Čudno je...

Sve je postalo nerealno. Odista mi se čini da sasvim gubim razum.

Da

...koliko se čovek lako navikava na sve što mu se nađe na putu.

... kako me je jedna violinistkinja na koncertu podsjetila na lik Jovanke iz Andriceve "Gospodjice", tj. izgledala je upravo onako kako sam taj lik zamislila u svojoj glavi i da mi je violinistkinja odmah postala antipaticna.

...planina i glečeri u ruini emocija na njenom licu i očima...

...kako sam se ja bila naljutila na jednu muslimanku sa drugog foruma koja je pisala kako su srbijanci potpuno zaludjeni Turskom - gledaju njihove filmove, uce njihov jezik, prihvataju sve sto ta kultura nudi, i kako ce srbi biti nova osvojena teritorija Turske. Smatrala sam da u tome nema ni malo istine, a sad citam postove na forumu upravo o tome kako se gledaju i obozavaju turske serije, uci njihov jezik, voli sve sto dolazi odande, kako je bliza Srbiji od Zapada. Pa mi nesto bi tuzno u svemu tome. Turci ne uspjese pokoriti Srbiju sa stotinama godina ratovanja, a sada ce izgleda dobiti ono sto su zeljeli bez i jednog ispaljenog metka. Tuzno.

...kako sam na najneočekivanijem mestu dobio najjači vetar u leđa!

...što više ne slušam muziku tako često kao prije i što mi nije prva stvar ujutro da uključim radio ili pustim nešto što mi je na playlisti. Je li moguće da sam se zasitila?

...kako vam se da da provjeravate da li se neki citat/fotografija/pjesma vec pojavila na prethodnom takmicenju. Ima ih tako puno. Stvarno je za pohvalu upornost I ustrajnost onih koje to nije obeshrabilo da se I dalje takmice.

... sto se digla tolika buka oko proslave rodjendana Cecine kcerke (bio je i uzivo prenos ). Djevojka nije ni po cem poznata, sem sto je kcerka poznate (i morlano ne najcistije osobe)
... sto tolike ljude sve to zanima (sta je djevojka nosila, ko je sve dosao, ko je bio frizer, sta su joj poklonili za rodjendan, ko je bio sminker...)

... sto je i moj sef uzeo odmor na istom mjestu u istom periodu kao i ja i sto cu ga sad najvjerovatnije sresti posto je grad mali

Čudno je...

Čudesno je...

...on...što je ovdje za praznike...
...ona...jer je rekla šta zaista misli i stala na moju stranu...
...naše...ono od prije deset godina...taj osjećaj...i danas...
...ona...jer nazove baš kad treba...i mogu da kažem...
...on...što se pojavi baš kad treba...i mogu da kažem...
...ona...svaki pokret pogled osmjeh...
...oni...postojanje tako divnih bića neiskvarene prelijepe suštine ma gdje ih život bacio i u šta ih okolnosti dovele...
...imati milion pitanja...ne postaviti nijedno...a odgovori se pojave "sa neba"...
...slučajni susreti i svi u komšiluku...
...način na koji smo (svi) povezani...i dalje...
...meni omiljena ravnoteža i gravitacija...
..."please don't be, because I will answer."...

...kako sam imala osjećaj da je svaki dan isti i da se nije mnogo toga promijenilo, a ustvari nije tako. Toliko stvari se izdešavalo, i toliko sam ponosna na sebe i na nas gdje smo sad.

... koliko se stvari moze promijeniti u godinu dana. Kad sam prije nepunih godinu dana vidjela prijatelja bio je u vezi i borio se za posao, od tada su raskinuli,pomirili se, kupili stan, vjencali se i iduci put kad se vidimo (pretpostavljam u julu) bice ih troje

Čudno je kako se čovjek može nervirati zbog suštinski nevažnih stvari.

Čudno je kako se sve vraća a da ništa ne morate da uradite, ni prstom da mrdnete.

Cudno je kako me je iz jutrosnjeg neraspolozenja trgnuo clanak iz lokalnih novena o nekom nesretnom poljaku koga je na ulici ubio klinac iz obijesti (ali uglavnom zato sto je stranac). Nekada tudja muka da sasvim novu perspektivu problema koje covjek ima.

... ovaj osjecaj da je u utorak poceo vikend, jer sam do kraja sedmice na odmoru

..čitava ova godina.. ..nikako da se presaberem, pomnožim, podijelim, oduzmem, dodam, kako god.. ..i kao da joj nema kraja.. a sledeća ko da je iza ćoška.. ..

... 'držim distancu i blenem'... ...potiljak i kičma mi popucaše po šavovima... jbt... svaki put osjetim... i onda ono pitanje... da li... ... zaista... ...sjećam se kad sam prvi put konstatovala... ali... jbt... koliko to dugo zaista traje... od kad... ...pomalo(više) psihopatski... ... frikautuje me... ...

...kako osjećam grižu savjest ako se i na trenutak osjetim opušteno, rasterećeno, a situacija je tamo užasna. Mada umijem da sve to iskontrolišem kod sebe. Valjda tako, čudno, funkcioniše ljudski um.

...što mi se već dva dana gleda Hari Poter, kojeg nešto i ne volim, i što nikako da počnem da ga gledam jer traje tri sata.

Da nekom moze da padne na pamet da te podstice da smanjis kolicinu hrane koju pojedes za dorucak, a onda ti servira slatkise koji imaju tri puta vise kalorija.

...kako te neki ljudi i mjesta promijene
...koliko shvatiš da ne znas
...koliko se naučiš oprezu