sam vec gore navela
3.Situacija se menja na gore,svaka nova generacija je sve problematicnija.Ranije generacije su postvale starije.

O tome ja i govorim, sto se i meni cini da danas mlade generacije ni ne razmisljaju da nekome starijem ustupe mjesto. Cesarica i jos neki forumasi su me razuvjerili da oni to cine sto mi je jako drago. Znaci da jos uvijek ima i ljudi koji postuju neka pravila opste kulture. Sto ti kazes, matrixgirl, svi cemo mi ostariti i bilo bi lijepo vjerovati da ce se naci neko saosjecajan ko ce nam pomoci da se krecemo svojom nesebicnom pomoci. Mislim da se dobro ipak dobrim vraca, i svi bismo se toga trebali sjetiti kada vidimo nekoga kome treba uciniti uslugu.

Cesarica bas i ne spada u mladju generciju
Ja se drukcije stavljam u njihovu kozu. Pokusacu da zapamtim koliko me je nerviralo kad besposleni starci odluce bas u spici da se provozaju malo gradskim prevozom ili kad ne znaju reci ni hvala kad im se ustupi mjesto, a prethodno tesko disu da bi svima dali do znanja da im trebaju ustati. Pokusacu se toga sjetiti, pa da to ne radim kad dodjem u njihove godine. I da ne zaboravim koliko djacki ruksaci mogu biti teski, pa ako mi koji djak ustane da ponudim da mu pridrzim tu torbu

Bas lijepa ideja cesarice. Drago mi je sto sam te zasmijala.

Maniri odumiru, kao što se i celokupna ljudska kultura svodi na ponašanje vođeno primalnim, primitivnim instinktima za samoodržanjem, kao da će neko stvarno crći ako ustupi mesto, ili se javi razgovetno komšiji na ulici, ili propusti nekoga u redu u prodavnici/banci/ pošti...

Ono što mene najviše nervira je nepoštovanje mog slobodnog vremena. Trudim se VEOMA da ne budem nametljiva, i ako treba sa nekim da se vidim ili čujem, obavezno se dogovorim sa tom osobom. Ne volim da mi neko upadne na kaficu baš kad sam planirala nešto drugo, ili da se odmorim, na kraju krajeva.
Očigledno je moja najveća greška to što očekujem od ljudi da se ponašaju isto kao i ja.

Vaspitana sam da je od 13h do 17h neko vreme za ručak, odmaranje, i da nikada nikog ne zovem telefonom u to vreme, a kamoli da posećujem koga. Međutim, ima ljudi koji uporno zovu mene ili mamu baš u tri sata, kada spavam. Ja isključujem telefon, ali mama ne. A i ako se ne javimo, onda u pola četiri imamo posetioce, jer ne postoji drugi termin u toku dana sa dogovaranje, osim baš tog kada odmaram. Nije ni važno šta tada radim pogotovo ako stavim do znanja da tada ne očekujem da me bilo ko zove.

Mene su isto tako odgajali da niko ne zovem od 13 do 17 i nikom ne idem u goste. I da bude tisina ako sam kuci, jer ljudi tad odmaraju.

No, ti isti ljudi koji su to postovali, su npr. dolazili nama u goste u pola 8 ujutro, sto je po meni nepristojno. 

Meni se znalo desiti da me sef nazove u devet navece sa nekim zadatkom koji i nije tako hitan ili ne bi bio hitan da se on toga sjetio na vrijeme. I to smatram svojom krivicom sto se javljam u ta doba. Meni licno je nakon 22 sata neugodno poslati poruku, sem bratu i nekim prijateljima za koje znam da su budni. A voljela bih da i sefovi postuju radno vrijeme i ne zovu mimo njega

I ja sam imala strica koji je volio doći u posjetu vikendom rano ujutru, što je mene jako ljutilo.  Nije se jednom desilo da bane baš kada smo mi krenuli na izlet, ili čak jedva da smo ustali.  Inače ne volim nenajavljene posjete.  Telefon je tu da se najaviš i dogovoriš sa ljudima unaprijed, a ne da im priredjuješ neprijatna iznenadjenja.