Neraščišćene stvari na rastanku

Do prosle godine, uvijek sam ja bila ta koja je raskidala i ma koliko sam htjela da bude "cist racun- duga ljubav" - nikako nisam mogla da nadjem pravi razlog zasto ustvari raskidam, pa me je to njihovo insistiranje i cimanje nerviralo.
Kad je momak raskinuo sa mnom, bila sam preponosna da bi sad rasciscavali sta imamo i samo sam se povukla. Posto smo se zbog neceg ipak morali vidjeti, otisli smo na kafu nakon nekih desetak dana i tad sam trazila odgovore. Okrenulo se na to da smo se pomirili i na kraci period opet bili skupa :p Kad smo ponovo raskinuli, bilo mi je dosta svega i mada i danas imam dosta pitanja, jednostavno sam se umorila, ponovo povukla bez rijeci. Niti ja njemu zelim polagati racune, niti on meni.
Voljela bih da sam sa nekim svojim bivsima ostala u boljem kontaktu, ali kako se nisam ponijela najbolje, lakse je bilo precutati, ne povrijediti druge, niti dozvoliti da te povrijede.

Nikad nisam ostavila nesto nerascisceno. Karte su uvek bile otvorene i sve se znalo. I kada je dosla veza do kraja, receno je sve oci u oci. Valjda sam zato i ostala prijatelj sa svim svojim bivsim momcima. Uvek mi se javljaju, kao i ja njima. Zasto praviti dramu oko toga ako ne ide i raskidati na grozne nacine kad sve moze mirno da se resi.

Ja imam potrebu da ZNAM i da RAZUMIJEM. Zato sam uvijek zeljela sto vise da saznam o osjecanjima partnera, jer sam osjecala da je uvijek lakse donijeti odluku o stvarima nakon sto ih dobro upoznas i imas sve cinjenice na raspolaganju, nego kada samo nagadjas.

Ako veza vec dodje do raskida lakse je raskinuti ako postoje neki tebi dobro znani razlozi zasto stvari ne mogu funkcionisati kako treba. Manje se kasnije pitas da li se ista vise moglo uciniti da se veza spasi, da li si bio voljen i kojesta drugo.

Kod zadnjeg raskida sam mu napisala pismo u kom sam nabrojala sve razloge zasto raskidam s njim. Raskid sam obavila oci u oci, ali htjela sam da mu bude kristalno jasno zasto je do toga doslo. Bila sam prilicno ljuta. Plasila sam se da cu se kasnije za to pismo kajati, ali proslo je skoro dvije godine i jos uvijek mi je drago da sam tako napravila. Dvije stranice Worda, mislim da sam bila prilicno jasna i da nije ostalo nerascisenih stvari.