Hendikep i društvo

od **Still_dreaming** Uto Sep 04, 2012 11:42 pm

Kapetana kao da neka ledena ruka ščepa za srce ali ta ruka isto tako naglo popusti, jer on u isti mah opazi kako se preko ćuprije kreće jedan čovek u prostom vojničkom odelu, a bez desne noge i leve ruke.

- Ćuti! - reče kapetan s užasom na licu. Brzo predade dete ženi, pa pritrči bogalju. Pothvati ga rukom ispod miške i pomože mu da zakorači jednu gredu koja se bila isprečila na mostu.

- Da nisi ti, vojniče, gazda-Blagojev sin?...

- Jesam, gospodin-kapetane! - reče vojnik sastavljajuci nogu i štaku i dotaknuvši se po vojnički kape. Ali ga štaka izdade i on se pridrža za jednu gospođu s kučetom i zembilom koja vrisnu i odskoči u stranu.

Laza Lazarević - ‚‚Sve će to narod pozlatiti''

Ovo je samo jedan slikovit primer. Preporučujem za čitanje, Laza je to mnogo dobro predstavio.

Kako su ljudi sa hendikepom uklopljeni u društvo? Koliko su prihvaćeni? Kako se drugi ljudi ponašaju prema njima?
Poznajete li neke ljude sa takvim problemima? Kako se vi ponašate u njihovom društvu?
Kako mislite da bi trebalo da se ophodimo prema ljudima sa hendikepom bilo koje vrste?

U raznim državama drugačije je organizovano inkorporiranje hendikepiranih u normalan društveni život. Omogućena su radna mesta koja osobe sa određenom vrstom hendikepa mogu zauzeti i slično.

Da li je taj sistem dobro razrađen?
Trebaju li osobe sa hendikepom da imaju prednost pri zapošljavanju?

od **Still_dreaming** Uto Sep 04, 2012 11:54 pm

Troja ::Still, ja bas imam sta da kazem na ovu temu, pa bih voljela da napisem nesto o tome, sto se mozda moze iskoristiti na temu hendikepiranosti.

Da li poznajete ljude koji mucaju?

Imala sam djaka koji je mucao, a pri tome jos bio i epilepticar. Bila sam relativno strog profesor koji nije volio da daje ocjene na poklon. Jednom sam ispitivala ovog djaka i on se ocigledno toliko uzbudio da je poceo da ima znake pocetka epilepticnog napada. To me je veoma zabrinulo, pa sam ucinila sve u svojoj moci da olaksam uceniku da odgovori za dvojku, nakon cega se on smirio. Drugi djaci su me podrzali u tom nastojanju.

Takodje sam poznavala dva brata koji su obojica kao djeca mucali. Isli su na neku vrstu tretmana za mucanje i obojica ne samo prestala da mucaju, nego i naucili da nevjerovatno brzo pricaju, tako da ih je bilo tesko pratiti katkada. Obojica su bili vrlo inteligentni i zavrsili elektrotehniku i danas su vrlo uspjesni ljudi u svom polju.

Da li to prihvatate kao deo njih ili ste pokušali da ukažete na mogućnosti savladavanja?

Gornji primjer sam navela upravo zato da ukazem da je mucanje moguce "izlijeciti", tj nauciti ljude koji su mucali da nauce pravilan govor. Zato ako imate ovaj problem raspitajte se o nekom centru gdje se to lijeci i pokusajte - mogli biste biti jako prijatno iznenadjeni rezultatom.

Da li je za vas mucanje mana?

Mucanje jeste govorna mana. Ponekad moze biti vrlo iritirajuce dok cekate da neko iskaze sta misli ako ima problema sa mucanjem, narocito ako ste u zurbi.

Neke osobe koje mucaju katkad nailaze na podsmeh. Šta mislite o tome?

Sto rekao Still, to se desava sa svim ljudima koji su hendikepirani na neki nacin, pa nekada i sa onima koji nisu. Vrlo je ruzno ako se neko ruga osobi koja muca, mislim da su tome najcesce sklona djeca, pogotovo ona koja su i sama problematicna na neki nacin. Ja licno osudjujem podrugivanje osobama koje mucaju, ili bilo kojoj hendikepiranoj osobi. Nije nasa zasluga kakvi se rodimo, niti moze biti nasa krivica ako takvo nesto nije u redu, pa je svako ruganje krajnje neumjesno.

Morao sam da citiram, jer ne postoji drugi način. U suprotnom bi Trojin post bio iznad formulacije teme, jer je ranije napisan, a forum ređa hronološki.

od **Troja** Sre Sep 05, 2012 12:18 am

U Londonu se upravo odrzava Olimpijada za hendikepirane osobe. Zapanjujuce je sta su ti sportisti uspjeli postici uprkos tome sto nemaju nogu, ruku, ili imaju neki drugi hendikep.

Hendikepirani ljudi su kao i svi drugi - neki se odlicno nose sa tim, a neki imaju problema da pronadju svoje mjesto u drustvu. Sigurno je da im se ne treba rugati i da im treba pomoci da se uklope u drustvo. Nisam sigurna da li bi trebali imati prednost pri zaposljavanju, ili bi trebali imati iste sanse kao i svi drugi, jer meni je podjednako zao i ljudi bez hendikepa kada nemaju posla i sanse da se snadju u zivotu.

od **ces@ric@** Ned Jan 06, 2013 9:55 pm

Pa vjerovatno bi trebali da imaju odredjene privilegije, odnosno prednosti kod zaposljavanja, ali ipak u nekim granicama.
U srednjoj skoli sam imala profesoricu koja nije imala ruku. Ne znam kako se to desilo, nisam htjela da se raspitujem, ali je to dosta dobro prikrivala. Ipak, svoju ogorcenost uzrokovanu vjerovatno tim nije mogla sakriti i cesto ju je iskaljivala na nama.

U skoli mog malog brata skoro u svakom razredu je jedna hendikepirana osoba. Ucenici se od prvog razreda srednje uce da prihvate takvu osobu u svom odjeljenju i da joj pomognu koliko mogu. Nekad se radi "samo" o nepokretnim osobama, a nekad te osobe imaju i neki psihicki poremecaj. Moj brat nije imao problema, jer je naucen da pomaze i da se ne smije, ali je ulazio u sukobe sa kolegama iz razreda koji su na pocetku ismijavali tu osobu. Sad su treci srednje i sad su prihvatili malog i nema vise ismijavanja, svako mu zeli pomoci.

od **male** Pon Jan 07, 2013 1:54 am

Still_dreaming ::
Kako su ljudi sa hendikepom uklopljeni u društvo? Koliko su prihvaćeni? Kako se drugi ljudi ponašaju prema njima?
Poznajete li neke ljude sa takvim problemima? Kako se vi ponašate u njihovom društvu?
Kako mislite da bi trebalo da se ophodimo prema ljudima sa hendikepom bilo koje vrste?

U raznim državama drugačije je organizovano inkorporiranje hendikepiranih u normalan društveni život. Omogućena su radna mesta koja osobe sa određenom vrstom hendikepa mogu zauzeti i slično.

Da li je taj sistem dobro razrađen?
Trebaju li osobe sa hendikepom da imaju prednost pri zapošljavanju?

Nisu uklopljeni baš najbolje ali u ovom društvu nisu uklopljeni najbolje ni oni bez hendikepa.
Prema hendikepiranima se, koliko vidim, ljudi ponašaju pažljivo. Pažljivo koliko njih same ne remeti. I to je normalno. 100x sam pomogao, kao i mnoge moje kolege, da se devojka u kolicima iznese na sprat Vatrogasnog doma gde je teretana i gde ona pokušava da uspori distrofiju mišića. Poznajem i par ljudi koji nemaju ekstremitet. I sve je u redu i ljudi su pažljivi dok se ne desi da takva osoba taj svoj nedostatak ne počne da koristi kao prednost. Video sam kampanju gde su promovisali zapošljavanje invalida "jer zdravi mogu da rade nešto drugo"! Ej, bre! Koje drugo?! Ovde nema posla i svako se bori za svoj goli opstanak. Ako je taj invalid pametniji i sposobniji za taj posao, onda treba da ga dobije. A ne na konto toga što je invalid. To je isto kao one kampanje da treba u policiji da radi 30% žena! Time su upropastili MUP. Sada u MUP, pored političkih, rođačkih i geografskih veza, rade i krevetske. Mad

Dakle, bez obzira na pol ili hendikep, za svako radno mesto treba da postoji zdrava i realna konkurencija. Ko je manje sposoban za TO radno mesto, ne treba da ga dobije.

od Sponsored content

Hendikep i društvo

Hendikep i društvo

O mucanju

Re: Hendikep i društvo

Re: Hendikep i društvo

Re: Hendikep i društvo

Re: Hendikep i društvo