Služavke (The Help)

Ja tek sada vidim da je Ika zadao ovaj film a Pola otvorila temu o filmu
Noćas sam ga gledala.
Imam osećaj da je rađen po istinitom događaju, mada to nigde ne piše.
Drama je odlična, prestvaljen je rasizam, na koji se ja gnušam.

Najupečatljivija mi je slaužavka Mini, za njom je odmah mlada Džulijana za koju nema prepreke da napiše knjigu o diskriminaciji crnaca, u ovom slučaju najviše služavki, koje su odgajale, kod bogatih belih ljud,i decu.
Film počinje tako što Džulijana na sve moguće načine pokušava da dođe do istinitih priča od služavki, sa namerom da napiše knjigu.
Kraj filma Džulijana je uspela da napiše i izda knjigu.Čak i neki novac dobijaju služavke.
Film treba odgledati, jer zaista zadržava sto posto pažnju, mislim da nešto duže traje, nisam sigurno koliko baš, ali znam da se nisam pomerila od monitora.

Dobar film. Glumci koji su glumili u ovom filmu uglavnom su nepoznati siroj publici, ali moram reci da nemam nikakvih zamjerki na krajnji rezultat - odlicno su to odradili. Film je zamisljen kao prica u rasizmu na Jugu Sjedinjenih Drzava, ali ja sam ga dozivjela vise kao pricu o svakodnevnim sitnim ponizenjima i obespravljenosti onih koji su u podredjenom polozaju u odnosu na svoje poslodavce. Kao i uvijek u zivotu - oni koji zavise od dobrih ljudi osjecaju se cijenjeni i relativno su zadovoljni time kako prolaze, oni koji zavise od neke lose osobe trpice raznorazna razocarenja i ponizenja i nece biti ni malo sretni i zadovoljni. Malo mi je komicno sto bih ja i sada zeljela da se mogu izboriti za ono sto je veliki razlog razocarenja i osjecaja ponizenosti kod ovih sluzavki - svoj vlastiti toalet na poslu .

Radnja ovog filma odvija se 60-tih godina dvadesetog stoljeca. Americki crnci su se izborili za mnoga prava u medjuvremenu i danas ne samo da nisu robovi i sluge u toj zemlji, nego imaju cak i svoga predsjednika.

Dobar film. Kad sam vidjela koliko traje namjeravala sam praviti pauze, ali sam ipak uspjela odgledati ga do kraja bez ijedne pauze. Napetost je drzala, igra se sa nasim emocijama, pa nas u jednom trenutku rastuzi, u drugom nasmije...

I ja sam imala osjecaj da je po istinitom dogadjaju, ali svejedno to ne osporava cinjenicu da su se takve stvari dogadjale.

Par likova u filmu su me odusevili. Najprije majka nazovimo je glavne zlice. Mislim da su svi uzivali u sceni kad je Minny donijela pitu, a majka se potom onoliko smijala. Btw, jedva sam prepoznala da se radi o Carrie  Majka glavne junakinje mi se isto dopala, volim preokrete u ljudima.
Najdraza mi je ipak bila prica oko Celie i toga kako je ona imala sasvim drukciji pristup prema sluzavkama. Ono opijanje me nije odusevilo, ali to da je na kraju njen suprug stao uz nju i da su oni pocastili Minny je bilo odlicno.

Zanimljivo i realno je prikazano koliko smo nekad pod uticajem drustva i tzv. prijateljice. Tako Skeeterina majka tjere sluzavku koja je kod nje bila 29 godina, jer to drustvo nalaze od nje. A na kraju i Aibileen (ili kako se vec pise) biva otpustena jer je njena gazdarica pod uticajem tzv. prijateljice.

Lijep film s temom na koju sam jako slaba. Gorko-slatki film u kojemu se, kao što je netko već rekao, miješaju smijeh i suze.

Kada gledam filmove slične tematike, uvijek se pitam na kojoj bih ja 'strani' bila da sam kojim slučajem odrastala u to vrijeme, na tom prostoru i u takvom okruženju. Lako je danas biti protiv rasizma, no ne znam koliko bi nas imalo snage šezdesetih godina ustati protiv toga i zauzeti stav poput Skeeter.