Ružno je...

...što se bliže kraju ovi božanstveni praznici u kojima sam toliko uživala...
...što će mi od ponedeljka ujutru biti mnogo stresnije, a istovremeno i mnogo lakše posegnuti za cigaretom ako se iznerviram. Već sada strahujem šta ću i kako ću da radim po tom pitanju...

...kada samog sebe iznevjeris i znas da ti niko drugi nije kriv, nego samo ti!

... sto je hladno
... sto je januar
... sto mi je brat tako neodgovoran

...što je vani jako vjetrovito i neprijatno za izlaske...

...što sam se prije par godina na poziv prijatelja prijavila na bosanski Netlog. Nisam ga nikako koristila i nedavno otkrijem da su moje podatke odatle proslijedili na neki sajt za traženje partnera. Nakon nekoliko poruka sa tog sajta konačno sam na jedvite jade uspjela da poništim svoje članstvo. Kakva drskost i bezobrazluk!

...ponašanje mog kompjutera (sad i Chrome bojkotuje i jedva funkcioniše)

...kad ljudi pokusavaju da "poprave" stvari o kojima nista ne znaju.

...što se u moj život vratila osoba koju nikako ne podnosim...

...što ni za šta nemam vremena.

...postojati nakon 50-te.

...što mi se ne spava, a sutra ustajem u 6:45.
...što mi dođe da urlam sa prozora, a neću zbog svih onih ljudi koji su legli da spavaju da bi sutra zaradili svoju crkavicu.

...što više ne mogu trčati kao nekada kada sam bila okretna kao čigra...

... sto nas u zadnje vrijeme tretiraju kao stoku na poslu

...Simka praline od jagodica

... sto sam se prehladila

... sto je vozac jutros kasnio 15 minuta
... sto smo poslije toga umjesto na posao isli u suprotnom pravcu po direktorovog sina (njega se kupi ispred kuce)
... sto sam zbog toga dosla 45 minuta kasnije na posao, a na vrijeme sam ustala i krenula iz kuce u 7
... sto svi zaposleni biraju gdje ce da sjede osim mog brata i mene (nas sto dopadne)
... sto svi zaposleni imaju sluzbeni telefon, osim mog brata i mene
... sto se danas osjecam tako bezvrijednom, kao zadnja rupa na svirali

...što me je suprug tjerao da idem na drugi i treći pregled grudi. Prvi put sam sama otišla naivno ne sluteći zlo, ne sluteći bol i patnju koju ću pretrpiti. Na druga dva pregleda me je on natjerao. Potpuno nepotrebno. Ljubav (i drugi ljudi) nas tjeraju da pravimo gluposti koje sami nikada ne bi napravili.
...zaključak iz prethodnog - ljubav je glupa.

...što ne umem da plivam u ovaj žabokrečini.
...što moram da naučim da plivam.
...što nemam volje.

...što me počinju boliti noga i ledja...
...što je oblačno.  Voljela bih prošetati, a vrijeme nije neko...
...što ne oprah kosu juče...
...što se malo više ne javljate...

... sto me cijeli dan jako boli glava i sto tablete ne pomazu

...sto toliko vremena provodim lezeci da sam skoro kao nepokretna.  Pocinju bolovi...
...sto je vani divan dan, a ja nemam volje i snage da izadjem...

... što upoznajem toliko mnogo ljudi, a što mi se niko ne izdvaja.

...kada odete na odmor i vrijeme nije lijepo...

...što net i dalje nestaje, a povremeno i struja. Zapravo, ružan je taj neki čudan osjećaj, zaboravljene slike/emocije koje ponekad izrone iz ko zna kojih krugova pakla tame. Možda je ovo i za ono Čudno je, jer me nikad nije strah. Moglo bi se, vjerovatno, reći - uspješan Pavlovljev eksperiment. Tetka je uvijek, gdje god da smo, sa posljednjim zracima Sunca palila radio, i to jedno svjetlo bi gorilo i pjevalo čitavu noć, čak i kad sve ostalo utrne. Ne znam tačno kako, ali tama istka svjetlo, a nekad i šapat, muziku, pjesmu...

...što komp usporava i bojkotuje kao da sam iskucala 500 str. zadataka, a ne 5 jeste da sam napravila i dodatne 2-3 kopije svake od njih, ali, mislim, zaista...
...nefunkcionalan Word