Lolita (1962)

Kubrickova Lolita ne drži se toliko predloška koliko sam očekivala. Doduše, prošlo je dosta vremena otkad sam pročitala roman, no s filmom je problem bio to što su ga morali cenzurirati pa se dosta toga izgubilo. Film mi se ipak svidio; ne zato što nije prikazan taj bolestan odnos i što gotovo da i nema erotike, nego zato što naprosto funkcionira kao cjelina i bez toga.

Nije mi baš jasna buka koja se šezdesetih digla oko filma (ok, zapravo mi je jasna jer je crkva imala prste u tome) jer ja uopće nisam imala dojam da se između Humberta i Lolite događa nešto konkretno. Cenzura je učinila svoje. Zapravo se vidi malo čudan odnos između djevojčice/djevojke i očuha. Humbert sa strašću dodiruje Lolitinu ruku, ona se ne opire i to je to.

Lolita u filmu nije 12-godišnja, nego 14-godišnja djevojčica, a igra ju glumica koja djeluje nešto starije. Humbert mi je čak nekako smiješan, smotan je i kao da se i sam pogubio u svojim osjećajima.

Još jedna promjena u odnosu na knjigu jest lik Clarea Quiltyja koji se u knjizi rijetko pojavljuje i zapravo ne znamo previše o njemu, dok ga u filmu glumi genijalan Peter Sellers i pojavljuje se svako malo zamaskiran u nekog drugog, kako ga Humbert ne bi prepoznao. Svidio mi se lik, ta njegova prenaglašenost i sposobnost da ulazi u drugačije uloge.

Preporuka.