Vesna Parun

od **polly88** Sre Nov 20, 2013 10:27 pm

Hrvatska spisateljica Vesna Parun rođena je 10. travnja 1922. godine na otoku Zlarinu kod Šibenika.

Jedna je od najpoznatijih suvremenih hrvatskih pjesnika i najistaknutija hrvatska pjesnikinja druge polovice 20. stoljeća. To mjesto u hrvatskoj književnosti zauzela je zahvaljujući raskošnosti pjesničkog izraza, bogatstvu tema i motiva i stvaralačkoj plodnosti. Poezija je prava domena Vesne Parun, no već je poslije druge knjige pjesama počela pisati i prozu i drame. Objavljeno joj je preko 60 knjiga poezije i proze i uprizorena su četiri njezina dramska djela. Za svoj pjesnički rad dobila je značajne i brojne nagrade i priznanja.

Prema njenim vlastitim riječima, provela je vrlo težak život, od djetinjstva nadalje, te je okušala više patnje i stradanja nego radosti. Vesna Parun potpuno se predala književnom radu postavši prva žena u hrvatskoj književnosti koja živi isključivo od književnosti i za književnost. Umrla je 25. listopada 2010. u Stubičkim Toplicama u 88. godini života.

Bibliografija:

Poezija:
‚‚Zore i vihori", 1947.
‚‚Pjesme", 1948.
‚‚Crna maslina", 1955.
‚‚Vidrama vjerna", 1957.
‚‚Ropstvo", 1957.
‚‚Pusti da otpočinem", 1958.
‚‚Ti i nikad", 1959.
‚‚Koralj vraćen moru", 1959.
‚‚Konjanik", 1961.
‚‚Jao jutro", 1963.
‚‚Bila sam dječak", 1963.
‚‚Vjetar Trakije", 1964.
‚‚Pjesme", 1964.
‚‚Gong", 1966.
‚‚Otvorena vrata", 1968.
‚‚Ukleti dažd", 1969.
‚‚Tragom Magde Isanos", 1971.
‚‚Sto soneta", 1972.
‚‚I prolazim životom", 1972.
‚‚Stid me je umrijeti", 1974.
‚‚Olovni golub", 1975.
‚‚Apokaliptičke basne", 1976.
‚‚Ljubav bijela kost", 1978.
‚‚Čitač snova", 1978.
‚‚Izabrane pjesme", 1979.
‚‚Mapa Magdica", 1979.
‚‚Šum krila, šum vode", 1981.
‚‚Salto mortale", 1981.
‚‚Izabrana djela", 1982.
‚‚Grad na Durmitoru", 1988.
‚‚Kasfalpirova zemlja", 1989.
‚‚Indigo grad", 1990.
‚‚Sonetni vijenci", 1991.
‚‚Tronožac koji hoda", 1993.
‚‚Začarana čarobnica", 1993.
‚‚Izbor iz djela", 1995.
‚‚Ptica vremena", 1996.
‚‚Smijeh od smrti jači", 1997.
‚‚Pelin basne", 1998.
‚‚Spužvica i spužva", 1999.
‚‚Političko Valentinovo", 2000.
‚‚Grijeh smrti",2000.

Proza:
‚‚Pod muškim kišobranom", 1987.
‚‚Krv svjedoka", 1988.
‚‚Hrvatska kraljica", 1999.
‚‚Noć za pakost – moj život u 40 vreća", 2001.

Poezija za djecu:
‚‚Patka Zlatka", 1957.
‚‚Tuga i radost šume", 1958.
‚‚Zec mudrijan", 1958.
‚‚Kornjačin oklop", 1958.
‚‚Mačak Džingiskan i Miki Trasi", 1968.
‚‚Mačak na mjesecu", 1969.
‚‚Miki Trasi i baka Pim Bako", 1968.
‚‚Miki slavni kapetan", 1970.
‚‚Karneval u Kukljici", 1974.
‚‚Poznanstvo s danima malog Maksima", 1974.
‚‚Igre pred oluju", 1979.
‚‚Dvanaest slikovnica o psima", 1983.
‚‚Hoću ljutić, neću mak", 1983.
‚‚Roda u školi", 1988.
‚‚Pokraj Kupe kad se vrapci skupe", 1989.
‚‚Moj prijatelj šišmiš", 1990.
‚‚Uspavanka za poljubac", 1995.
‚‚Kroz prozorčić zime", 1995.
‚‚Pčela, duga i mlin", 1997.
‚‚Tri morske pustolovke", 2000.
‚‚Morska kočijica", 2001.

Izvedena dramska djela:
‚‚Marija i mornar"
‚‚Apsirt"
‚‚Magareći otok, oliti homo homini asinus"
‚‚Škola za skitnice"

od **ms.k** Čet Nov 21, 2013 1:27 pm

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavjlaju bol
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju
i noć tvojega glasa voćnjak
još ne dodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom.
Neka te susreću ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom,
Prijazni gušteri neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom će biti ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega ja zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriši cvijeće koje ja zalivah
svojim usnama.

Ja ne dočekah najljepše doba
njegove muškosti.
Njegovu plodnost ne primih u svoja njedra
koja su pusotili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu.
I priče koje za njih pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj šumi.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice, dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu.

od **polly88** Čet Nov 21, 2013 10:19 pm

Mati čovjekova

Bolje da si rodila zimu crnu, o mati moja, nego mene,
da si rodila medvjeda u brlogu, zmiju na logu.
I da si poljubila kamen, bolje nego lice moje,
vimenom da me je dojila zvjerka, bolje bi bilo nego žena.

I da si porodila pticu, o mati moja, bila bi mati.
Bila bi sretna, krilom bi ogrijala pticu.
Da si porodila drvo, drvo bi oživjelo na proljeće,
procvala bi lipa, zazelenio šaš od pjesme tvoje.

Do nogu bi ti počivalo janje, da si mati janjetu.
Da tepaš i da plačeš, razumjelo bi tebe milo blašče.
Ovako sama stojiš i sama dijeliš muk svoj s grobovima;
gorko je čovjek biti, dok nož se s čovjekom brati.

od **ms.k** Pet Dec 13, 2013 3:52 pm

Kaduljo duše, peline, paprati vjetrovita
ljubavi iz svih trava kopna i mora!
Šta drugo možeš biti u zlom vremenu, nego dobra misao, o nježnosti.
Sretne su trave što ne znaju da je i to rastenje uzaludno.
Zdravo, sjemenje divlje ruže! Svi gomolji u zemlji i sve zlatne sadnice,
lopoči baršunastih udova, tužni ležaji mladosti!
Krasuljci
žutovrati i kratki, sa očima zaboravljenog vjetra!
Zdravo,
Vi trave tek rođene a već se od ljubavi vaše sunčevi zalasci dime.
O, pehari spokoja, prigušeni krikovi svjetlosti! Vi biljke u nesvjestici,
Otvorite vaše bijele rodnice, gdje drhte nevine pohote!
Šutnjom plodnosti vi živite, strah je još od vas daleko
Svijet je u vama blag kao težačka pjesma i poorano vuče rujansko.
Šume provjetravaju zemlju pomognute oblacima i nebom.
Njezin vječno mlad pupa u plodnoj tišini vremena.
Patnja se toči kap po kap u duboko vedro, kao zlatna kišnica nebeska.
Jedan jedini kamen što u sebi skuplja sva treperenja zore, vode i lišća.
Istok je šlem i topao kao uludo darovani hljeb.
Svijetlost ne može iznevjeriti svoje postanje, ona je
samo jedan izvor u suncu
ili trag naših očiju za njim. Prognano stablo.

.. fotografija: George Pruteanu

od **ms.k** Pet Dec 20, 2013 2:08 pm

Imam dvije duše. Desnu i lijevu.
Jedna duša je crna, druga bijela.
Imam dvije smrti. Jedna se zbude
kad bijela duša od mene odleprša
ponizno, kao siromašni anđeo
prepustivši u umilnu gnjevu
onom drugom – za sad samo mojem –
ludom anđelu da uskovitla
skončaj žitka, u uzde zleduhe
komadajući poeziju tijela.
Jedna je žeđ crna, druga bijela.
Jedna je prokleta, a druga sveta.
U meni dišu – dokle god je živ
kostur taj što zvecka ključevima –
dvije na smrt zaraćene sjene
Boga, što se mojim bićem zastrt
vječnošću sad uspava, sad prene

Zemlja se produžuje u zrak.
Dvije duše u raskorak
kao pijanac uz kolosijek gladak.
Jedno je ljeto. Druga vječna zima.
I nesporazum što ih prožima
tvorcu je sladak, ko srh ljubavni
mašti djevice.

Dvije krune imaš

na jednom deblu, dvije luke ptičje.
U svakoj od njih povjetarac njiše
zastave duše, znakom različite.
Prva otpiri nečujno i nujno
u bjelini, sladostrašću vjesnik.
Ostaješ opljačakan. I sad si, svoj,
trgovac bijelim robljem. Saučesnik
kome iz bedra strši koplja vrh u vatronosne oblačine.

Živ si

al kada više ne mičeš s mjesta.
Jer crna duša ispada iz tebe
bučno i nepristojno. Za nju nema
izvan tebe ničeg; zna to ona
i strepi s tobom skupa, gnušajuć se
lutanja rubom tvari. Što će hipu
ta obećana beskonačnost!

Ah,

preostala na tršnu balkonu
međ ružama jedna jedincata
sunčana duša, nebom ošinuta
zapliće se u vrtlog svog skuta.
Jadna biljka! I onda, jednog dana
ona crna tlu prirasla duša
zaboravi sve i otisne se,
sama, bez nas, hodajuć natraške
na plantažu pamuka. O, da!
Crna duša onđe dobije
crne ruke, crnu lopatu
i radi, radi bijesno povazdan
onako kako radi mudra tvar
na sebi samoj – pretvarajuć svoju
živu strast
u opiranja bitku.

O, božja radionice! Crn dim
svijetlom je dimu mahnuo i nestao.
Cvjetna se duša otkinu morem
odletje, lijena, u blaženo ništa.
Još joj samo lopuh pjene vidim.
Bogzna zašto pobježe. Od srama,
napustivši istinu: da tamna
ne postoji strana. Duša je sama
svome bijelom stablu korijen crn
u nerazdvoju tom je lišća drama.

Dušina tamna jeka u njoj živi
u plodnu izgnanstvu. Mračni kopač
zlata, koji predahnuv za tren
božanstvu pašće: lijep si, Nečastivi!
Bog ima dvije glave. Dvije iste
al' različito obasjane jave.
Crna se java ne može ispratiti
sa svijeta, dok stenjuć ne otplati
što je dužina otkinutoj vlati
raspopasa (ispod plasta sijena).

I ne može se pogled vinuti
sa zemlje, niti zemlja može čuti
veselu trublju kraja – dok nit po nit
ne namota na čarobni štap vremena
smisao svega što je rasipala
pustinom povijesti, gdje zadnji mit
(u pijesak zakopan) o crnobijelom
Kamenu duše pjeva: čovjeku hvala!

.. fotografija: Igor Voloshin

od **ms.k** Ned Dec 22, 2013 2:03 pm

Otspavam malo. Probudim se
i mislim: što je to u snu bilo?
Pa šećem svježim snom; u dim se
već pretvara lik neznan, krilo

postavši bijelo ovoj zbilji
koje je zbilja tek po tome
što iz nje budan snivač pilji
u svjetlost, sve dok se ne slome

bridovi kocaka jedni o druge
i misli postanu tako plave
kao nebesa uoči bitke.

Zaori pjev ptice kroz luge.
I ne znam pijem li iz čitke
posude sna, ili iz jave.

.. fotografija: Cristina Matei

od **polly88** Čet Jan 30, 2014 2:08 am

Da si blizu

Da si blizu, naslonila bih čelo na tvoj štap i, nasmiješena
ovila bih ruke oko tvojih koljena.
Ali nisi blizu, i moja ljubav za tobom nespokojna
ne može da usne ni u noćnoj travi
ni na valu morskom, ni na ljiljanima.

Da si blizu. Da si barem tako
nestalno blizu kao kišni oblak
nad izgubljenom kućom u dolini
kao nad morem surim krik galeba što odlijeće
pred dolazak oluje u večer punu briga.

O da si barem tako tužno blizu
kao cvijet što spava zatvorenih očiju
pod bijelim krovom snijega u tišini
kamenih šuma, čekajući proljeće.

Da si blizu, o moj hladni cvijete.
Samo jednom kretnjom da si blizu
neveselim vrtovima mojim
što već sahnu klonuti od bdijenja.

Ali noć je, i svijet je daleko.
A ja ne znam mir tvoj. Ptice tvoje
s mojih su grana sašle. I sjaj zore
iz mojih zjena odlazi zauvijek
u uvrijeđenu zemlju zaborava
u kojoj je neznano ime ljubavi.

od **polly88** Čet Maj 14, 2015 6:51 am

Ja tjeram krdo riječi

Ja tjeram krdo riječi,
kudravo runo jesenje.
A sumrak zeleno ječi
i mlin žuboravo stenje.

Vjetar uljuljava brdo,
šuma u žudnjama gine.
Ja tjeram živahno krdo
izvoru bistre doline.

Ja ljubim jezik moj,
kolijevku sunčana smilja.
U travi nemirnoj
grgolji rijeka od milja.

A zviježđe rasuto, sjajno
na odsjev vode čeka.
Jezik je disanje tajno
i draga duboka jeka.

Večer stišava zjene,
kudjelju plavu mi dariva.
Ja njišem mekane sjene,
u san se srce skriva.

od Sponsored content

Vesna Parun

Vesna Parun

Vesna Parun - Ti koja imaš nevinije ruke

Vesna Parun - Mati čovjekova

Re: Vesna Parun

Vesna Parun – Ovdje završava tvoj životopis

Vesna Parun – Čitač snova

Vesna Parun - Da si blizu

Vesna Parun - Ja tjeram krdo riječi

Re: Vesna Parun