Prvi odlazak na odmor sa vršnjacima

Ja sam prvi put isla na odmor sa vrsnjakinjama (tri djevojke) kada sam imala 17 godina. Moj stariji brat je probio led nekoliko godina prije mene, pa i nisam morala da puno ubjedjujem roditelje da me puste. Oni su se potrudili da na more odvezu nasu prikolicu i instaliraju je u kampu i pripreme sve za sto bezbrizniji boravak tamo. Avaj, problemi su poceli cim su oni otisli iz kampa. Sa nama su u kamp stigli i nekoliko bratovih prijatelja, komsija, koji su i sami htjeli da budu na moru. Zadrzali su se samo malo iza odlaska mojih roditelja, ali cim su roditelji otisli strazari iz kampa su dosli da ih legitimisu i napravili scenu jer oni nisu prijavljeni u kampu (tu nisu ni namjeravali da ostanu). Doslo je do neprijatne scene izmedju njih, i na kraju su oni zgrabili svoja dokumenta i odjurili dalje. Potom su cuvari kampa dolazili da nas ispituju o njima i krivili nas kao da smo nesto pogresno uradile. Nakon toga stvari su uglavnom isle glatko, osim sto sam na svoje zapreprastnje otkrila da je jedna od nas dvije-tri godine mladja (slagala nam je o tome prije polaska) i da je pala na popravni ispit (ja sam mislila da smo svi odlicni djaci). Moram priznati da smo tada pocinjali pusiti, ja i nisam bila neki pusac, i svi su me zbog toga zadirkivali. Na zalost, potrudila sam se da postanem "dobar" pusac da bih zadobila njihovo postovanje, sto sam i te kako zazalila kada sam dobila bolesti disajnih puteva nekoliko godina kasnije. Pilo se dosta, ali niko nije napravio nikakav ispad zbog kojeg bismo zalile. Nakon nekoliko dana pristigao je i mladic koji se zabavljao sa jednom drugaricom. On se prijavio da je sa nama iako je spavao ispred prikolice. To me je brinulo, jer sam ocu, koji je bio vrlo strog, rekla da idu samo djevojke i nisam zeljela da stekne pogresno misljenje o meni ili mojim prijateljicama. Nakon nekog vremena upoznali smo neku dvojicu mladica koji su dosli na more samo sa rancima. Zamolili su moju prijateljicu da ostave rance kod nas preko dana da bi se mogli suncati bez brige o stvarima i ona se slozila. Cuvari kampa su ih susreli, zahtijevali da ih legitimisu, i ja sam opet morala da idem na raport na recepciju, mada nisam ni znala da im je moja drugarica ponudila da ostave stvari kod nas. To me bacilo u jos vecu brigu, jer sam se pitala sta ce cuvari reci mojim roditeljima o svemu kada dodju po nas. Iako sam se trudila da se sto bolje ponasam da ne bi bilo problema stalno su iskrsavale ove cudne situacije koje su me brinule. Kada je moj otac stigao na recepciji su mu rekli da se u nasoj prikolici stalno neko prijavljivao i odjavljivao, ali srecom on nije napravio neku scenu zbog toga. Ja se medjutim jesam dosta brinula i mada mi je na neki nacin uglavnom bilo lijepo ljetovanje, nisam kasnije pozeljela da odem sa vecim drustvom na more bez roditelja. Sljedece godine sam isla na more sa najboljom prijateljicom i njenom rodjakom i njenim zarucnikom, i poslije toga sam isla na odmore samo sa bratom ili roditeljima. Tako mi je bilo mnogo bezbriznije i jednostavnije.

Na osnovu mog iskustva rekla bih da su ljudi od 17-18 godina dovoljno zreli da mogu ljetovati i bez roditelja, ali mislim da bi bilo dobro ako bi na odmor isli samo sa najboljim prijateljima koje znaju dugo godina i o kojima znaju sve, da ne bi bilo nekih neprijatnih iznenadjenja. A sto je vece drustvo i sto su vise ukljuceni prijatelji vasih prijatelja to su vece sanse da cete biti neprijatno iznenadjeni i morati da se brinete o problemima koji se inace ne bi dogodili.