Fjodor Mihajlovič Dostojevski - Braća Karamazovi

Tek sam na prvih stotinjak stranica i ne vjerujem da cu skoro maci, s obzirom na obaveze, odnosno zavrsne ispite, no vec vidim da ce mi knjiga postati jedna od omiljenih!

Konacno sam uhvatila vremena i nastavila sa citanjem. Sad sam pri kraju prve knjige. Je li jos neko cita? Meni je odlicno, tesko pravim pauze i odvojim se od knjige.
Svi likovi su tako dobro razradjeni, opisano odlicno da potpuno razumijes osjecaje i reakcije nekog lika na neku situaciju. Naravno, najvise se stavljam u poziciju Aljose i cesto mi ga bude zao, sad samo cekam kad ce jednom da plane jer je stvarno u losem drustvo. Znam da su likovi kompleksni, ali ipak su svi i vecoj dozi negativni i zaista mi ga bude zao. Pogotovo jer obicno je on taj koji izigrava posrednika izmedju oca i brace i ispricava se u njihova imena, dok on sam je zbunjen, ali u biti ne radi nista lose (zasad).

Tipicna Rusija koja se ne mijenja godinama, na jednoj strani su izrazito bogati, na drugoj izrazito siromasni. Zanimljivo da nijedni nisu sretni, zapravo se cini da su siromasniji sretniji od tih bogatih. Snjegirov je, naprimjer izrazito siromasan, ali ima predivan odnos sa sinom. Krasna njegova prica kako razgovara sa sinom, kako setaju. Fjodor je, pak, posvadjan sa sva tri svoja sina. Sa Aljosom manje, jer je ovaj odgojen i naucen da mu puno vise tolerise.

Zanima me, da li neko ima podatak zasto je Dostojevski glavnom (vjerovatno) negativcu dao ime po sebi?

Still_dreaming ::...poslednji roman Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, koji je pisao skoro dve godine...

Njemu je trebalo skoro dvije godine da ga napiše, a meni skoro dvije godine da ga pročitam. Možda zato i nisam imala onaj dojam oduševljenja kao kad sam pročitala "Zločin i kaznu" i "Idiota", no svejedno mi je roman bio odličan.

Braću Dmitrija, Ivana i Aljošu upoznajemo kada dolaze k ocu Fjodoru i čini se da je jedino zajedničko što braća imaju upravo otac. Po ponašanju i svjetonazoru vrlo su različiti, što se može pripisati tome što su ih odgajali različiti ljudi, jer se Fjodor time nije 'zamarao'.

Moja prva asocijacija na roman "Braća Karamazovi" je - karamazovština. Dostojevski je skovao tu riječ i upotrijebio ju pred kraj romana gdje ju izgovara Rakitin, a možda je njezinu bit najbolje objasnio na početku romana govoreći Aljoši: "I ti si Karamazov, pravi Karamazov - bit će da ipak nešto znači porijeklo i prirodni odabir. Po ocu si bludnik, a po majci jurodivi. (...) Sav je vaš karamazovski problem sadržan u ove tri riječi: bludnici, gramzljivci i jurodivi!" Doduše, na samog Aljošu odnosi se samo ovo posljednje - jurodivi (prema rječniku: sveti luđak, sveta budala). Teško da likove ovog romana možemo podijeliti na dobre i loše, no kada bih morala, Aljošu bih bez problema svrstala u one dobre. Na trenutke me je podsjećao na kneza Miškina (idiota), dobričinu koji se ne uklapa u ostatak svijeta. Mladić koji sa svojih 20 godina odlazi u manastir i postaje blizak sa starecom Zosimom, posluša starecove riječi da mu je mjesto vani, a ne u manastiru, no živi 'vani' ne gazeći svoja uvjerenja. Aljoša u svojoj sredini djeluje pozitivno, postaje miljenik gotovo svih koji ga poznaju, a posebno Lisi Hohlakovoj. Najsimpatičnija epizoda dogodila se upravo između njih dvoje, čak mi je izmamila i osmijeh. Lise je Aljoši poslala ljubavno pismo; prvo mu je rekla da je to napravila u šali, a onda mu, crveneći se, priznala da ipak misli ozbiljno, nakon čega ju je on, još uvijek u mantiji, poljubio, stidljivo, zbunjeno, luckasto...

Koliko god Aljoša bio drag i simpatičan, najbolji lik mi je Ivan. Intelektualac koji mi se baš i ne uklapa u ono 'bludnici, gramzljivci i jurodivi', ali je, za ono vrijeme, bio otvorena uma i previše je razmišljao, što ga je na kraju i dotuklo. Uživala sam u njegovim razgovorima s Aljošom (o Bogu i vragu), evo samo kratak ulomak:

- Brate, čemu ti sve to? - priupita ga Aljoša.
- Ja mislim, ako vrag ne postoji nego ga je čovjek stvorio, da ga je stvorio na svoju sliku i priliku.
- Isto kao i Boga?
- Pravo je čudo kako ti znaš izvrtati riječi, kao što Polonije kaže u Hamletu - nasmije se Ivan. - Uhvatio si me za riječ, pa neka, nemam ništa protiv. Krasan je taj tvoj Bog ako ga je čovjek stvorio na svoju sliku i priliku.

Spominjanje vraga zapravo je vrlo znakovito u prvoj trećini knjige, s obzirom na to da se pred kraj pojavljuje vrag stvoren na Ivanovu sliku i priliku, siguran znak da Ivan polako gubi razum, čemu je u velikoj mjeri pomoglo priznanje Smerdjakova i rečenica koju je izgovorio: "Vi ste kao i Fjodor Pavlovič, najviše ste se od sve njegove djece uvrgli na njeg, isti ste u duši, molim lijepo."

Ipak bih rekla da je Dmitrij taj koji se najviše ubacio na oca: obojica uživaju u ženama, piću i novcu, neodgovorni su, nemoralni i obojica svjesni toga kakvi su, no u tome leži i njihova razlika. Naime, Fjodor kaže: "Meni se baš tako neprestano i čini kad dolazim među ljude, da sam podliji od sviju i da me svi drže za lakrdijaša, pa si onda mislim: hajde da onda zbilja izigravam lakrdijaša, ne bojim se ja što ćete vi misliti o meni jerbo ste svi vi do jednoga još podliji od mene.", dok Dmitrij priznaje: "Hulja sam, ali sam zadovoljan sobom. Pa ipak, muči me što sam hulja, ali sam zadovoljan sobom." Ono što mi se čini ključnom razlikom jest to da Dmitrij ipak teži biti dobar, njega na trenutke izjedaju njegove loše odluke, svjestan je da je pogriješio (npr. kada nije vratio novac Katarini Ivanovnoj) i u srži nije loš čovjek, iako ono 'karamazovsko' prevladava. Vjerojatno najkompleksniji lik.

Naravno da se o ovakvom romanu može još jako puno pisati i da ima još zanimljivih likova koje bi trebalo spomenuti, no još ću samo dodati da je Dostojevski i ovdje pokazao kako je jedan od najboljih kada je u pitanju psihološko oblikovanje likova, a kod "Karamazovih" mi se jako svidjelo i to što je vrlo uspješno uklopljena i kriminalistička priča. Jedino mi je dio gdje se pripovijeda o samom suđenju i gdje se navodi tko je što rekao bio preopširan.

Nedavno sam negdje naišla na članak u kojemu je autor/ica predložio/la glumce koji bi igrali glavne uloge u filmu "Braća Karamazovi"; ne sjećam se svih glumaca, no znam da mi se svidio odabir Jacka Nicholsona za Fjodora Pavloviča.