Dan zaljubljenih

Dopada mi se ideja da se na neki nacin slavi ljubav izmedju dvije osobe. Dan zaljubljenih me uvijek podstakne da posaljem neke romanticne poruke partneru i obicno sebe castimo nekim slatkisima, ponekad i vinom, sto ne cinimo bas cesto, te nam to stvara osjecaj svecanosti. Ne izlazimo u restoran na rucak ovom prilikom. Februar je jos uvijek hladan, te ne mislim da bih specijalno uzivala u tome. Iznenadila sam se kada sam uvidjela da se ovaj obicaj sve cesce slavi i na tlu bivse Jugoslavije. Smatram da je to u sustini pozitivno ukoliko neko ne pretvori ovaj praznik u nadmetanje ko ce vise, ko ce bolje.

Sto se mene tice mnogo je vaznije kako ce se neko ponasati prema meni svakodnevno, nego da li ce organizovati nesto specijalno za ovaj jedan dan, ali bih se ipak osjecala izostavljeno kada nikakva posebna deklaracija ljubavi ne bi postojala bas na ovaj dan. Pri tome ne mislim na kupovinu poklona, niti bilo kakve ekstremne poteze, nego na sitne paznje koje bi mi ukazale na to da je i partner sretan sto je bas sa mnom na ovaj svecani dan.

U nekom idealnom svijetu bih voljela kada bih na ovaj dan mogla biti u nekim toplim predjelima, uz more na plazi i uz casicu vina, daleko od hladnoce i svih briga svakodnevnog zivljenja, no samo ako bi i to bilo sa mojim suprugom, ovakvim kakav je i mogla uzivati u njegovoj paznji i svih onih ostalih 364 dana u godini.