U potrazi za konačnim odgovorom..

1. Odakle dolazimo?
2. Ko smo mi?
3. Gde idemo?

1. Ja se slazem sa darwinovom teorijom, mada se previse tim ne zamaram. Nikad me nije pretjerano zanimalo.

2. Ovo je pitanje koje cesto sama sebi postavim. Ni ovdje se ne zadrzavam pretjerano kako bih dosla do nekog logicnog odgovora, ali ipak se ovo pitanje svako malo vrati.

3. Ovo me stvarno ni najmanje ne zamara. Vjerujem da cu kad dodje vrijeme sama vidjeti, ma koliko to glupo zvucalo...

Pošto sam osoba koja je više u oblacima nego na zemlji, na ovakva pitanja ne umem da dam bar logičan, ako ne naučan odgovor. Nije da se nisam i sama pitala, ali ponekad i želim da to ostane tajna.
Volim da verujem kako smo postali iz nekog blesavog eksperimenta, pa nisu znali šta će s nama, a onda su nam napravili posebnu planetu.
Dakle, mi smo neplanirani proizvod, ali dobro uspeo.
Na žalost, treće pitanje budi najviše skepse u meni. Verujem da idemo u početak, do kojeg ćemo stići kada se, najpre, istrebimo svojom nebrigom i nečovečnošću.

Ne znam odakle dolazim, otprilike znam ko sam, i stvarno ne zelim da znam gdje idem...A i nije vazno, danas sam srecna

1. Odakle dolazimo?
2. Ko smo mi?
3. Gde idemo

Vecinu zivota sam provela vjerujuci u Darvinovu teoriju da je covjek nastao od majmuna. Zadnjih godina pocinjem sticati uvjerenje da ima Boga, i da smo stvoreni takvi kakvi i sada jesmo, to jest da nikada ljudi nisu ni zivjeli kao zivotinje (mada je prica o tome intrigantna!).

Mi smo skup svojih uvjerenja, osjecanja, osjetila i iskustava. Neke od ovih stvari su konstante (kao osjetila), a druge se mijenjaju zavisno od iskustava. Mladi ljudi mogu biti jako inteligentni u intelektualnom pogledu, ali ih zivotno iskustvo razdvaja od starijih, te tako nikada ne mogu u potpunosti pojmiti tragiku prolaznosti, na primjer.

Idemo u buducnost. Kakva ce ona biti? Dok sam vjerovala u naucna objasnjenja strahovala sam da ce planeta biti unistena od zagadjenja, zracenja ili hladjenja sunca i slicno. Otkako pocinjem da sumnjam da postoji Bog mislim da je svijet neunistiv, samo smo mi kao jedinke prolazni. I kao svaka rijeka idemo od svog izvora prema uscu, to jest od nastanka ka smrti. Ma kako sitnim koracima, postoji uvijek jedan jedini put kojim mozemo ici. Na tom putu ucimo i polako shvatamo kako su se osjecali svi oni prije nas, a i kako ce se osjecati generacije koje tek dolaze, jer, prije ili kasnije, svi prolaze kroz slicne probleme.

1. Odakle dolazimo?
2. Ko smo mi?
3. Gde idemo?

Interesantna mi je pomisao da je na Zemlju pao asteroid koji je u sebi nosio bakteriju, virus, koji se vremenom adaptirao na uslove i počeo da se razvija. Čovek nikada neće saznati poreklo. To su činjenice.

Mi smo ljudi.

Idemo do kraja.

.. "Žena stoji, kao kapija, na izlazu kao i na ulazu ovoga svijeta." ..

...
1. Odakle dolazimo?
2. Ko smo mi?
3. Gde idemo?
...

.. 1. Iz p.čk. materine ..
.. 2. Žene .. naučno dokazano .. svi smo u suštini žene – XX .. muškarci (XY) su felerične žene (zbog feleričnog/šepavog drugog X u onom XX) ..
.. 3. U (tri) p.čk. materinu(e) ..
..