Ono što se ne zaboravlja...

Neću sebi da zaboravim jednu najveću glupost i grešku koju sam ikad napravio: uplatio sam nekoj curi koja uopšte ne vredi pažnje kredit za telefon.
A posle toga je greška koju sam napravio kako bih ispao 'džentlmen' zbog koje mi je cura bukvalno ukrala emisiju na radiju. Zato i nisam više džentlmen, jer bukvalno muški mogu samo da na*ebu.
A sigurno neću da zaboravim da sam jednom, kao mali (4-5 godina), uzeo skakavca i pojurio jednu žensku. I dalje ću da se sećam kako je trčala uplašena, ali mi nije bilo krivo, jer mi je i bio cilj da je dobro zaplašim.
Uglavnom se trudim ja da ostavim potpis na bilo koji način.

Kao što reče nexstosic trudim se da ja budem ta koja će ostaviti potpis, ali naravno, i na mom srcu ima potpisa.
Obično su to potpisi u vidu pesama koje smo zajedno slušali i voleli, sećanje na one trenutke kada se u tebi javi osećaj da možeš da učiniš sve što poželiš. Možda će zvučati čudno, ali osobe pamtim i po bojama, pa su na neki način i to potpisi koji ostaje nakon neke osobe.
Kada uvidim da neki od tih potpisa preti da ugrozi ono što imam sada, potrudim se da ga potisnem, jer, ne živi se samo od uspomena.

nexstosic ::Neću sebi da zaboravim jednu najveću glupost i grešku koju sam ikad napravio: uplatio sam nekoj curi koja uopšte ne vredi pažnje kredit za telefon.
A posle toga je greška koju sam napravio kako bih ispao 'džentlmen' zbog koje mi je cura bukvalno ukrala emisiju na radiju. Zato i nisam više džentlmen, jer bukvalno muški mogu samo da na*ebu.
A sigurno neću da zaboravim da sam jednom, kao mali (4-5 godina), uzeo skakavca i pojurio jednu žensku. I dalje ću da se sećam kako je trčala uplašena, ali mi nije bilo krivo, jer mi je i bio cilj da je dobro zaplašim.
Uglavnom se trudim ja da ostavim potpis na bilo koji način.

Nex, izvini, ali ovo je tako...
Pa, ti si vise pricao o tome kad si bio dete, a ne o ozbiljnoj ljubavi... Na sve ovo bih mogla da ti uzvratim, ali ne mogu sada... Trenutno nisam takmicarski nastrojena...

Cijela jedna godina ce zauvijek biti posebna...bez obzira na sve sto se poslije toga desavalo ili ce se desavati ti dani na granici jave i sna nikada nece nestati...
Jedan pogled i tople oci koje su uvijek uspijevale da me smire...sigurna ruka koja me uvijek pridrzavala da ne padnem...rijeci koje su mi davale snagu da ne stanem, da se borim i stignem do svog cilja...zajednice pjesme, jedna klupa...i posebna toplina...
Nisu ta sjecanja nikad ugrozila nista poslije...ponekad ih prizovem u misli jer ne zelim da zaboravim...

Neki dan rbas ekoh prijateljici. Ne boli me sjecanje na nekog bivseg, niti bih i sa jednim htjela biti opet. No, boli me osjecaj koji je nastao poslije toga. Prvi dan raskida i sam raskid. Kad me nesto podsjeti na to, nema mi goreg sjecanja. Sve ostalo, nasa pjesma, neki nas datum, nase mjesto... sve mi je to ok, sve to ponovo mogu vidjeti, slusati, bez bilo kakvog osjecaja ili samo osjecaja zadovoljstva... Neko lose sjecanje jako tesko brisem...

Ne zaboravlja se miris, ne zaboravljaju se mokre farmerice od kiše, utrčavanje u kuću i brzo presvlačenje, zagrljaj kojim grejemo jedno drugo. Ne zaboravljaju se suze, ni šaputanja na jastuku. Možda ne znamo zbog čega suze, ni šta se sve šaputalo na jastuku, ali čarolija tih trenutaka živi u nama. Ne zaboravlja se lepljivi sladoled, ni prsti u penušavoj kosi. Ni grejanje promrzlih nogu onim drugim, toplim nogama. Ne zaboravlja se sjaj u očima. Ne zaboravljam ni kad mi popije pola kafe, a inače ne pije kafu, pa ja opet moram novu da skuvam.

Ne zaboravlja se pogled,njezne reci,polupci,zagrljaji,suze...
Mislim da isto koliko nam u sjecanju ostaju krupne stvari,toliko pamtimo i sitnice koje nam uljepsavaju dan,koje nas suze preobrate u smijeh

Ne zaboravlja se kako sam se davila kada sam bila mala. Kovitlac vode oko mene. Ne zaboravlja se kako sam preskakala plotove i krala komsijsko cvijece. Ne zaboravljaju se prvi pogledi izmijenjani krisom preko skolskog dvorista. Ne zaboravlja se snijeg koji skripi ispod nogu. Ne zaboravlja se kako je prijatelj postao zivotna ljubav. Niti voznja u automobilu i slusanje prekrasne muzike koje su pratile vjencanje. Pamti se meka ruka koja steze moj dlan. I neke nasmijane oci. Lice ozareno nekim svjetlom koje izbija iznutra. I cvijet na dlanu...