Barokna umjetnost

od **polly88** Pet Jun 28, 2013 5:32 am

Barok je umjetnički izraz nastao na temelju renesansne umjetnosti. Ostvario je snažan utjecaj na području misaone i kulturne djelatnosti u Europi 17. i 18. stoljeća. To je razdoblje djelovanja mnogih velikih ličnosti, mnogih umjetničkih dostignuća i mnogih velikih djela.

Barok je naziv kojim označavamo razdoblje u razvoju europske umjetnosti od 1600. do 1750. godine. Nastao je u Rimu posljednjih godina 16. stoljeća. Prema nekim teoretičarima povijesti umjetnosti, prijeporno je je li ova period u razvoju umjetnosti predstavlja zasebno, neovisno razdoblje u umjetnosti europskog kontinenta ili je ono posljednja, završna faza renesanse. Dvojbe postoje, ali su se mišljenja donekle usuglasila i prednost je dana stavu da je barok samostalna i neovisna faza koja se nastavlja na razdoblje renesansne umjetnosti. Jednostavnost i harmoničnost izraza koje su vladale u renesansi nastoje se što snažnije i raskošnije prikazati u baroku. Barok pokušava povezati slikarstvo, kiparstvo i graditeljstvo u jedinstvenu cjelinu kako bi rezultat bio što bogatiji i raskošniji, kako bi polučio divljenje promatrača i na njega ostavio što snažniji dojam. Barok je prisutan i u svjetovnoj i u crkvenoj umjetnosti. U posljednjem slučaju bio je snažno sredstvo protureformacije koje je velikom mnoštvu pokolebanih vjernika trebalo nametnuti divljenje i respekt prema Rimskoj Crkvi. Trebalo je ponovno osnažiti njen utjecaj na svijest građana i na društveno-politička zbivanja toga vremena uvelike poljuljanima novim shvaćanjima i reformatorskim idejama. Baroku se, također priklanjaju vladari i moćna aristokracija toga vremena koji prihvaćaju raskoš i pompoznost toga pravca, stoga ovo razdoblje možemo opisati i kao razdoblje u kojem dolazi do ponovnog učvršćenja katoličanstva, apsolutističkih država i ere u kojoj znanost dobiva novu ulogu. Sve ono što je u razdoblju renesanse bilo mirno, harmonično i odmjereno sad postaje bujno, dinamično i ukrašeno.

El Greco - Svlačenje Krista

Slikarstvo

Glavni utjecaj baroka u slikarstvu očituje se u tonsko-kolorističkom prikazivanju likova, gdje se boja i sjena čine izrazito ovisnima o stupnju i karakteru rasvjete. Isprva se javljaju u jakim i naglašenim suprotnostima svjetla i sjene (tehnika chiaro-scuro) kako bi se postigli nemirna, dinamična kompozicija i prostorno-iluzionistički efekt umjetničkog djela. Dolazi do proširenja i diferencijacije slikarskih tematika, koje rezultiraju pojavama novih vrsta slikarstva kao što su pejzaži, portreti, mrtva priroda... Slikarska tehnika doživljava stanovite promjene: sada se primjenjuju široki potezi kistom, a oblici se prikazuju bez pretjeranog definiranja konačnih kontura. Afirmira se slobodna ili nevezana kompozicija. Za slikarstvo baroka karakterističan je i zaokret u naturalizam. Izrazitu ulogu ima i arhitekturno slikarstvo u kojem se primjenom perspektive nastoji dočarati iluzija plastičnosti i prostora.

Johannes Vermeer - Djevojka s bisernom naušnicom

Od brojnih predstavnika baroknog slikarstva spomenut ćemo najznačajnije. Čak je i sam veliki Michelangelo u posljednjim fazama svoga umjetničkog izričaja napustio dotadašnja načela i poklonio se baroknoj naglašenosti, dinamici i dekoraciji. Te se tendencije primjećuju i kod tzv. manirista, koji djeluju na prijelazu između visoke renesanse i baroka. Klasični predstavnici baroka su sljedeći virtuozi: Caravaggio, kojeg je struka smatrala pravim majstorom tehnike svjetlo-sjena, El Greco, Rubens, Rembrandt, Manet...

Kiparstvo

Giovanni Lorenzo Bernini - Apolon i Dafne

Barokno kiparstvo razigrano je i bogato, pomalo kičasto. Bogato je formom i materijalom što dotada nije bila praksa niti u jednom razdoblju razvoja europske umjetnosti. Potreba za ukrašavanjem dala je kiparskom stvaralaštvu neograničene mogućnosti, što je ono u potpunosti i iskoristilo. Stilski razvoj oblika varira od teškog, pompoznog i pretjeranog, do gracioznog, laganog i skladnog. Veliki predstavnik baroka je Giovanni Lorenzo Bernini, jednako slavljen kao kipar i kao arhitekt. Od njegovih kiparskih djela najznačajniji su Apolon i Dafne, Pluton i Prozerpina te Sveta Terezija. Njima izražava naturalističko shvaćanje u obradi ljudskih tijela koja svojim pokretima i stavovima pružaju tipičan primjer barokne uznemirenosti. Ostali poznati i cijenjeni predstavnici su Alessandro Algardi, Jean-Baptiste Lemoyne, Juan Martinez Montanez itd.

Arhitektura

Giovanni Lorenzo Bernini - Fontana četiri rijeke

Centralni prostor kod baroknih građevina je jedinstven i dinamičan, dok se sporedni prostori, ukoliko postoje, podređuju glavnom i kao takvi ne tvore samostalne, raščlanjene i jedinstvene dijelove, već odaju dojam povezanosti same građevine. Međusobna povezanost građevnih dijelova predstavlja temeljno pravilo arhitektonske kompozicije u razdoblju baroka. Oživljava se stijena (ljuska prostora) koja postaje aktivni činilac građevine iz koje se izvijaju polustuovi i stupovi te proizlazi svod građevine. Bujno se kreiraju zidni vijenci, lukovi, grede, kapiteli, portali i prozori radi stvaranja privida nemira i slikovitosti. Naglasak se stavlja na masivnost i težinu, koriste se tamno-svijetle suprotnosti, koje se postižu korištenjem snažnih izvora osvjetljenja i dubokih sjena da bi se naglasak stavio na dinamičnosti. Dramatizacija se postiže lomljenim i valovitim linijama, prostornim dubinama i drugim dekorativnim tehnikama (npr. upotreba šarenih materijala). Prednost se daje ukrasima i dekoraciji u odnosu na funkcionalnost. Osnovna ideja baroknog graditeljstva svodi se na zaključak da dekoracija i arhitektura trebaju biti jedna jedinstvena i neodvojiva cjelina. Barokni stil do vrhunca slikovitosti i dekoriranosti doveo je Bernini koji je u Rimu izgradio polukružne kolonade pred bazilikom sv. Petra, tabernakul nad njenim glavnim oltarom, nekoliko crkava i fontana te veliko stubište u Vatikanu.