Facebook - savremeno igralište

Imam profil, ali eto ove godine jos nisam isla na FB Napravila sam ga bas zato sto nisam bila u toku. Imala sam osjecaj da se sve odigrava na njemu, svi sve znaju o nekom, a ja nista. Onda je nastupila faza igranja igrica i rjesavanja onih testova. No, i to je dosadilo. Presla sam u fazu provjeravanja decka, pa bivsih, pregledanja njihovih novih cura i sta i gdje idu sa njima... ma ocajno! I svi na tom FB imaju nekako savrsene zivote, a ne skidaju se sa njega. Savrsene veze, savrsen posao, savrseno drustvo... Pocelo da me deprimira, shvatim da mi to ne treba, da sam sasvim mirna i bez nekih informacija. A uostalom, sta se koga tice jesam li u vezi ili nisam i gdje sam sinoc bila i kako sam se provela? Nekad su slike bile drage privatne uspomene sa nekog dogadjaja, a danas se na jednom obicnom koncertu napravi 500 slika i sve se postave na taj FB...
Zao mi je, ali mislim da FB predstavlja zivote kakve bi zeljeli da zivimo, a ne realnost

Postala sam clan Facebook-a kada su me pozvali drugari iz gimnazije da im se tu pridruzim kada smo nakon niza godina uspjeli nekim cudom da stupimo u kontakt e-mailima. Ja sam bila sumnjicava prema Facebook-u, ali bih rekla da se dosta dobro pokazao sto se tice mene. Zahvaljujuci njemu uspjeli smo organizovati godisnjicu mature i okupiti se u nevjerovatno velikom broju, obzirom koliko nas zivi u inostranstvu. Ne idem cesto, ali kada odem volim da vidim sta su moji drugari stavili od priloga. Neko stavi fotografije, neko stavi poeme ili muziku, i tako dalje. Mislim da saznas i vise o ukusu i interesovanjima svojih poznanika na ovaj nacin, nego sto je to bio slucaj dok smo se susretali uzivo - a uzgred budi receno, i ovaj forum ima u tome slicnosti, mada nije lako popamtiti sve karaktere.

Facebook mi je bio od velike pomoci kada sam prolazila kroz jednu veliku krizu na poslu. U trenucima ocajanja chatala sam sa drugovima preko Fejsa i nekako uspjela da se izvucem. I da ne zaboravim - ne znam kada sam u zivotu primila toliko rodjendanskih cestitki kao sto primam otkako sam na Facebook-u.

Kao i u svemu u zivotu zavisi od tebe. Ako su ti prijatelji super i Facebook ce ti bit super, a ako nisu...

Imam profil na fb koji koristimo i sestra i ja. I nijedna od nas nije nesto mnogo aktivna tamo. Nemam potrebu da na fb objavljujem sve svoje aktivnosti, raspolozenja i desavanja u zivotu.

Strasna mi je cinjenica da skoro svi moji djaci imaju profile i da na fb provode po nekoliko sati dnevno. Naravno vecina roditelja nema uvid u to sta oni tamo rade, s kim se dopisuju i ko su im prijatelji.

Niti razumijem potrebu da se skupi nekoliko stotina prijatelja. Jednom mi je jedan poznanik rekao da sto imas vise prijatelja tamo veca si faca, tad sam stvarno ostala bez rijeci.

Moram da kazem - i meni je maksimalno glupo kada vidim da neko ima nekoliko stotina prijatelja preko Fejsbuka. I meni su se prijavljivali potpuno nepoznati ljudi da potvrdim da sam im prijatelj. Najcesce sam to odbila. Nekoliko nepoznatih ljudi sam prihvatila ako mi se njihov pristup ucinio nekako simpatican, i sa nekoliko sam se njih veoma fino dopisivala i saznala ponesto interesantno o njihovom zivotu. Ta dopisivanja su mi nekako slicna ovima sa foruma ili bloga. Mislim da ljudi koji imaju potrebu da prikupe ogroman broj prijatelja imaju kompleks nize vrijednosti, i da nesto nije sa njima sasvim u redu.

Ja nikada nisam pitala neku nepoznatu osobu da mi postane prijatelj na Feisbuku. Pitam se sta to govori o meni...

Imam profil na fb.Iskreno,mislim da ima toliko stvari kod fb koji osobu samo zaglupljuju,a opet ima i ok stvari(cuti se sa porodicom ako je daleko,sa prijateljima iz inostranstva...).
Sto se mene licno tice idem na fb,ali samo stoji upaljen tako.Naravno da se dopisujem i sve ali ne budem pretjerano tu.Vise vremena sam npr. na forumu ili sl.

Strasna mi je cinjenica da skoro svi moji djaci imaju profile i da na fb provode po nekoliko sati dnevno. Naravno vecina roditelja nema uvid u to sta oni tamo rade, s kim se dopisuju i ko su im prijatelji.

Apsolutno se slazem sa ovi pasosom.
Jednostavo ih ne zanima.Ne znaju da njihova deca se tamo uz igranje se zaljubljuju, po neka zive na fejsu.Izlazak im je samo skola, i u skoli se prica o fejsu.
Nema igre napolju, ne cujem deciju graju, nema zakazivanja fubalskih utakmica, nema zmurki...sve je na fejsu. Tuga.

Inace, nemam Fb i ne treba mi.Ne osudjume ljude koji imaju, jer tamo se nadju sa svojim prijateljima, rodbinom, koja je daleko od njih.

Odlican prilog, Che!

Bas se ismijah!

Fb mi je stalno ukljucen...Sluzi mi za "komunikaciju" sa tih nekoliko osoba koje imam na online listi.Slike i linkovi dolaze uzgredno, nemam profil zbog toga.Ustvari, jezim se kad vidim da neko sta god se desi to slika za facebook o.O Mislim da nisam "zasvisnik" (kako to moja majka kaze ). Ja ne zelim da na fb provodim po 3 sata dnevno, ali ako mi ne da da izadjem iz kuce u slobodno vrijeme,ako sam pod kaznom i slicne gluposti, stvarno ne vidim zasto je bolje da gledam tv,da se smorim do smrti, nego da se dopisujem sa nekim samo zato sto to radim preko facebook-a a kazu da je facebook los... Bas mi nije jasno...

Imam profil na face-u. Napravila sam ga odavno, na prigovore drugarica... Nemam ni jednu osobu koju ne poznajem medju prijatejima. Nesto oko 160. Nikad nisam odigrala ni jednu igricu, niti kvizove, glasanja, horoskope, i ostale gluposti... Mada, moram priznati, jesam zavirivala malo u zivote nekih, meni vaznih, osoba...
Najezila sam se kada sam cula od nekih ljudi izgovor na njihovo "ne javljanje" - "pa nema te na face-u (tj. chat-u)...Hello, imam mobilni telefon!!!
Iz tog razloga sam ga ugasila na neko vreme, da me zaista nema tamo...
E, sada na faxu, to mi je zamena za mail, koji mali br. ljudi koristi... Podelim lepu misao, pesmu, sliku prijateljima i "prijateljima"... Imam tamo tajnu grupu sa drustvancetom, kao mini forum, samo se znamo...
Tamo obavestavamo sve o nekim desavanjima u gradu, saljemo predloge na koju predstavu ici, i tome slicno...
Puno vise vremena provodim ovde sa vama...
Zarazila sam se...

Moj brat je dobio od jednog druga ovakvu dobrodoslicu... genijalno... sve je rekao...
"Dobrodošao u carstvo Facebooka, mesto gde ljudi masovno gube vreme, degradiraju svoj jezik, moral i kulturu, ubacuju najuvrnutije smajlije poput xD i o.O, a svaka njihova i najmanja aktivnost ostaje zabeležena zarad mogućnosti dobijanja najrazličitijih komentara od strane svojih prijatelja...."

Neko je sve ljude koji se tamo nalaze klasifikovao u 18 grupa (mada je to po meni malo...)

1. Turbo Folk Citator
2. Prijatelj reporter
3. Ovisnici od droga i Farmwilla
4. Eksperti za socijalne medije
5. Obožavalac manijak
6. Youtube metaforičari
7. Kraljice drame
8. Veliki mislioci
9. Kviz frikovi
10. Najbolja riba
11. Skupljači lajkova
12. "Vidite kako je nama do jaja"
13. Lajkeri svega i svačega
14. Okorjeli bukvalista
15. Pravoslavni taliban
16. Drugarica PR menadžer
17. Baja do jaja
18. Promoteri i lovci na rezervacije

Imala sam profil ranije, ali sam shvatila da kad uđem da "proverim šta ima" ostanem i po sat vremena. To je čisto gubljenje vremena, s obzirom da mi je bilo bitno da komuniciram samo sa ljudima koji mi znače, dok sa nekim "prijateljima" ne progovaram ni reč. Ugasila sam profil pre nekoliko meseci i od tada mi je život mnogo lepši, iskreno.

Evo i ja da se izjasnim, imala sam par puta profil i brisala ga često, inače moji me znaju kao jednog od najvećih protivnika fejsa.
Trenutno ga imam samo zbog druga (i to ne pod svojim imenom), koji je insistirao da bismo mogli da četujemo itd.
Inače znam da u jednom trenutku moram staviti svoje ime, zarad kontakata sa nekim važnim osobama kada odem na faks.
Neverovatno kolko ljudi imaju upornosti da grade neku izmišljenu sliku o sebi i koliko im je stalo do toga da budu prihvaćeni od strane većine.

chegirl ::
Neverovatno kolko ljudi imaju upornosti da grade neku izmišljenu sliku o sebi i koliko im je stalo do toga da budu prihvaćeni od strane većine.

Vrlo lijepo receno Che.

Ja licno nisam na Facebooku, ali smatram i da se moze koristiti za neke vrlo korisne stvari. Sve naravno zavisi od osobe koja ga koristi.

Imam profil na Facebooku, otvorila sam ga puno prije nego što je kod nas postao toliko popularan i kada su ga imale samo 3 osobe koje sam osobno poznavala. Otvorila sam ga kada sam pravila pauzu između srednje škole i fakulteta i kada sam htjela ostati u kontaktu s meni dragim ljudima (koji su otišli studirati u druge gradove), a i svidjela mi se ideja upoznati nekoga novoga (i možda zanimljivoga). A onda je sve to uzelo mah i sada je to postalo kao jedno ogromno selo u kojemu svako sve o svakom zna. Ta ideja mi se ne sviđa. Jako biram koga ću prihvatiti za prijatelja, u zadnje vrijeme slabo provjeravam profil, a služi mi onome zbog čega sam ga i otvorila - kako bih ostala u kontaktu s ljudima koji su mi daleko, ali s kojima bih i dalje htjela ostati bliska. Ne visim na tuđim profilima, nije me briga tko se s kim slikao, tko je kome lajkao status i sl. I ne vodim tamo drugi život... Radi li to netko od mojih "fejsbuk prijatelja" - ne znam i ne zanima me.

Ja se osjecam zbunjena kada cujem da neki ljudi misle da mogu saznati sve o nekome preko Facebooka. Mozda ako stalno prate sta ko govori i stalno provjeravaju njihov profil. Ako povremeno navrate na Facebook mogu mozda vidjeti po koju fotografiju svojih prijatelja, znati kako izgledaju oni koji su im bili i ostali dragi i mozda saznati nesto o njihovim putovanjima ili djeci. Ne bih to nazvala pretjeranim. Ako se Facebook konzumira u umjerenim kolicinama rekla bih da nam moze osvjeziti dan i donijeti lijepa iznenadjenja u vidu poezije, slikarstva, muzike i malih sala koje njihovi prijatelji stavljaju na profil. Sebe krivim vise da ne idem dovoljno cesto na Facebook, nego da ga previse (zlo)upotrebljavam. Zahvalna sam mu do groba sto smo se ja i moji skolski prijatelji okupili u velikom broju na proslavi mature. Jedno veliko dobro od jednog malog hobija.

epizoda je genijalna..

Troja ::Ja se osjecam zbunjena kada cujem da neki ljudi misle da mogu saznati sve o nekome preko Facebooka. Mozda ako stalno prate sta ko govori i stalno provjeravaju njihov profil. Ako povremeno navrate na Facebook mogu mozda vidjeti po koju fotografiju svojih prijatelja, znati kako izgledaju oni koji su im bili i ostali dragi i mozda saznati nesto o njihovim putovanjima ili djeci. Ne bih to nazvala pretjeranim. Ako se Facebook konzumira u umjerenim kolicinama rekla bih da nam moze osvjeziti dan i donijeti lijepa iznenadjenja u vidu poezije, slikarstva, muzike i malih sala koje njihovi prijatelji stavljaju na profil. Sebe krivim vise da ne idem dovoljno cesto na Facebook, nego da ga previse (zlo)upotrebljavam. Zahvalna sam mu do groba sto smo se ja i moji skolski prijatelji okupili u velikom broju na proslavi mature. Jedno veliko dobro od jednog malog hobija.

Ovo je lijepo i upravo to bi trebala biti i svrha Facebooka. Vidjeti kako neko ko ti je nekad bio blizak sad izgleda, sta se sa njim dogadja, neko grupno okupljanje... Ali ova prepucavanja bivsih, ma i ovih koji su u vezi...stalno postavljanje slika... naporno. Novi momak - mijenjanje statusa veze... 5 puta dnevno mu postavljaj na zid pjesme ili stihove, koje ce tvoje prijateljice lajkovat uz redovno ono "najsladji par na svijetu". Nakon dva dana, slikajte se skupa, to obavezno staviti za sliku profila, da te iste prijateljice lajkaju... Onda nakon mjesec dana ponavljajte ovo, pa otidjite na neki rostilj, ili jednostavnoj prosetajte gradom i nek vas neko slika u milion poza (zensko je obavezno da ima isti izraz lica dobro izvjezban pred ogledalom) i sve to okacite na FB pod nazivom "Ludi par" ili nesto tome slicno. Nakon dva mjeseca, kad raskinete, brisite cijeli zid, sve slike, status ostavite prazan i redovno updajtujte statuse sa nekim screparajucim turbo-folk stihom o tome kako su muskarci grozni, kako vam je bolje samoj i slicno... Poslije nekog vremena dolazi novi momak - ponoviti prethodni postupak

Imam. Iskreno, iritira me. Nervira me. Mrzeo sam ga pre, mrzim ga i sada. Jedini razlog zbog kog je otvoren su prijatelji koji u nekom trenutku nemaju ili nisu u mogućnosti da se jave drugim putem.

Meni kod Facebook-a jedino smeta sto neki ljudi nisu iskreni, ali toga naravno ima i na forumima.

Nije to ni tolika neiskrenost, jer dolazi i do laganja samom sebi u neprekidnoj teznji prikazivanja svog zivota kao savrsenog, trudeci se zadobiti sto vise zavisti. No, kao sto rece to je prisutno i na forumima i na FB-u. Jedino sto smo na FB time neiskreni prema svojim prijateljima...

Bult ::

chegirl ::
Neverovatno kolko ljudi imaju upornosti da grade neku izmišljenu sliku o sebi i koliko im je stalo do toga da budu prihvaćeni od strane većine.

Vrlo lijepo receno Che.

Potpis na ovo

No, nisam tek tako na ovoj temi
Dešava se da mi klinci ostave otvoren njihov profil ili da mi pokažu neku sliku od nekih ljudi koje znam a oni su u inostranstvu.
Noćas umesto filma "vojerisala" sam po profilu jedne moje bivše drugarice. Ne bih da nije bilo moje slike tamo.
Ona sebe predstavlja kao Boga, od svojih slika pravi ikone.Video klipove koje ona pravi ili ne znam šta, su od fotografija koji su fotošopirane i sve su u nekom cveću, oblacima, srcima...
Ima oko hiljadu slika i ne znam koliko video klipova.
Ok njen problem.
Ali ja znam da je "ta" ostavila dete i udala se zbog papira. Dete je bilo malo, čuvala sam ga.
Tamo je otišla...kako god da se snalazila njen problem, moj jedino što je iskopala neku moju fotografiju i za sada je na nekom video klipu.
Inače ona tamo živi od neke socijalne pomoći, znači nije se snašla posle ovoliko godina, a sebe predstavlja kao neku "boginju" koja može sve.
I može da manipuliše i zloupotrebljava stečeno poverenje.

Medju ljudima koji na Facebooku postavljaju slike svojih putovanja širom svijeta ima mnogih koji su preživjeli vrlo teške životne krize, bivali bolesni, gubili poslove i ljubavi svog života. Ono što je važno je da su ti ljudi uspjeli da izadju kao pobjednici iz kriza u koje su bili zapali i tu svoju pobjedu, možda i privremenu, nad životnim nedaćama žele da obilježe tako što će sa prijateljima podijeliti slike svojih sretnih trenutaka. Ja volim gledati te slike jer me podsjećaju na veliku životnu istinu - da ima nade za sve nas dok god je ima za makar jednog od nas. Te me slike podsjećaju na prolaznost ružnih trenutaka i ispunjavaju me vedrinom.

Ja slabo vjerujem u to. Ako si sretan i ako to zelis podijeliti, to ces podijeliti sa bliskim prijateljima, ne sa Facebookom, jer sigurno nemas 100+ prijatelja u pravom zivotu. Par fotografija sa nekog putovanja, nesto zanimljivo... Ali Facebook je uglavnom tu (po mom misljenju) da neciji zivot predstavi savrsenim, da se izazove zavist kod drugih.

I to sto je neko prosao. Svako misli da je on prosao dosta, da su njegovi problemi bili najtezi i da je to nesto kako sada zivi njegova nagrada. No, zaboravlja da medju tim Facebook prijateljima sigurno ima neko ko je ipak prosao vise i kome je zaista bilo teze, ali koji jos nije "nagradjen"