Ja u 30 fotografija

Moja Lana.    Kako su mi se skoro sve fotografije izbrisale s računala, morala sam iskoristiti ovu u koju je uletio mali rođak.  Frizbi je nestao, sad se igra s teniskom lopticom i nekom starom vunenom rukavicom. Svaki put kad se osjećam loše, jedna šetnja s njom učini da mi dan postane ljepši i bolji.

Najradije bih bila na nekoj planini, u drvenoj kućici, uz vatru koja pucketa u kaminu, sa šalicom kave ili čaja u jednoj i knjigom u drugoj ruci. I, naravno, s prekrasnim pogledom kroz prozor.

Posjetila sam dosta lijepih gradova, za neke sam se vezala više, za neke manje. Ovdje sam ipak odlučila postaviti fotografiju Sankt Peterburga jer ga jednoga dana želim posjetiti i od svih gradova koji su mi na imaginarnom popisu onih koje želim vidjeti prije smrti, ovaj je uvijek na prvom mjestu.

Johnny Depp, iako sam se dvoumila između njega i Jacka Nicholsona. No pogledala sam puno više Deppovih filmova pa zato on. Bio mi je odličan u svakom filmu koji sam pogledala (čak i ako je film bio loš), no najviše mi se sviđaju njegove uloge iz devedesetih: Edward Scissorhands, Sam u Benny & Joon, Gilbert u What's Eating Gilbert Grape, Ed Wood, Donnie Brasco, William Blake u Dead Man...

Jedna i jedina Meryl Streep. Iako ju nisam gledala u previše filmova, uspjela me je osvojiti. Koliko god film bio loš, ona ga samo svojom pojavom digne na višu razinu. Najviše mi se svidjela u The Bridges of Madison County (koji mi je jedan od najdražih filmova) i u The French Lieutenant's Woman.

Dobro, ovo i nije neko iznenađenje.  Amelie. Na fotografiji je jedna od scena koja prikazuje Amelie kad je bila dijete. Sve su mi te scene luckasto-naivne i predivne. Kao, uostalom, i čitav film. Mislim da mi nikada neće dosaditi.

Detektiv Rust Cohle iz serije True Detective osvojio me je već u 1. epizodi ove kriminalističke serije. Iako se čini da je u središtu ubojstvo i traganje za ubojicom/ubojicama, u prvom planu su ipak dva glavna lika - Rust i Marty. Odavno nisam u serijama vidjela tako dobro profilirane likove, s tim da mi je Rust kao dežurni filozof sa zanimljivim pogledom na svijet ipak draži.

Šalica s likom April iz Nindža kornjača i natpisom: S godinama se mijenjaju napici, al' ostaju isti naši junaci...  Omiljen mi je predmet zato što iza njega stoji priča i jedna lijepa gesta prijateljice.
Kad sam bila mala, obožavala sam Nindža kornjače i imala sam staklenu čašu s likom April koju sam isto tako obožavala. Mama je jednom bila nešto ljuta i razbila je tu čašu. Bila sam užasno ljuta i tužna, pogotovo zato što nisam znala što sam skrivila pa da sam zaslužila tako nešto. Prije nekoliko godina ispričala sam to najboljoj prijateljici s fakulteta i ona mi je za jedan rođendan poklonila tu šalicu. Ne moram ni reći da su mi se oči odmah napunile suzama, a kad je mama vidjela što sam dobila, priznala mi je da nisam ništa skrivila taj put kad mi je razbila čašu, nego joj se baš ona našla pod rukom kad je bila ljuta. Nikad poslije toga nije uradila ništa slično i bilo joj je jako krivo što je razbila baš tu čašu koju sam toliko voljela. Tako da mi ova šalica od pola litre dođe kao neka zamjena za tu razbijenu čašu.

Nisam uspjela pronaći fotografiju baš onakve kuće kakvu želim, ali ova je najbliže onome što sam zamislila. Moja kuća iz snova je malo veća drvena koliba, bez nepotrebnih prostorija, s kaminom, kutkom za čitanje uz veliki prozor... Uz kuću je mala bašta, šupa za drva, kojekakve alate i bicikl. Tu je i šumarak i jezero, a od naselja sam daleko tek toliko da mi ne smeta buka i da mogu stići biciklom. Znam, previše tražim.