Ružno je...

Sto sam se naviknula na to da stalno "parim" elektronsku cigaretu dok sam bila na bolovanju, pa sad na poslu kombinujem cigarete, elektronsku cigaretu i nikotinske tablete da bih zadovoljila svoju potrebu za nikotinom.

Za desetak dana putujem i obecala sam sebi da cu pokusati da prestanem da koristim sve nikotinske proizvode na odmoru i toga se vec pribojavam. Vrlo ruzno.

... Što juče nisam pomogla detetu oko engleskog. Ne znam, nisam mogla, ali loše se osećam zbog toga.

...što neke kolege poistovjećuju nas pripravnike s našim mentorima.  Ja nisam ista kao svoja mentorica! Nekih sličnosti sigurno ima, ali imamo različiti pogled na svijet, različito reagiramo u nekim situacija, drugačije se odnosimo prema radu, djeci, kolegama...

...što sam uspjela za manje od mjesec dana da trunku pokvarim mp4, jeste da je u pitanju trunka, ali svejedno...

... sto su nas samo obavijestili za selidbu firme i sto se prave kao da oni nama cine uslugu jer ce nam eto pomoci sa stvarima
... sto su ipak zabranili home office, mada su ih obecali kad dodje do selidbe
... sto cu dodatno gubiti sat vremena
... sto tu cestu koju od iduce sedmice trebam svakodnevno prolaziti trenutno grade pa je zastoj saobracaja veliki, sto znaci dodatno gubljenje vremena u saobracaju
... sto se danas nijedan od menadzera nije pojavio u firmi (plase se pitanja)
... sto ne odgovaraju na mailove nezadovoljnih radnika
... sto cemo svi mi morati svaki dan ici na posao u drugi grad i to kako se cini samo dijelom o firminom trosku (pola mi placamo), a menadzeri ce dolaziti tu i tamo, glavni ce sjediti u centru Praga

...kad me sestra prekine u sred mojih pet minuta odmora da joj izigravam sekretaricu...

... sto je menadzment odlucio da necemo praviti aplikacije u programu, koji sam ja odlicno savladala
... sto sad ponovo moram da ucim nesto novo
... sto su ostala samo jos dva casa ruskog
... sto necu imati vremena za naredni kurs, pa ga necu ni upisati
... sto nas jos nisu obavijestili iz menadzmenta kad, gdje i kako cemo doci u ponedjeljak na posao
... sto mi je zacepljen nos, pa me boli glava

...ovaj hladan i vjetrovit dan...
...vrijeme kakvo su najavili za sutra...
...kako se trenutno osjećam. Postajem meteoropata.

... sto me skoro svaki dan jako boli glava, pa i kad spavam dugo
... kad ljudi ne odgovaraju dugo na poruke

...što mi je mama toliko umorna i zabrinuta.
...što se već neko vreme osećam kao da sma u nekom nekontrolisanom vrtlogu.
...što ne mogu da prestanem i što uvek nalazim izgovor.

... Komšija mi je povredio psa! Rasekao ga je pod vratom i povredio mu nogu limenom kofom na moje oči! Šetamo mi i on ostade za mnom i dok da se okrenem počeo je da zavija. POLUDELA SAM! Proklete bezdušne gnjide od ljudi! Ne mogu da objasnim koliko mi je ljigav u ovom trenutku! Vaška, ameba, mikroorganizam! Ništa mu nismo uradili, niti smo gazili njihovu baštu ni slično... Kako su odvratni, bože, kako su ljudi strašni! I posle me neko pita zašto sam u zavadi sa svetom! Pa jesam bre! I biću bre dok ne crknem!

...što nije moglo da bude onako kako sam se nadao.
...što ništa ne može da me dotakne (osim Florens, koja me golica svuda).
...što mi stalno treba stimulans.
...što ne osećam više, što sam hendikepiran.

... sto plate i ovaj mjesec kasne
... sto je voz juce kasnio 40 min

... ove mutave vrućine. Njah, čovek ne može pošteno ni da prošeta, osim uveče.

... sto je danas taaaako hladno, smrzavam se cijeli dan :'(

... ljudi koji se igraju sa tuđim životima.

...što sam poslednja dva dana odmora proveo u kući, prehlađen.

...sto je u mojoj firmi doslo do sukoba i rascjepa firme...
...sto suprug nije mogao pronaci jutros svoj mobilni telefon...
...sto se nerviram zbog gore navedenog...
...sto pola firme ode, a moze ostati direktorica koju ne volim...
...sto neki djavo ne da mira covjeku, pa uvijek mora nesto da ga muci...

...što se vrlo loše osjećam - boli me grlo, kišem i curi mi nos. ne znam da li sam se nekako uspjela prehladiti, pokupiti neki virus ili su ovo simptomi alergije na polen. Može se lako desiti da sutra ne odem na posao.

... što nemamo kosačicu nego stalno moramo zajmiti od nadrndanih komšija koji nam je ionako jedva daju i prigovaraju. Najviše na svetu ne volim da nešto od ma koga zajmim... Nužda. Biće jednom i to.

...što mi curi nos još otkako sam se bila razboljela i nikako da stane. Tek danas mi se upališe lampice da je lijek koji koristim za alergiju na polen pogrešan, to jest nije onaj čudotvorni lijek koji mi je pomagao zadnje dvije godine. Imaju vrlo slične nazive ta dva lijeka (loratadin i desloratadin), pa nisam mogla da se sjetim koji je dobar, a koji ne. Nazovem ljekara da se zakažem da mi izda recept i ne može danas. Nazovem apoteku da ih pitam da mi daju lijek danas, a donesem recept sledeće sedmice - ne može. Suprug ode u apoteku sa praznom kutijom tog lijeka sa koje se može vidjeti da mi je lijek prepisivan - ne može. Ode kod ljekara i digne frku kad ga nisu htjeli primiti, izadje ljekar i priča sa njim i odbije da mu pomogne. Kakva govna! To su neki zdravstveni radnici, pa nemaju ljudskosti i humanosti u sebi ni koliko je crno pod noktom.

Baš sam razočarana.

... moje bezvolje.
... što ne mogu nigde.
... što mi je muka od kafe danas.

...što već četiri dana pokušavam da dodjem do dobrih lijekova za alergiju i uvijek se nešto ispriječi.

...što zbog greške moje bivše zubarke sada moram na manji zahvat (meni svejedno u glavi zvoni - operacija!), a užasno se bojim.

... Što ga Agor nema danima.
... Što sam užasno loše, imam napade svake večeri i nemam gram mira.
... Što me je smrt obuzela.