Meri i Maks (Mary and Max)

Napokon sam došla u fazu da mogu pogledati animirani film i drago mi je što nisam propustila pogledati "Mary and Max" jer me je vrlo ugodno iznenadio, nasmijao, skoro rasplakao i dao vrlo lijepu priču o prijateljstvu.

Zanimljivo mi je što je sve u filmu od plastelina (ili gline?) i što nije iskorištena visoka tehnologija. To me je nekako vratilo u djetinjstvo pa sam se sjetila slično napravljenih crtića koje sam tada gledala (recimo Pingu ). I onda se kao jedna od glavnih tema filma pojavi - odrastanje. Vrlo su simpatično osmišljeni i objašnjeni dječji "problemi i pitanja" (npr. o tome kako djeca dolaze na svijet, razlika između homofobije i agorafobije, prihvaćenosti u društvu...). Film me je definitivno dobio u trenutku kada sam shvatila da će se Mary i Max dopisivati! Točno znam kakav je osjećaj upoznavati nekoga na taj način i iščekivati pismo u poštanskom sandučiću Prekrasno je iskustvo na taj način steći prijatelja...

Jedino što mi je malo umanjilo dojam je onaj dio kada Max dobije na lotu i dijelovi sa susjedom Ivy koji mi se baš ne uklapaju najbolje u film.

Oduševilo me kada sam prepoznala citat iz "Malog princa" A i Einsteinov citat lijepo je uklopljen.

Dva toliko različita svijeta (dva kontinenta, on je stariji od nje oko 35 godina, on je bolestan, a ona živi u čudnoj obitelji...), a ipak se odlično slažu i nadopunjavaju. Kraj me je rastužio, ali i razvukla sam osmijeh kada su se pokazala sva Maryna pisma na plafonu