Fjodor Mihajlovič Dostojevski - Idiot

Odlicna knjiga od koje se vrlo tesko odvojiti.
Da najprije odgovorim na pitanje. Ne, Knez me nije uvjerio u postojanje idealno dobrog covjeka. Neke njegove stavove ne mogu podrzati, a njegovo ophodjenje prema pojedinim ljudima i nije bas najbolje.

Pri stavovima mislim na to kad se na veceri zagrijao i napadao katolicanstvo i ateizam. Smatram da bi kao neograniceno dobra osoba trebao da postuje izbore druge i da saslusa njihova vjerovanja.

Sto se tice ophodjenja prema ljudima, da uglavnom je svima prastao, ali se samo oko Nastje i Rogozina istinski trudio. Ipolita je ipak ostavio da umre sam, posto ga je ovaj uvrijedio i pretjerao, Lebedeva je konstantno odbijao od sebe, a generala Ivolgina je nekako cini mi se zaboravio. Po meni je upravo generalu Ivolginu i njegovom sinu Kolji bio najpotrebniji, ali on je nekako zakljucio da je potrebniji Nastji.
Prema ovom svemu knez je dobra osoba, ali nije svetac i nije idiot.

Osvrnula bih se na meni drage likove (da se razumijemo, svi likovi su odlicno opisani, tu nema zamjerke):
1. Lizaveta – obozavam njen lik. Onako naizgled hladna, odlucna, a sve suprotno tom. Ustvari je vrlo slicna Aglaji i mislim da to prilicno uvidja. Naizgled manipulise svima, ali to je samo zato sto je njen muz tako neodlucan, a kcerke nemirne. Generalno, cijelu porodicu Jepacinih volim i svi su mi na svoj nacin simpaticni.
2. Kolja – Vrlo zrelo dijete, koje je u knezu pronaslo svog idola. Samo sto nisam plakala kad mu je otac pao na ruke. Voljela bih da se knez malo vise oko njega zabavio i umjesto toga sto ga je napravio svojim potrckom, da je on njemu vise pomogao. Malom je bila potrebna pomoc pored oca alkoholicara i vrlo hladnih i nezainteresovanih brata i sestre.
3. Aglaja – na pocetku mi se daleko vise dopadao njen lik, nego na kraju. Vrlo svojeglava i pomalo razmazena, ali bistra. Zao mi je sto je zavrsila sa tim laznim grofom, ali mislim da je tak bilo najbolje s obzirom na njeno samopouzdanje.
4. General Jepacin – fin gospodin, privrzen svojoj porodici.
5. Sestre Aglajine – simaticne djevojke, pune zivota i ljubavi prema najmladjoj sestri.
6. Nina Aleksandrova – steta sto Dostojevski ovom liku nije dao vise prostora. Ona je u sustini jedna dobra osoba, koja se dosta napatila kraj svog muza. Cini se da kao i knez nema losih misli, ali je za razliku od kneza vrlo troma i slabo poduzetna.
7. Varva – cini se da je Dostojevski bio opsjednut smjelim i drskim zenama, pa ih je u ovom romanu dosta. Ona i brat nesto planiraju, ali se cini da je uglavnom upravo ona mozak operacije.
8. Knez – mada me je nekad nervirao, uglavnom je jedan od drazih likova. Nekako vecinu dogadjaja ipak najvise posmatras iz njegove perspektive, pa ga razumijes
9. Keller – Simpatican priglup mladic. Snagator.

Najmanje dragi likovi:
1. Nastja Filipovna – Aglaja ju je u onom njihovom sukobu najbolje opisala. Ona jednostavno uziva u tom da bude „losa“ i pacenica. Uziva da samu sebe muci i drukcije joj zivot ne bi imao smisla. Slazem se i da je uzasno sebicna, tako da ni u jednom trenutku ne misli ni na kog drugog osim na sebe i kako je njoj.
2. Ipolit – Lik, koji umire kroz 500 stranica knjige, ali nikako da umre. Uprkos tome konstantno drami i uzasno je ogorcen. Njegova smrt je na kraju svedena na jednu recenicu, cisto obavjestenja radi, dok je citanje njegove ispovijesti bilo citavo jedno poglavlje.
3. Lebedev – ulizica. Ne podnosim ulizice, pa je on u listi najmanje dragih likova. Do zadnjeg sam mislila (nadala se) da ce se ispostaviti kako je on podmetnuo generalu Ivolginu i da ovaj nije ukrao pare.

Jos cu nekad pisati o ovoj knjizi i likovima, jer se tu ima dosta toga reci i po koji citat ubaciti. Nadam se da ce mi se neko i pridruziti.
Sve u svemu, Dostojevski me je ponovo odusevio i nakon procitanih 658 strana knjige, ja bih voljela jos bar toliko. Sve preporuke za ovu knjigu.