Josipa Lisac

od **amaranth** Sub Avg 14, 2010 8:55 am

Desila se na planeti Zemlji 1950. godine, negde oko 45-e paralele (sev. geo. širine) i 16-og meridijana, što će reći - u Zagrebu, Hrvatska. Raspored zvezda toga dana kaže - u znaku Vodolije.

Kao dete izuzetnog muzičkog talenta, već u 10. godini postaje članica Zbora Hrvatske radio-televizije. Pevajući ozbiljni muzički repertoar – od stare sakralne, preko klasične i moderne avangardne, sve do etno-tradicionalne muzike, stiče svoje prvo, a zatim i sve bogatije muzičko obrazovanje.
1961. godine njihov hor osvaja GRAND PRIX na takmičenju u Francuskoj, kao najbolji dečji hor na svetu. Iako je odgajana na Monteverdiju, Bachu, Beethowenu, Brittenu, Josipa vrlo brzo pokazuje svoje pravo zanimanje za rock muziku, i 1967. postaje lead-vokal popularne rock grupe "O'Hara", a zatim vokalno-instrumentalnog sastava "Zlatni akordi", nakon fuzije sa sastavom “O’Hara”. Grupu su činili: Frano Parać – kompozitor (orgulje, klavir, vokal), Vlado Delač (solo gitara, vokal), Ivica Mikšić – Ico (ritam gitara, vokal), Zlatko Mikšić – Fuma (bas gitara), Željko Marinac – Mačor (bubnjevi) i Josipa Lisac (vokalni solista).
Već prvo pojavljivanje u javnosti, izaziva pravu senzaciju kod široke publike: u njenom pevanju sublimira se sve ono najbolje iz najrazličitijih muzičkih žanrova, a već prvi festivalski nastup, na najvećem festivalu zabavne muzike za ono vreme – Opatijskom festivalu, najavljuje dolazak i pojavu izuzetne pevačke jedinstvenosti na ondašnju jugoslovensku muzičku scenu.
Ne samo svojim fascinantnim glasom i originalnim interpretacijama, već jednako i svojom jedinstvenom i intrigantnom pojavom, Josipa Lisac ubrzo postaje unikatna i neponovljiva zvezda rock muzike. Razvijajući se i idući uporno dalje protiv svih uobičajenih struja, ona razvija svoj jedinstveni stil muzičkog izražavanja. Odabire znatno teži, ali tim temeljitiji i vredniji put svojoj karijeri.
Poznanstvo, prijateljstvo i ljubav s popularnim rock'n'roll pevačem i kompozitorom, Karlom Metikošem, potpuno zaokružuje njen muzički i životni put. Metikoševo iskustvo i snažna autorska jedinstvenost, uobličava Josipu Lisac kao jedinstvenu umetnicu i ženu.
Njihov prvi zajednički LP album iz 1973. godine, "Dnevnik jedne ljubavi", ostaje do današnjeg dana jedan od najboljih konceptualnih rock ostvarenja, antologijom hrvatske diskografije.

Josipa Lisac 9_mattifox4

Zajedno ostvaruju oko 13 LP albuma i CD-a, s autorskim i producentskim pečatom Karla Metikoša. Smenjuju se albumi:"Hir, hir, hir", "Lisica", "Hoću samo tebe"... Žive hitovi: "O jednoj mladosti", "Magla", "Hir, hir, hir", "Danas sam luda", "Dok razmišljam o nama", "Na, na, na, na", "Ja bolujem"...
Uskoro Josipa Lisac dokazuje svoj višestruki talenat vrlo zapaženom i zahtevnom ulogom devojke Jane, u prvoj hrvatskoj rock operi, autora Ivice Krajača, Karla Metikoša i Miljenka Prohaske: "Gubec-Beg", koja je izvedena 1975. godine. Najpoznatija i najizvođenija arija iz ove rock opere, postaje "Ave Maria", koja je do danas neizostavni deo njenog koncertnog repertoara.
Tokom 1976. godine snima i jazz album sa velikanima svetskog jazza (Ernie Wilkins, Clark Terry, Johnny Basso...), pod naslovom "Josipa Lisac & B.P. Convention Big Band International", a u produkciji Boška Petrovića i Karla Metikoša. Zatim sa Karlom odlazi na tri godine u SAD, gde snima i sarađuje s vrhunskim američkim muzičarima (Ira Newborn, Paulinho da Costa, Joel Peskin i dr.); plod ove saradnje je album "Made in USA", snimljen 1979. na srpsko-hrvatskom i engleskom jeziku, u studiju 55 u Los Angelesu i Sounds Good Recordings.
Po povratku u domovinu, njena karijera je na svom vrhuncu; učestvuje u dva američka filma "Lost Hero" s Richardom Chamberlainom i "Dirty dozen"... slede pozivi u mnoge pozorišne predstave (Slovenija, Hrvatska i dr.), na mnoge koncertne turneje i snimanja. Višestruka je dobitnica nagrade "Vokal godine", diskografske nagrade Porin i brojnih drugih nagrada.

Josipa Lisac 9_dnevnik2

Sama o sebi kaže da se užasava prosečnosti i banalnosti i čitav njen život posvećen je iznalaženju novih, originalnih, često i šokantnih rešenja, što je uvek i na svakom mestu čini atraktivnom, zanimljivom i provokativnom... Njena karakteristika u jednoj rečenici glasi: Josipa Lisac nije kao drugi...
Iznenadna smrt Karla Metikoša 10.12.1991., kao i turbulentan početak devedesetih, bitno menjaju kontekst njenog rada. Kroz godine koje slede priređuje niz koncerata posvećenih Karlu, čija se tradicija održavanja nastavila do danas.
Prvi takav koncert, naslovljen "Ritam kiše", po hitu Matta Collinsa (Karla Metikoša) iz 1963., održan je na prvu godišnjicu njegove smrti, 1992. godine, u dvorani "Istra" (ZKM). Ovaj projekat svojevrsnog Karlofesta, je uključio tačno pedesetak umetnika, što je bio presedan na dotadašnjoj hrvatskoj muzičkoj sceni. Vrlo šarolika generacijska struktura muzičara okupljenih na koncertu – od Arsena, 4M, Crvenih koralja, do Nene Belana, Dina Dvornika i Psihomodopopa – potvrdila je Karlovu sveprisutnost u hrvatskoj muzici, prvo kao pevača i rock'n'roll pionira, a zatim kao pop kompozitora i producenta. Zvučni zapis sa ovog koncerta, objavljen je 1994. godine na albumu "Ritam kiše", a godinu dana kasnije osvaja Porina za najbolji kompilacijski album izvan klasične muzike.
Ali, već sledeći Porin, koji se našao u Josipinim rukama 1996. godine, za album "Koncert u čast Karla Metikoša", "slamao je zrake" obojene klasičnom muzikom. Naime, njena prva saradnja sa maestrom Igorom Kuljerićem, Simfonijskim orkestrom i horom HRT-a, u decembru 1994., iznedrila je sasvim nove orkestracije, i udahnula novi život "Janinom ludilu", "Magli" ili "Hazarderu".
Njihova saradnja se nastavlja 1997., kada zajedno rade na koncertnoj obradi rock-opere "Gubec beg". Ovaj projekat, realiziovan kao svojevrsni spoj muzičkog i glumačkog, na pozornicu "Lisinskog" doveo je i Dadu Topića, Massima Savića, Tonija Cetinskog, Anju Šovagović-Despot, Dragana Despota i Filipa Šovagovića.
Zbog svog originalnog i uvek novog konceptualnog osmišljavanja svakog koncerta, Josipa još jednom menja formu muzičkog izraza. Sa istim povodom, u sećanje na Karla i njegovo delo, 2001. godine, na desetu godišnjicu njegove smrti, uz deset sveća na bini, ponovo nastupa u "Lisinskom", ovoga put – uz band muzičara mlađe generacije (Gojko Tomljanović - klavijature, klavir, orgulje; Josip Grah - truba, harmonika; Borna Šercar - bubnjevi, udaraljke; Davor Ivelić - bas gitara; Robert Vnuk - gitara). Deo zvučnog zapisa sa ovog koncerta, zajedno sa delovimaa koncertnih zapisa sa ljubljanskih Križanki i mariborskog Lent festivala, objavljen je 2002. godine, na dvostrukom CD izdanju "Josipa Lisac LIVE".
Ova tradicionalna koncertna poslastica, ne menjajući povod, još jednom je promenila koncept - 8. februara 2005. na daskama HNK u Zagrebu, ponovo uz Simfonijski orkestar i hor HRT-a, a pod dirigentskom palicom maestra Tončija Bilića, Josipa, uz arije iz "Gubec bega", izvodi i songove iz svetski poznatih mjuzikala. Tom prilikom, izvela je i dela nekih od najznačajnijih muzičara ovog žanra: S. Sondheima, K. Weilla, L. Bernsteina i dr.
Sledeći koncert za Karla, ovaj put i službeno nazvan 'koncert ljubavi', održan je u istom prostoru (3. decembra 2006.), ali u znatno drugačijem obliku. Uz pomoć jedne od najistaknutijih hrvatskih pozorišnih redateljki mlađe generacije, Dore Ruždjak-Podolski, Josipa je svoje pesme ogrnula u ruho četiri godišnja doba, smestivši ih tako u kontekst proleća, leta, jeseni i zime, što je ujedno poslužilo i kao okosnica za Josipinu i celokupnu scensku inkarnaciju ove predivne večeri. Zvuci uvodne 'Ave Marie' otpevane uz diskretno svetlo sveća i dašak dima, kao i sasvim intimno izvođenje pesme 'Posve slobodna', čiji je učinak na pozornici dodatno ojačan prikladnim visećim lampionima koji su stvorili oreol Lorcine Andaluzije, predstavljaju samo neka od poglavlja u dnevniku koji su Josipa, Karlo i njihova publika složno i jedinstveno ispisali i tokom ovog susreta. Ljubav, kao glavni i stalni pokretač ovog i sličnih koncerata, najbolje se mogla osetiti u pismu Karlu kojeg je Josipa tom prilikom pročitala njemu i publici, a kojeg je prema njenim zamislima napisala spisateljica Romana Brolih. U njemu je Josipa dotakla prošlost, osvrnula se na sopstvenu i našu sadašnjost, usudila se da nasluti i pokoju mrvicu budućnost. Celo veče se ukratko ogleda u izgovorenim rečima: "Ne moraš hodati uz mene da bi im bio blizu. Dovoljna je glazba, ona ih sretnima čini. Ona je njihovo svjetlo. I kada ih iznevjeri život, u njoj prepoznaju splav. Ne treba im objašnjavati ništa, a najmanje ljubav. Ti si ja. Ja sam ti. Ti i ja smo mi. Mi smo ja. A ti si mi."

Ne odstupajući od tradicije priređivanja koncerata u sećanje na Karla Metikoša i njegovo delo, Josipa, progovarajući kroz muziku, prenosi poruke ljubavi i poručuje – “ne zaboravljajte svoje ljude". Dela koja su nam iza nekog ostala, ukoliko su kvalitetna, inspirišu na dalji razvoj i stvaranje. Negujući postojeće, Josipa svaki novi dan tretira kao novu borbu u kojoj je uvek potrebno krenuti ispočetka. Ali, istovremeno se i raduje tom novom danu, jer on, uz izazove, donosi i nove prilike ili ukazuje na neotkrivene svetove.

Josipa Lisac 9_mattifox6

Jedan od, sigurno ne do kraja, otkrivenih svetova, za Josipu je bio teatar. U 1994. goini upoznaje ga bolje, kroz vrlo uspešno gostovanje u teatru "Koreodrama" u Sloveniji u predstavi "Suzna Maria Sirakuška" koju je napisao i postavio D.Z. Frey. Po drugi put u istom teatru nastupa 1997. godine u predstavi "Schizophrenia" istog autora, s kojom je gostovala i na Evropskom festivalu teatra. Deceniju kasnije, u avgustu 2007. god, ponovo ima prilike da se druži sa glumačkim svetom učestvujući u predstavi "Pijana noć 1918." Ulysses teatra na Brijunima. To je dramatizacija Krležine novele "Pijana novembarska noć 1918.", koju potpisuju Tena i Ivo Štivčić, a u režiji Lenke Udovički. Dobre kritike glumačkih i rediteljskog ostvarenja potvrđuju rasprodate dvorane prilikom gostovanja "Pijane noći" na BITEF festivalu (Beogradski internacionalni teatarski festival) krajem septembra 2007. kao i nagrada beogradske publike.
1997. godine na 8 CD/MC-a izlazi "Josipa Lisac - Antologija", sa materijalima i albumima od 1967.-1997., jedan od prvih poduhvata ovakve vrste u hrvatskoj diskografiji. Sledeći presek kroz Josipinu karijeru, naglašavajući hitove, Croatia Records izdaje deset godina kasnije (2007. g.) u okviru Platinum kolekcije. Tako na dvostrukom CD izdanju izlazi "Josipa Lisac Platinum" sa ukupno 31-im originalnim snimkom.
Njen poslednji studijski album, simboličkog naslova "Život", iz 2000. godine, obeležio je savremen zvuk i koketiranje sa elektronikom, zahvaljujući saradnji sa svestranim producentom i aranžerom, Gojkom Tomljanovićem. Nekoliko pesama, s ovog albuma, prethodno su promovisane na festivalima, poput Melodija hrvatskog Jadrana, splitskog festivala i zadarskom festivalu. Posle 13 godina izdavačke pauze (od albuma Boginja 1987.), promovše album "Život" na koncertu za Karla, u decembru 2000. godine. Čini to u zagrebačkom pozorištu "Komedija", na istoj pozornici, gde je gotovo tri decenije ranije (1973.), promovisala svoj studijski prvenac – antologijski album, "Dnevnik jedne ljubavi".

Josipa Lisac 9_eskinja04

Kada je, nedavno, priređivanje koncerata "U čast..." postalo praksa i drugim umetnicima Hrvatske, Josipa, gostujući na istima, potvrđuje posebnost svog pristupa svakom pojedinačnom nastupu. Izlazi s obradama pesama - na Koncertu u čast pesmama A. Dedića (Opatija, 2003.), izvodi obrađenu "Što me čini sretnom" (s kojom je debitovala, kao vokalni solista, na Opatijskom festivalu 1968.), i radi remake "Oluje" povodom Koncerta posvećenog pesmama Zdenka Runjića (Opatija, 2004.)
Iduća, 2005. godina, iznedrila je još jednu obradu, na koncertu u Zagrebu posvećenom kompozicijama Drage Mlinarca, gde je Josipa izvela pesmu "Helena lijepa i ja u kiši". Osim Josipe, novi život ovoj pjesmi udahnula je i Romana Brolih, koja je za ovu priliku napisala dodatne stihove, čime je pesma dobila sasvim novo značenje.
Kroz svoje brojne saradnje tokom godina, prihvatajući nove izazove, ponekad zaintrigirana mišlju - "mogu li ja to?" - često dolazi u dodir s različitim muzičkim idiomima. I danas se pamte njena izvođenja sevdalinki "Omer beže" i "Niz polje idu, babo, sejmeni" (snimljene uz ansambl Ratomira Petkovića, u Sarajevu 1974.). Osamdesetih, sarađuje sa Bajagom, na pesmi "Mislim 300 na sat" (Bajagin LP “Jahači magle”). Devedesetih, kroz saradnju s Dinom Dvornikom, dotiče funky "Rušila sam mostove od sna". U saradnji s grupom Boa 1995. rađa se hit "Kao mir". 1997. je vidimo na koncertu Prljavog kazališta, uz Mel Gaynora na bubnjevima, Simfonijski orkestar i hor HRT-a - pjeva "Dođi sada, Gospode". Sarađujući sa Cubismom, u obradi pesme "Na, na, na, na", "igra" u ritmu salse.
U drugoj polovini devedesetih, kroz nekoliko izvođenja izvornih narodnih pesama, Josipa potvrđuje da se dobro snalazi i u etno vodama. Spomenimo njena izvođenja pesama - "Vrbniče nad morem" (1995. godine, uz pratnju zbora HRT-a), potom "Vile Velebita" (1996. god. na prvom etno festivalu u Neumu), ili "Oj sončece" (1998., Vinkovačke jeseni). Čuti Josipu da peva "Oj, sončece" ili "Vehni, vehni, fijolica" na međimurskom dijalektu, možda nije posebno neobično. Ali, u dalmatinskoj pismi je sigurno ne biste očekivali. Ali, 1999., u Lisinskom se pridružuje Tediju Spalatu u tek obrađenoj - "Dalmatino, povišću pritrujena".
2001. godina donosi prvu Josipinu saradnju sa Elvisom Stanićem, koji potpisuje aranžman za pesmu "Paučina", s kojom nastupaju na Melodijama Istre i Kvarnera. "Paučinu" su spleli zvukom jazza, ali oplemenjenog "prefinjenim nitima" čakavskog dijalekta i istarske lestvice.

Delom dalmatinskog melosa, Josipa postaje još jednom, na koncertu posvećenom maestru Dinku Fiu (Lisinski, 2004.), njenom učitelju iz dana provedenih u dečjem horu, kada staje uz klapu Nostalgija, zakantavši "Kanela cvite mili moj". A samo par dana kasnije, na velikom koncertu Cubisma u istoj dvorani, čeka nas novo iznenađenje - kao bis, slušamo romski klasik "Đelem, đelem", u duetu sa Šabanom Bajramovićem. Sad već davne 1992. radi celi album sa božićnim pesmama, "Čestit Božić", uz akademski hor I.G. Kovačić, maestra Sašu Britvića i orguljaškog virtuoza Maria Penzara, da bi krajem maja 2005. zapjevala Zagrebu, u pesmi "Ritam grada", uz repera Marina Ivanovića Stoku. Posle svega nedelju dana, gledamo je u Opatiji, na petom Liburnia Jazz Festu, kao gošću Elvisu Staniću. Očekujete jazz?! Dobijete fado - Elvisa s harmonikom i Josipu koja vam peva na francuskom (pesma: "La passion c'est trop court terme"). Iznenađenje?! Šok?! Ma, neee... To je Josipa. A funky, rock, klasika, pop, klapska ili božićna pesma, etno, fado ili rap - to je sve muzika. A muzika, kako bi Josipa sama rekla – muzika ili postoji, ili je nema.

Josipin povratak u rap vode usledio je nakon godinu i po dana, u decembru 2006, kada je s još jednom mladom nadom hrvatskog rapa, Shortyjem, zablistala na VIP Božićnom koncertu u HNK, u nadahnutoj obradi tradicionalne božićne pesme 'Kyrie Eleison'. U isto to vreme beležimo još jednu istaknutu saradnju, ovaj put sa međunarodnim predznakom. Na koncertu australskog gitarskog virtuoza Tommyja Emmanuela Josipa se pojavila kao posebna gošća, otpevavši pritom dva klasika: 'Over the rainbow' i Lennonov 'Imagine'.

Uz svu jedinstvenost njenog glasa, uz predanost muzici koja je njena strast i njen život, Josipa svoju snažnu umetničku individualnost izgrađuje i kroz svoju vizuelnu prepoznatljivost. Njene frizure, modne kreacije u kojima se pojavljuje, zatim make up koji ih prati, u pravilu izazivaju pažnju. Mnoge od tih kreacija, uz izuzetne portrete, bile su predstavljene 1998. godine na izložbi fotografija Željka Koprolčeca, koja je popratila predstavljanje kompilacijskog CD-a "The best of", u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt. Tom prilikom održana su dva koncerta, 9. i 10. decembra, takođe posvećena Karlu Metikošu. U sećanju publike ostale su, tada izvedene, kompozicije "Panis angellicus", kao i legendarna jazz kompozicija "Do nothing 'till you hear from me" Dukea Ellingtona, uz pratnju jazz muzičara Boška Petrovića i Nevena Frangeša.

Josipina modna osveštenost potvrđivala se dekadama, uporedo s njenim muzičkim postignućima. Tako su, na primer, već krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih njeni prvi festivalski nastupi bili u oslikanoj haljini ili togi; zatim tokom osamdesetih nosi perike od papira, "ikebana" frizure, da bi na MESAM-u '87. god. u spektakularnom nastupu sa 100 m2 plašta haljine "zagrlila" celu pozornicu; devedesete pamtimo po ljubičastoj temperi u kosi i otmenim haljinama, a 2000.god. i album Život po aluminijskoj haljini-skulpturi. Sve ovo, kao i spacey tirkizna kosa što je usledila u eri digitalizacije, nezaboravne su slike s potpisom. Zbog takvih slika - koje su nekada nesumnjivo bile predmet ismejavanja i ruganja, potom naprosto šok ili iznenađenje, a s godinama se sve više cenile kao nezaobilazni pečat njenog stila, kao svojevrsni brand, na prvoj dodeli Hrvatskog modnog Oscara 2004. godine, u kategoriji najbolje odevene pevačice, naprosto nije moglo biti dileme. Josipina konstatacija da je izgleda konačno i ona došla u modu, izrečena na dotičnoj dodeli, dobila je svoju potvrdu dve godine kasnije, kada se isti kipić našao u njenim rukama po drugi put.
Ali, Josipa će na brojna pitanja modno-kozmetičkog karaktera, ipak, istaći da haljina ne sme biti jača od pesme, i da ona svoje pesme u scenskim nastupima zapravo samo "oblači". Podvlači: "Pjesma ima svoju osobnost." Na koncertima se lako možemo uveriti kako pesme muzičkom igrom neosporno održava svežim. Isto tako ih, dajući im nove modne kreacije, i nosi sa stilom.

Josipa Lisac 9_zivot1

Iako je Josipa sama sebi stilista, na njenom "stilskom putu", na tom proboju od ruganja do Oscara što je trajao decenijama, pratili su je brojni saradnici - dizajneri, frizeri, koreografi... Sa nekima od njih u vernosti je dogurala do "srebrnog pira".
Ludim i luđim bojama, daljinama i "širinama" Josipinih frizura još od 1983.god. "muzicira" Mila Višnjić. Da su joj ruke jednako vešte u papiru kao i u kosi pokazuju papirnate perike, ali i haljine od novinskog papira - takođe radovi Mile Višnjić.
Od kraja 80-ih Ida Stipčić-Jakšić donosi duh i botaniku Mediterana u Josipin modni svet. Tako listovi mirisne kadulje duhovito svoj "đardin" pronalaze na Josipi. Pomalo simbolično, takav floralni kostim prati baš 2 izvođenje Vile Velebita - na Kninskoj tvrđavi i na Etnofestu u Neumu 1996. Ida jednako dosetljivo "hvata Lisicu" u ribarsku mrežu, ali je i "brani od komaraca" - žičanim mrežama. Naravno, sve to scenski je oblačeći.
Apsolutna unikatnost i prepoznatljiva skulpturalnost krase dela Alana Hranitelja. Dela koja Josipa sasvim lako nosi, jer pristaju njenoj osobnosti. I tako već više od 20 godina.
Od sredine 80-ih, samo jedan joj je pao, al' mnogo više ih je zamalo izazvalo saobraćajnu nesreću. Pitate se šta? Pa - šeširi Staše Čimbur.
A da je simetrija skroz dosadna a peglanje passé, od kraja 90-ih i albuma Život, iz koncerta u koncert, pokazuje nam Ksenija Vrbanić. Visi textil, vise lanci, konopci... bora se til, krive se kragne... A i kako bi dve vodolije mogle da "igraju po pravilima"?!
Uz ovakve saradnike će nam, njihovu međusobnu odanost i zaigranost, Josipa bez sumnje još mnogo puta pokazati da kreativnost ne zna za granice. I zato je, s punim pravom, nazivana "kraljicom različitog".
Nepopravljivi idealista i sanjar, a istovremeno hrabri vizionar i pokretač, originalna i svoja, Josipa Lisac je unikatna pojava muzičke i javne scene ovih prostora. Sposobna da, kroz provociranje i izazivanje, kako publike tako i sebe, stvara ili potiče na stvaranje. Jednog trenutka zaigrano dete koje uči i otkriva, znatiželjno naspram novog, a već sledećeg iskusni, formirani umetnik, sa jasno postavljenim standardom. A njen standard je neosporni kvalitet.

Ostavši kroz sve proteklo vreme buntovnik, koji već svojom pojavom prkosi stereotipu i uniformiranosti okolnog sveta, a pritom brižno i predano radeći na onom svom, unutrašnjem svetu, Josipa je i dalje zanimljiva i intrigantna, naročito mladima, s kojima, u energičnosti, kreativnosti, buntovništvu i igri stvaranja, pronalazi dosta zajedničkog. Iako je u svojim muzičkim saradnjama uvek videla priliku za vlastito nadopunjavanje, istovremeno je neretko želela da pomogne u sazrevanju mladim i nadarenim muzičarima. Poslednji primer takve saradnje je obrada "O jednoj mladosti", od strane mlade grupe Flyer, u kojoj se Josipa pojavljuje kao gošća. Na tom je tragu bilo i Josipino pojavljivanje u show programu prilikom izbora hrvatske pesme za dečju Evroviziju 2006, koje ne samo da je osvedočilo poštovanje najmlađih prema njenoj muzici, nego se istovremeno pokazalo kao idealna prilika da Josipa po ko zna koji put da oduška detetu u sebi, otpevavši pritom sa predhodnima hrvatskim predstavnicima refrene nekih svojih i njihovih pesama, kao i večni evergreen "Proud Mary".

od **amaranth** Sub Avg 14, 2010 8:57 am

Danas sam luda

Danas sam luda, ne znam sto hocu
danas sam luda, zelim samocu

Sutra cu opet znati sve sto treba
bit cu slatka, bit cu njezna
sutra cu opet voljeti sve ljude
dat cu opet sve za druge

Ne govori nista vise
ne, ne pricaj mi sve te price
ne znam sto bih, ne znam
gdje sam, opasna sam

Razbiru me neke cudne stvari
pun je mjesec, zbrka u glavi
al' sutra cu opet biti ona stara
malo tuzna, ali snazna

Bit cu opet ja uz tebe
voljeti cu opet sebe
bit cu tvoja, bit ce bolje
samo pusti da me prodje

Ne govori nista vise
ne, ne pricaj mi sve te price
ne znam sto bih, ne znam gdje sam
opasna sam, vec sam bijesna

Ne proganjaj me vise
ne znam sto bih dala
ne proganjaj me vise
daj pusti me da spavam
daj pusti me da sanjam

Rušila sam mostove od sna

Dino:
jos ponekad te se sjetim
mada na te ne mislim
barem tako svima govorim

Josipa:
kao paukove mreze
rijeci pletu zavjeru
s tobom opet sve je ko u bunilu

Dino:
jos ponekad te se sjetim
tada osjetim te ja
kako klizis tu pod mojim prstima

Josipa:
bit ces uvijek dio mene
tako voljela bih da
sanjas isto sto i sanjala sam ja

Josipa:
ja rusila sam mostove od sna
staze do tebe

Dino:
o ja
sve sam bio sto si imala
al nisam znao to

Dino:
znas da imas me na dlanu
sve cu tebi priznati
mozes sve u meni sve promijeniti

Josipa:
kao topla ljetna kisa
divno je da znam
da uz mene vise neces biti sam

Dino:
tisucu sam puta pogazio rijec

Josipa:
tisucu sam rijeka isplakala vec

Dino:
znam da nisam neki njezan filmski lik

Josipa:
teska su vremena

od **pahuljica** Sre Jul 27, 2011 12:14 pm

Gdje Dunav ljubi nebo

Prica i san pod jastucima
Vino i dim u poljupcima
I miris ljesnjaka
Nebo plave boje indiga
I ti i ja
Cini mi se da
Da sam sve to sanjala

Pokazi mi gdje Dunav ljubi nebo
O zasto smo sada toliko daleko
Probudi me, ja mrzim ove noci
Pozeli me i sa andjelima dodji

Umotaj me i sakri me od svega
Zadrzi sjecanja
Zastiti me i opet nesto slazi

Magla

Tvoje tijelo osipa se poput pijeska sad,
Tvoje lice nestaje u zraku kao dim
Umorna sam. Shrvala me za ljubavlju tvojom duga glad.
Ti si s druge strane rijeke,
Polako vec se mirim s tim.

Magla svuda, magla oko nas,
Iz daljine jedva cujno dopire tvoj glas.
Magla svuda, magla oko nas.
Prekasno je uzaludno,
Sve je dublji jaz.

Tvoje usne od papira, ne osjecam ih vec.
Tvoje ruke izmicu k'o ispred dana noc.
Nekad ipak kriknula bih poneku psovku il' grubu rijec
Ipak sutim, gusim srce,
Mora se naprijed, dalje poc.

Tvojih rijeci ne sjecam se, ne pamtim tvoj glas.
Milovanja tvoja jos su samo dio sna.
Sve sto oboje smo htjeli odavno vec je iza nas,
U tom moru sivih lica
Uzalud tvoje trazim ja

od **Nelly** Čet Avg 25, 2011 11:17 am

1000 razloga

Puno i prazno sve do vrha, sve do dna
toplo i hladno, malo ti, a malo ja
vatra i voda, slatka laz, gorka istina
sve je to ljubav koju pronasla sam ja

Ref.
Tisucu razloga za ljubav
tisucu razloga za smijeh
dok zatvaram oci
ja otkrivam novi svijet

Tisucu razloga za svjetlost
tisucu razloga za mrak
ja sve vise trebam te
udisem te kao zrak

Crno i bijelo, nocima i danima
ja tvoja sam luna, ti si zrak suncan
krivo i pravo kao otrov, kao lijek
sve je to ljubav, neka traje cijeli vijek

Ref. 2x

Zaustavi misli bar na tren
i ponovo budi zaljubljen
u ocima boje jezera
zaboravi bezbroj razloga

Zaustavi misli bar na tren
i budi, i budi zaljubljen
u ocima boje jezera
zaboravi bezbroj razloga
http://lyricstranslate.com

od **polly88** Ned Avg 28, 2011 3:41 am

O jednoj mladosti

Jedna mladost, jedan svijet nade
Raste tiho u srcu tvom
Drugi za te ovaj svijet grade
S malo prave istine u tom

Pričaju ti priče te
I svaka ima svoj sretan kraj
Al' prešućuju da taj svijet krade
Baš tvog sunca sjaj

Jedna mladost, jedan san sreće
Al' do nje još dalek, dug put
I dok srce na svoj put kreće
U taj svijet ocvao i žut

Odjednom ćeš shvatit sve
Kako nigdje nema plamena tvog
Poput mrtve rijeke svijet teče
Bez cilja svog

Tko zna, mozda na me čeka neki drugi svijet
Tko zna, i u mraku kadkad nikne divan cvijet
možda, tko zna, jedna od sretnih
Jedna od tisuću bit ću baš ja
Tko da zna

od **polly88** Sre Sep 07, 2011 9:21 pm

Život je samo most

On je moj, on je moj, sretna sam, sretna sam

Dao mi je tvoje oči i osmjeh tvoj
Dao mi je tebe osjećam te tu
Sreću koja traje i još se ponavlja,
Ljubav što se ne zaboravlja,
Vrijeme koje teče u mom sjećanju

To što imaš danas čvrsto zagrli,
Možda već sutra ćeš to izgubiti
Nestat će skupa s kišnim kapima,
Kao pijesak među prstima
Zato svoje srce uvijek slušaj ti

On je moj, samo moj
On je moj, samo moj
Život mi ponekad mnogo daruje
čak i kad zlo u njemu caruje,
Jedan je i ja ga ne dam, sretna sam

Život moj je samo most preko kojeg treba proć
Pada noć, gubi se dan,
Novi mrak, nova noć.

od **polly88** Pet Okt 14, 2011 5:10 am

Da li sam ti ikad rekla da te volim

A ti još pospan
kao i prvi puta
donosiš cvijeće svakoga jutra
smiješ se mojoj raščupanoj kosi
mom nespretnom hodu i nogama bosim!
A ja još topla, sretna i snena
pričam ti tiho svoj san
jer hoću da ti sve znaš
svaki moj dan i san
da ti me budiš, da ti mi se smješiš
i znaš
da sam tvoja sva...
Da li sam ti ikad rekla da te volim
da te volim svaki dan, svaki sat, svaki tren
da li sam ti ikad rekla da te volim
da te trebam
da te želim
da te imam
i da sam uvijek tvoja sva!

od **polly88** Pon Apr 02, 2012 11:27 pm

Život s njim

Gdje god nađem se ja,
čujem njegov glas,
i u svakom paru
vidim samo nas.

U šaputanju tom,
čujem sebe s njim.
Otkad poznam ga,
ja živim samo s tim.

Ja želim s njim, s njim, s snjim,
život s njim.
I samo s njim, s njim, s njim,
život s njim.

Ponekad čudan me strah
prati u snu.
Tada želim da on
bude sa mnom, tu.

Jer kad izgleda sve
da je kasno već,
samo on zna
naći pravu riječ.

Ja želim s njim, s njim,. s snjim,
život s njim.
I samo s njim, s njim, s njim,
život s njim.

Nije važno što bi bilo,
da l’ bi uspjelo, il’ ne.
I da traje samo jedan dan,
u tom jednom danu, proživjela bih sve!

Kada spusti se noć,
uvijek prije sna,
u svojim mislima tad
za njim čeznem ja.

Sate provodim s njim,
dok ne dođe san,
da bi još bio tu,
kada svane dan.

Ja želim s njim, s njim,. s snjim,
život s njim.
I samo s njim, s njim, s njim,
život s njim.

od **polly88** Pet Sep 07, 2012 2:00 am

Na, na, na

Na, na, na

Šetamo kroz grad nijemi ti i ja
osjećam tjeskobu ko poslije ružnog sna
sretna sam što pust je i mračan ovaj kraj
da ne vidim ti oči i njihov prazan sjaj

Na, na, na, na, na ,na, na, na, na, na, na, na, na, na...

Šetamo kroz grad nijemi ja i ti
poslijednje smo riječi već davno rekli mi
vrijeme naše sreće na isteku je sad
počela je kiša te s nama plače grad

Na, na, na, na, na ,na, na, na, na, na, na, na, na, na...

Svaki dan proveden s tobom
ostat će u srcu mom
tvoje mjesto bit će prazno
prazno kao i naš dom

Na, na, na, na, na ,na, na, na, na, na, na, na, na, na...

Šetamo kroz grad mokri ti i ja
utopljeni tugom već dosanjanog sna
slične noći nekad su za nas bile raj
kiša, muk i tama su za nas noćas kraj

Na, na, na, na, na ,na, na, na, na, na, na, na, na, na...
Na, na, na, na, na ,na, na, na, na, na, na, na, na, na...

od **polly88** Pet Feb 03, 2017 10:48 pm

Hir, hir, hir

Sve što kažem, sve što činim,
Sve je, kažu, hir.
Svaka riječ i svaka kretnja,
Sve je samo hir.
Hir, hir, hir
Sve samo hir!
Od frizure do odijela
Sve je samo hir.
Preko glazbe pa do jela,
Sve je samo hir.
Preko stvari koje volim
Pa do društva mog,
Sve što čitam i što slušam,
Sve ih smeta to.
Čak i za to što sam sama
I što volim mir,
Zao jezik spremno kaže -
Opet njezin hir!
Hir, hir, hir
Sve je, kažu, hir!
Hir, hir, hir
Sve je samo hir!

Sve od šminke na mom licu
Pa do glasa mog,
Sve što želim, sve što tražim
Od života svog
Hir, hir, hir
Sve je, kažu, hir!
Hir, hir, hir
Sve je samo hir!
Kad sam tužna il se smiješim,
Sve je, kažu, hir.
Il u pravu il kad griješim -
Sve je samo hir.
Čak i kada mislim glasno,
Kažem bilo što,
Svaki pogled, korak svaki,
Sve ih smeta to!
Kad me bilo što ponese
Kao divlji vir,
Zlobni jezik spremno kaže
Opet njezin hir!
Hir, hir, hir

od Sponsored content

Josipa Lisac

Josipa Lisac

Josipa Lisac - Danas sam luda / Rušila sam mostove od sna

Josipa Lisac - Gdje Dunav ljubi nebo / Magla

Josipa Lisac - 1000 razloga

Josipa Lisac - O jednoj mladosti

Josipa Lisac - Život je samo most

Josipa Lisac - Da li sam ti ikad rekla da te volim

Josipa Lisac - Život s njim

Josipa Lisac - Na, na, na

Josipa Lisac - Hir, hir, hir

Re: Josipa Lisac