Sjećaš se kad smo...

Pamticu sve trenutke kada sam vjerovala da idemo ka istom cilju, kada sam se osjecala sretno i euforicno, kada sam se smijala od sveg srca i jedva cekala da svane novi dan, pa da se zivot, kao neka prelijepa knjiga, nastavi.

Pamticu jedno vece kada se autobus u planini pokvario na putu, i mi nastavili put pjeske. Pamticu kako je bilo prohladno vece, kako su zvjezde na nebu bile ogromne i svjetlucale, i kako se cinilo da samo treba da pruzim ruku, pa da mogu da ih dosegnem.

Pamticu kako sam kao dijete ponekad izvukla deblji kraj, a da nisam bas ni malo bila kriva, jer je brat sve zakuvao. I kako me je on zacikivao i provocirao, jer ga je strasno zabavljalo da me naljuti. Pamticu kako je to biti voljen, i kako je to biti zaboravljen. Pamticu...

Pamticu kako sam se sa bratom igrala razapeca Isusa. Igrali smo se mnogo toga, ali ovo ne znam odakle smo pokupili jer smo bili striktno komunisticko-ateisticki odgajani. Uglavnom, svezali smo kena na dvije daske i nosali po kuci

Pamticu kad sam prvi put primila u narucje malog brata - moj strah i moju srecu, a njegovu opustenost...

Pamticu kako sam igrala karti sa jednim djecakom sa posebnim potrebama (u to vrijeme sam ga cuvala) i kako me je pobijedio, a da mu nisam popustala. Pamticu kako sam najprije bila iznenadjena, a onda presretna.

Pamticu sve trenutke sa svojima kad smo na moru na kisovitom danu na terasi igrali jamb ili pantomime - rado bih nekad vratila to vrijeme.

Pamticu kako sam sa dvije prijateljice pjevala jednom momku pod prozorom u kojeg je ova jedna bila zaljubljena

Pamticu sve ludarije sa svojim najboljim prijateljem. Pogotovo jedan njegov komentar na nekoj sahrani i to kad sam htjela prasnuti u smijeh na to sto je rekao, a nisam smjela...

....popili a ti imala razgovor pola sata prije toga
...kad sam te voljela
...kad si mi bio potreban
...kad sam te slušala
...kad sam osjećala

...imali 4. godine i uvukli se u stvari roditelja pa krenuli na voz kod tvoje babe u susedno mesto? A onda su nas našlo pa smo popili neviđene batine do kuće.

...sedeli na plaži pa si "pustila vetar" prilično glasno. Toliko da se jedna žena okrenula, pa si zavalila šamar drugu i rekla: "Kako te nije sramota"?