Hana Arent (Hannah Arendt)

Film nije loš, no imam nekoliko zamjerki. U filmu inače pratimo Hannu Arendt za vrijeme suđenja nacistu Adolfu Eichmannu. Ona za The New York Times treba napisati članak o tom događaju. Budući da u srednjoj školi nisam slušala filozofiju, prije filma sam guglala i ukratko pročitala tko je ona bila.

Film je biografski, no bavi se samo jednim kraćim razdobljem Hanina života, s tim da imamo nekoliko skokova u prošlost, točnije u njezine studentske dane. Tu dolazim do prve zamjerke. Naime, iz prošlosti se izvlače samo njezini trenuci s profesorom Heideggerom, za kojega se misli da je jedno vrijeme bio Hanin ljubavnik. Potpuno nepotrebni dijelovi koji nemaju neke veze s radnjom filma.

Druga zamjerka je pokušaj esejiziranja filma. Neki razgovori i Hanina predavanja zbilja se čine kao dijelovi eseja, što mi nikako nije odgovaralo. Eseje ću rado čitati, u filmu očekujem drugačiji pristup.

Sve u svemu, Hannah Arendt bila je zanimljiva osoba, dosta toga je proživjela, a iza nje ostala je 'banalnost zla', kojom se i ovaj film bavi.