Amanda Hodžkinson - Britanija roud 22

Knjiga govori o bracnom paru, koji nakon Drugog svjetskog rata i visegodisnje razdvojenosti pokusava sa svojim sinom Aurekom ponovo zapoceti zajednicki zivot. Ono sto nas tjera da citamo dalje su svakako sjene proslosti i forma u kojoj je knjiga pisana, a prema kojoj paralelno pratimo razvoj dogadjaja nakon rata i dogadjaje koje su pratili posebno muza, a posebno zenu i dijete za vrijeme rata. Polako otkrivamo sta se to dogadjalo i sta ih ustvari muci.

Oba lika, lik Silvane i lik Janusa nisu cemu. Doimaju se vrlo povodljivi i nimalo sigurni u sebe. Ona se tokom rata vise puta predaje sudbini i zeli da umre. Njihova ljubav se ne cini ni iskrenom, ni punom strascu i tesko moze da navede citaoca da navija za ovaj par ili da ga bar zainteresuje za to sta ce sa njima na kraju biti. Pocetak njihove ljubavi vise lici na tipicnu pricu napaljenih klinaca, koja zavrsava trudnocom i obavezom zvanom brak. Nedostatak ljubavi je prilicno ocigledan.

Najzanimljiviji dio price je svakako mali Aurek. Negdje na dvjestoj stranici se otkriva sta se sa njim desilo u toku rata i od tad knjiga postaje nezanimljiva. Price iz proslosti nisu zanimljive, a price iz sadasnjosti nisu puno bolje. Knjiga se od tog trenutka bazira na prici Silvane i Janusa, odnosno njihovog braka i njihove tzv. ljubavi. No, kao sto rekoh ta radnja nije toliko zanimljiva zbog nedostaka bilo kakvih naznaka ljubavi. Steta je sto je autorka tom dijelu dala toliko prostora, dok je tuzna sudbina njihovog sina ispricana u kratkom dijalogu u nekoliko recenica. Tome se moglo dati znatno vise prostora.

Druga prica, koja se isto tako mogla znatno bolje opisati i moglo joj se znatno vise rijeci posvetiti je svakako prica o Janusovoj ljubavnici. Njena tuzna sudbina je opisana u par redova kroz rijeci njenog brata. Baceno je u sjenu, a njen lik je ostao potpuno nerazradjen. Stekla sam utisak da je autorica zurila da zavrsi tu pricu, da bi se onda vratila pisanju o Janusu i Silvani.

U knjizi se spominje i mnogo drugih zanimljivih likova, no osim Tonia, nijedan drugi lik ne dobija dovoljno paznje. Nestaju vrlo brzo, jedan za drugim.

Odnos Aureka i Silvane je vrlo detaljno opisan i u neku ruku bi se mogao nazvati bolesnim, zbog opsjednutosti jedno drugim. Aurek vristi kad se odvaja od mame da bi isao u skolu. Ona je, pak, ljubomorna kad mali zavoli oca. Koliko god se trudili da to predstavimo kao veliku majcinu brigu i ljubav, to je nezdravo i zbog ovog njen lik najvise i nervira. Zbog ovog njenog ponasanja najvise na kraju pati sin.

Sve u svemu, prosjecna knjiga, sa prilicno predvidljivom pricom, bez vecih iznenadjenja, koja vas do neke dvjestote stranice drzi u napetosti, a onda se nadate kraju.