Poseban tretman

Tezak film, budi neku jezu u meni. Drag mi je jer me tjera na razmisljanje. O nasim postupcima, koliko mogu uticati na nasu okolinu i ljude koje volimo. U tome prednjaci Jelena, koja je zbog svoje bolesti ugrozila djecu. To mi je nekako najdirljivija prica. Sav njen trud, paznja koju poklanja doktorovom sinu.

Doktor je opet nevjerovatan simbol laznog morala. U nekoj jako maloj kolicini ga razumijem, njegov trud i cvrstinu. No, uglavnom ga kroz cijeli film samo zelim umlatiti necim po glavi. Drzi predavanja o alkohlizmu, a sam pije.

Pohvalila bih jos glumce, svi odlicno odigrali svoje uloge, a posebno me dojmila Milena Dravic.

Na osnovi filma može se doći do zaključka da alkoholizam je neizlečiv,
Džabe sve one vežbe kad su se "oni" snašli i alkohol špricem ubrizgalii u jabuke, Tako da su jeli pijane jabuke
Slažem se sa Cesaricom da i sam doktor koga igra Ljuba Tadić, je sve, samo ne doktor
On vodi sa sobom svoje dete, koje tako čuva od majke, plus pije kad nije sa "pacijentima".

Možda je ružno što me je tek Borina smrt potakla na gledanje ovog filma, ali tako je. Baš sam imala želju pogledati neki film u kojemu glumi pa sam se odlučila za Poseban tretman (u užem izboru bili su i Nacionalna klasa, Dom za vešanje i Underground pa ako netko od vas da preporuku - rado bih pogledala bar još jedan).

Znala sam da će mi se film svidjeti čim sam vidjela da je Dušan Kovačević umiješan u scenarij.  A tu su i odlični glumci, od već spomenutog Bore pa do Bate Stojkovića, Milene Dravić i Ljube Tadića.

Tema je teška, ali sviđa mi se što je na momente drama razbijena humorom pa sam se tako nasmijala čak i na scenu kada Čeda ubrizgava alkohol u jabuke, iako je od tog trenutka sve krenulo naopako. Sebično s njegove strane jer tko zna koliko bi ostali izdržali bez alkohola da im nije dao jabuke. Očito je u svima njima čučala želja da se dokopaju pića i svejedno bi jednom pukli, ali taj njegov postupak nikako mi se ne sviđa. I onda još oni svi grickaju jabuke i šute.

Najgori je ipak ispao doktor koji je licemjerno pijuckao dok je s druge strane izigravao nekoga tko je pacijentima trebao služiti kao primjer.

Jelena je bila odlična, posebno kada je čitala pismo koje joj je sin napisao; čak su i meni bile suzne oči.

Tužno je to što je fikcija prikazana u filmu tako istinita, što se to događa i u stvarnosti, što nas takvi ljudi zbilja okružuju. Netko (valjda doktor) u filmu kaže da će alkoholičar uvijek izabrati alkohol ispred obitelji i posla i na kraju će zbog nekoliko takvih krivih odluka ostati sam. Možda je to još jedan razlog zašto ovi pacijenti ne žele 'ozdraviti' - jer nitko ih ne čeka kada se vrate kući. A onda je najlakše opet posegnuti za alkoholom. Ovako su okruženi ljudima koji su prošli isto što i oni, pa čak i ako im nisu najbolji prijatelji, svejedno mogu shvatiti njihovu unutarnju borbu.

Ja se apsolutno ne sjecam tog dijela sa jabukama. Moracu ponovo pogledati film, izgleda da mi je to promaklo.

Slazem se da je glavni razlog zasto nikako da "ozdrave" usamljenost i cinjenica da ih tamo niko ne ceka.

Od ova tri filma, mislim da bi tebi najbolje legao Dom za vjesanje. Sem ako nemas fobiju od Roma kao neki ljudi koje znam, pa taj film ne podnose. Ima nekog recimo umjetnickog efekta, tezak je sa malom dozom humora.
Meni je najbolji Underground, koji je vise crna komedija, no nisam sigurna da bi ti se dopao. Ako ces gledati zbog Bore, onda znaj da se on ovdje pojavljuje u epizodnim ulogama, kao svirac, nije jedan od bitnijih likova.
Pretpostavljam da si gledala Maratonce, Profesionalca i Balkanskog spijuna. Ako nisi, a hoces nesto sa Borom, to bih ti preporucila. Ili Balkan Ekspres (serija ili film, svejedno)