Sve o mojoj majci (Todo sobre mi madre)

Ovo je do sada četvrti Almodovarov film koji sam pogledala. Moje mišljenje o njemu kao redatelju nije se promijenilo, iako mi je film bio nešto slabiji od "Volver" (2006) i "Hable con ella" (2002), a malo bolji od "Mujeres al borde de un ataque de nervios" (1988). Žene su mu i dalje glavna inspiracija, otvara teme koje su tabu i o kojima se općenito malo priča, filmovi su mu prepuni boja i tu je uvijek neka bar blaga doza humora.

U ovom filmu otvara teme kao što su transseksualnost, homoseksualnost, AIDS, Alzheimerova bolest, droga... ali po meni su sve te teme dosta nedorečene. Transseksualnost se pojavljuje kao nešto svakidašnje, nitko se ne čudi, nitko ne osuđuje (što je dobro), ali očekivala sam da se ta tema malo propituje, posebno zato što je glavna junakinja Manuela rodila dijete s transseksualcem. AIDS isto tako. Rosa umre, Lola umre, a dijete se samo nakon dvije godine pojavi živo i zdravo i u jednoj se rečenici objasni kako je njegova borba uspjela. I da ne nabrajam dalje... U svakom slučaju, očekivala sam malo više drame, malo jače likove i zaokružene teme.

No s druge strane, oduševila me predstava koja se uporno ponavlja (Tennessee Williams - "Tramvaj zvan žudnja", što me podsjetilo da i taj film moram pogledati), film koji na početku gledaju Manuela i Esteban ("All about Eve") i onda na kraju Almodovarova posveta Bette Davis koja glumi glavnu ulogu u tom filmu. Odlično osmišljeno je i to što Esteban piše roman "Sve o svojoj majci" po kojemu je onda nazvan i film.

Mogla bih još pisati, ali voljela bih da još netko pogleda film pa da možemo razgovarati.

Sve u svemu, moja ocjena: 7/10