Da li je bitna veroispovest?

Meni licno ne smeta, a ni mojima previse. No, cesto me bilo strah kako ce njegova porodica reagovati. Jednom sam cula njegovu mamu kad mu je rekla "Fina je, ali to su sad ove vase vezice... Kad bude sta ozbiljno, gledaj neku nasu." Veza je zaista bila prolazna, imali smo samo 16 godina, ali me je to sto sam cula nekako pogodilo.
Sto se mene tice, moze biti bilo koje religije, dok god nije previse u vjeri. Ja nisam neki veliki vjernik, pa ne zelim to ni od njega. Postovati mogu, ali dok mene previse ne dotice (da se od mene trazi crkva svake nedjelje, pokrivanje i slicno...)

Ne!Meni nije!Nisam vjernik i apsolutno me ne zanima ko je kakve vjere.Mada nekima u mojoj porodici smeta.Jedni pokazuju izokola,a neke izjave drugih su tako znale da me sokiraju, da se zgrozim.
Mada niko nije pokusao da mi zabrani(pitam se kako bi to uradili sve i da su pokusali)...
Sve u svemu, ne obazirem se, to je moj izbor a ako nekome smeta moze samo da iskulira.

ces@ric@ ::
Sto se mene tice, moze biti bilo koje religije, dok god nije previse u vjeri. Ja nisam neki veliki vjernik, pa ne zelim to ni od njega. Postovati mogu, ali dok mene previse ne dotice (da se od mene trazi crkva svake nedjelje, pokrivanje i slicno...)

Pametno rečeno. Istog sam stava i mišljenja. Poštovati da, preterivati ne.
Ljude delim na dobre i zle a ne na to ko je koje vere.

amaranth :: Ljude delim na dobre i zle a ne na to ko je koje vere.

Dijelim isto mišljenje i uporno to pokušavam dokazati nekim ljudima, ali ne ide...

Kada je riječ o dečku s kojim želim provesti ostatak života, onda bi mi najdraže bilo da ima isto ili slično mišljenje kao i ja. A ja nisam vjernica i ne želim biti rob crkve ili bilo kakvih pravila vezanih uz to; mislim da sasvim dobro živim i bez toga. Na papiru jesam katolik, ali ne osjećam se tako i ne želim da me nitko prisiljava da budem to ili bilo što drugo, pa mislim da ni velika ljubav neće promijeniti te moje stavove...

Što se tuđih iskustava tiče, poznajem ljude koji ni za što na svijetu ne bi prešli na neku drugu vjeru, a poznajem i one koji su upravo zbog ljubavi to učinili (e sad, jel to bilo zbog roditelja, ne bih znala...).

pospanivetar ::"Đud je ženska smješna rabota.
Ne zna žena ko je kakvije vjerah.
Stotinu će promjeniti vjera,
da učini što joj srcu drago. "

Nije li komentar mog tate na ovu temu bio isti malo produzen, ali u sustini

Ne znam je li to slucajnost, ali kada sam bila veoma mlada gotovo redovno sam se zaljubljivala u djecake drugacije vjeroispovijesti od moje (mada sam ja, posteno receno, uglavnom ateista). Sve moje kasnije ljubavi bili su iste ili slicne vjere kao i ja. Posto je njihov broj mali, moguce je i da je slucajnost. A mozda sam ipak, podsvjesno, birala nekoga sa kim cu biti sto slicnija i imati sto je manje moguce razloga za svadju.

Mislim da mi je to mnogo olaksalo zivot kada je poceo rat u Bosni.

I slazem se sa gore navedenim misljenjima da je vjera najvise iritirajuca i provokativna kada zahtijeva pridrzavanje nekih starih pravila ponasanja.

Najbitnija je ljubav, razumevanje a veroispovest je takva glupost da me duša zabolela kad sam ovo pročitala

"Fina je, ali to su sad ove vase vezice... Kad bude sta ozbiljno, gledaj neku nasu." Veza je zaista bila prolazna, imali smo samo 16 godina, ali me je to sto sam cula nekako pogodilo.

Negde sam pisala koje razlike ima na Slavi koju slavimo mu ovde i Slave koju slavimo u Vilotićevom rodnom mestu.
Poštovanje roditelja je jedno, kao i"njihovih" nekih (ne)pisanih pravila, koja su povezana sa verom.

Greh je razdvojiti dvoje koji se neizmerno vole, jer nisu iste veroispovesti.

Mislim da smo svi isti i da je Bog jedan.

Potenciranje veroispovesti nas je dovelo do svih ovih ratova.
Umorno smo svi od toga i ne treba čoveka gledati kroz veroispovest.
Ljubav nema veroispovest

Meni ne! Ali bitno mi je da i osoba sa kojom sam ima isto mišljenje kao ja.

Što se tiče primera i mišljenja o drugima. To me ne interesuje.

Sve je to lijepo u teoriji poeto, ali su se u mojoj porodici za vrijeme poslednjeg rata raspali svi do jednog brakovi izmedju pripadnika različitih vjeroispovijesti. U nekim vremenima takav izbor vodi čovjeka pred vrlo teške životne izbore, pa svako ko o tome razmišlja treba prvo dobro da sjedne i raščisti sam sa sobom da je za tu vezu spreman da podobro pati ako stvari krenu nizbrdo, a ne da ostavlja djecu bez roditelja poslije deset-petnaest godina braka i to u najgorim mogućim okolnostima.

Takvi brakovi, takve veze na nasim podrucjima tesko mogu opstati, jer su tu svi optereceni tim ko je koje vjere i nacionalnosti. Ali svugdje vani takve veze i brakovi su moguci i uspjesni. Imam primjer bivse sefice i njenog muza, tetka i tetke (jedan od najljepsih brakova koje sam ikad vidjela), ujaka i ujne...