Dobriša Cesarić

od **Still_dreaming** Sub Okt 02, 2010 11:48 am

Dobriša Cesarić, rođen u Slavonskoj Požegi, 10. januara 1902., bio je hrvatski i jugoslovenski pesnik. Detinjstvo je proveo u Osijeku, maturirao u Zagrebu, gde je i studirao na Filozofskom fakultetu. Bio je bibliotekar Škole narodnog zdravlja u Zagrebu i redaktor u izdavačkoj kući Zora. Redovan je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. U književnosti se pojavio kao đak pesmom "I ja ljubim" u časopisu "Pobratim" 1916. godine, a prvu knjigu pesama objavio je 1931. u vlastitoj izdavačkoj kući i za to dobio nagradu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU) za najbolju zbirku pesama. Potom je štampao više zbirki poezije, za života je objavio šest knjiga koje su različiti izbori već obajvljivanih pesama, pisao je kritičke i memoarske tekstove.

Kao pesnika sutona, večeri, jeseni, bola i žudnje za svetlom, najviše ga je zaoukupljalo obično, svakodnevno, neupadljivo ljudsko lice iz zabačenog restorana ili bolničke čekaonice, iz zagušljive kancelarije ili podstanarske sobice iz radničkog stana ili trešnjevačke ulice. Zbog jednostavnosti i jasnoće. ali i narativnosti, Cesarićeva lirika je uživala veliku popularnost u širokim čitalačkim krugovima. Zaokupljen temom subjekta u otuđenom svetu, poeziji je vratio estetiku bola, a orijentacija na čoveka i društvo uputila ga je na socijalno angažovanu književnost.

Nizu književnih nagrada pridružila se i nagrada ”Vladimir Nazor” za životno delo 1969.g. Bio je i predsednik Društva književnika Hrvatske 1962. – 1963.g. Dobriša Cesarić je jedan od najprevođenijih hrvatskih pesnika. Osim na sve slovenske jezike pesme su mu prevođene na engleski, nemački, francuski, italijanski, španski, mađarski, rumunski, turski, albanski, a i na latinski i esperanto. On je i sam izvrsno prepevao neka dela nemačke i ruske poezije i prevodio niz novela s ruskog, nemačkog, bugarskog i slovenačkog jezika. Pored lirike objavio je i niz dela kritičkog i memoarskog karaktera kao: ,,O A.B. Šimiću”, ,,Prije trideset godina”, ,,Prve moje uspomene na Krležu”, ,,Sjećanje na Gorana”, ,,Moje osječko đakovanje”.

Bibliografija: ,,Lirika'' (1931.), ,,Spasena svjetla'' (1938.), ,,Izabrani stihovi'' (1942.), ,,Pjesme'' (1951.), ,,Knjiga prepjeva'' (1951.), ,,Osvijetljeni put'' (1953.), ,,Goli časovi'' (1956.), ,,Izabrane pjesme'' (1960.), ,,Poezija'' (1965.), ,,Slap'' (izabrane pjesme, 1970.), ,,Izabrane pjesme i prepjevi'' (1975.)

Ponekad nostalgičan, retko kada sumoran, Cesarić je pesnik lepote života, pesnik grada, ljubavi i uzajamne ljudske simpatije i povezanosti generacija, esteta koji je odnegovao svoj stil. Dobitnik je nagrade ,,Goranov vijenac", 1976. Umro je u Zagrebu, 18. decembra 1980. godine.

od **Still_dreaming** Sub Okt 02, 2010 11:52 am

Povratak

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.

U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.

Pa ako i duša u tom trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampi mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.

Možda ćeš se jednom uveče pojavit
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti,
Niti tvoje ime!

Pa ako i duša u tom trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampi mi ćemo se kradom
Pogledat ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.

od **Still_dreaming** Sub Okt 02, 2010 11:56 am

Pjesnik

Iako ima malo ljeta,
Razmišljao je već o mnogom.
Živi u gradu, gdje imadu
Dušu tek lopte nogometa -
Zato ih i biju nogom.

Al kad mu duh - ekstazom vođen -
Zapliva krepko u visini,
Zna da se ljulja ponad mulja,
Ko lopoč u bari rođen -
Tako mu se barem čini.

No ko bi ga izbliza pozno,
Vidio bi da je spozno,
Iako ima malo ljeta,
Da će ko cvijet u doba suše
Uvenut u gradu, gdje imaju duše
Samo lopte nogometa.

od **polly88** Ned Okt 10, 2010 4:37 am

Balada iz predgrađa
....I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

I uvijek ista sirotinja uđe
U njezinu svjetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obično brige
Pređe je u par koraka.

A jedne večeri nekoga nema,
A moro bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I već je noć.

I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec,
I nema ga dva,
I zima je već,
I sniježi...

A prolaze kao i dosada ljudi
I maj već miriše---
A njega nema, i nema, i nema ,
I nema ga više

I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.

Dobriša Cesarić P30223882jm

od **Still_dreaming** Sre Dec 08, 2010 6:32 am

Tiho, o tiho

Tiho, o tiho govori mi jesen;
Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada sniježi, a spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama.

od **Still_dreaming** Sre Dec 08, 2010 6:34 am

Noć tajnstva

Ja ćutim da sam nečim taknut.
Ko dahom. Ali ne znam čime.
Da l' za mnom, draga, pružaš ruke,
Ili si rekla moje ime?

U meni sada sve je tiho.
Ja čekam znak tvoj da se javi.
Ja čekam budno, čekam žudno;
Ja bdim u jednoj višoj javi.

Marina, to je noć tajanstva;
Čeznuća putuju po tmini,
I ovaj osmjeh na mom licu
Primit ćeš negdje u daljini.

od **Still_dreaming** Sre Dec 08, 2010 6:46 am

Slutnja

Idem u susret nekoj nepoznatoj.
Da li je blizu ili je daleko,
Ja ne znam. Ali da ti oči sjaju,
Dosta je znati da te čeka neko.

U strahu za ljubav ispitujem srce.
Što ima za nju? Ima, ima dosta.
Ja joj se smiješim nekud u daljinu:
Dočekaj spremna svoga gosta.

Oblak

U predvečerje, iznenada,
Ni od kog iz dubine gledan,
Pojavio se ponad grada
Oblak jedan.

Vjetar visine ga je njiho,
I on je stao da se žari,
Ali oči sviju ljudi bjehu
Uprte u zemne stvari.

I svak je išo svojim putem:
Za vlašću, zlatom il za hljebom,
A on -- krvareći ljepotu --
Svojim nebom.

I plovio je sve to više,
Ko da se kani dić do boga;
Vjetar visine ga je njiho,
Vjetar visine raznio ga.

od **Still_dreaming** Sre Dec 08, 2010 6:56 am

Krik

Čitavog dana bol mi buja,
Zamjetljiv tek u glasu tihom,
Al dođe noć, i razlije se -
I najedanput kriknem stihom.

Zavrisnuvši svoj vrisak u svijet
Da naokolo traži jeku,
Razdjelio sam srce svoje
Med braću neznanu, daleku.

I krik moj luta, luta, luta
A kada srodno srce prene,
Dal' ono shvati da je pušten
Iz noći mučne, probdivene?

Prelepo...

od **polly88** Uto Feb 15, 2011 11:07 pm

Mala kavana
Mala kavana. Treperenje sunca
I stol u kutu za dvoje--
Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš,
Drago, jedino moje?!

Mjesece ljubav je u meni rasla,
Al nikom to ne htjedoh reći.
Bio sam sam, ispijen od čežnja,
A tako blizu sreći.

Da l' mogao sam slutiti ovoga jutra,
Blijed još od probdite noći,
Da ću ti meko šaptati riječi,
Sanjane u samoći?

I da ću tog jutra, što će se vječno
U riznici srca da zlati,
Naić na ruku toplu i spremnu
Da stisak mi dršćući vrati?

od **polly88** Pon Avg 08, 2011 7:29 am

Pjesma o smrti
Doći će jesen bez uvelih grana,
bez kiše, bez tuge, bez vina će doć.
Gle, ona neće imati dana:
Imat će samo jednu noć!

Crnu će zimu vrijeme nam dovuć,
al' snijeg te zime neće past.
Zemlju će sunce u proljeće povuć,
al' ono neće sjat i cvast!

Sasvim k'o zima i ljeto će minut,
i godine prazne tako će teć'.
I sunce ti neće nikada sinut -
ni riječi nećeš na to reć'!

od **dalila** Sre Avg 17, 2011 3:35 am

Proljeće koje nije moje

Ja ne vidim od svoje sjene
Ni sunca, ni te mlade boje.
Proljeće svuda sja i cvate,
Al ono nigdje nije moje.
Ne živim u njem, već sa strane.
I kuda god mi noga krene
Na svim je putevima radost,
A sva je radost izvan mene.
Bez pokoja sam. Kakvom tugom
Kažnjava život svog bjegunca!
Nijedna zraka nije moja
Od ovog svima danog sunca.

od **Still_dreaming** Sub Dec 24, 2011 11:52 am

Vjetru

Znam ja što hoćeš, popodnevni vjetre!
Ti rado bi s lica otpuhno mi sjenu.
Al ako je ona sa njime već srasla?
Ne ide to, vjetre, u jednom trenu!

Ja sam već dugo vremena tužan.
Na križu mračnih misli sam propet.
Pusti me, vjetre! S lišćem se igraj!

Pa ipak, dragi, navrati se opet!

od **polly88** Ned Jun 17, 2012 7:16 am

Večernji vidik

Cmrok

Proljetno veče puno obećanja.
Gle opet jednom osjećam se mlad.
Pod silnim nebom, koje zvijezde sanja,
Raširio se rasvijetljeni grad.

Nešto duboko, ko pjesma starine,
Pjevana altom u tišini mraka,
Teče u moje srce iz nizine,
Od nizova i hrpa svjetiljaka.

Ka da mi šapću ta svjetla daleka:
Ne kloni! Nešto radosno te čeka!
U dublji zanos, ili ljubav novu -
Kuda me zovu?

od **polly88** Pet Avg 31, 2012 3:52 am

Voćka poslije kiše

Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi, pa ih njiše.
I bliješti, suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana.

Al' nek se sunce malko skrije,
Nestane sve te čarolije.
Ona je opet, kao prvo,
Obično malo, jadno drvo.

od **polly88** Sub Nov 03, 2012 3:41 am

Prazan život

Sve ulice nas vrijeđaju
Uvijek istim licima,
A naše duše žeđaju
Za beskrajnim vidicima.

O mi smo toga presiti.
Pobjeći, pobjeći nekamo!
Mi čudo jedno čekamo,
A neće nam se desiti.

Ne kunemo u mukama,
A radosti ne dolaze;
I dani tako prolaze
Sa vječno praznim rukama.

od **polly88** Ned Nov 04, 2012 10:48 pm

Mrtva luka

Znam: ima jedna mrtva luka,
I ko se u njoj nađe
Čuti će ujutro pjevanje ćuka
I vidjet će umorne lađe.

Brodovi u njoj vječno snivaju
Kako se brodi,
Al njihova sidra mirno počivaju
U plitkoj vodi.

I tako u snovima gledaju sreću,
A plovit se boje.
Na jarbole šarene zastave meću
I --- stoje

od **polly88** Pet Jul 12, 2013 8:47 am

Jedne noći

Te noći pisah sjedeć posve mirno,
da ne bih majci u susjednoj sobi
škripanjem stolca u san dirno.

A kad mi koja ustrebala knjiga,
sasvim sam tiho išao po sagu.
U svakoj kretnji bila mi je briga
da staričicu ne probudim dragu.

I noć je tekla spokojna i nijema.
A tad se sjetih da je više nema.

od **polly88** Ned Jul 28, 2013 6:54 am

Sakriveni bol

Neko sa svojim bolom ide
ko s otkritom ranom: sve neka vide,
drugi ga čvrsto u sebi zgnječi
i ne da mu prijeći u suze i riječi.

Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
u jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće u njoj kadikad,
ali u riječi se ne javi nikad.

Duša ga u se povuče i smjesti
na svoje dno: ko more kamen
u njega bačen. More ga prima
dnom, da ga nikad ne izbaci plima.

od **polly88** Pon Okt 07, 2013 4:46 am

U spomen Sergeju Jesenjinu

Između ljudi što pjevaju život
i grabe užitke iz noći i vina,
ima ih koji padajuć rastu,
padajući rastu kao lavina.

Njihova duša gasne i gasne,
da sto puta jače u pjesmama sine,
a njihov put je čist i bijel
kao snježni put lavine.

od **polly88** Pet Okt 09, 2015 7:49 am

Vraćanje

Katkad u vrevi ljudi posve stranih
neko te lice sjeti mrtva druga.
Nestanak njegov ponovo ti rani
zbunjeno srce, i svlada te tuga.

U žamorenju začuješ mu glas.
I ti ga vidiš. Izašav iz mraka
u tebi živi. Ali samo čas:
desetak, dvadesetak koraka.

Prošlost se javi slatko kao flauta.
U zimskoj noći. Ti mu gledaš kretnje,
smijeh, govor čuješ davne neke šetnje.

No kad te naglo truba nekog auta
trgne, odjednom nestane mu lika:
oko tebe su lica prolaznika.

od **polly88** Ned Jan 03, 2016 12:13 am

Zapis o zimi

To nije zima i tu nema zime:
U gradu osta od nje samo ime.

Ona je tamo gdje zavija vuk,
Gdje snijeg je visok i jedva se hoda.
Na silnoj ravni gdje je svečan muk
Beskrajnih polja i zamrzlih voda.

od Sponsored content

Dobriša Cesarić

Dobriša Cesarić

Dobriša Cesarić - Povratak

Dobriša Cesarić - Pjesnik

Dobriša Cesarić - Balada iz predgrađa

Dobriša Cesarić - Tiho, o tiho

Dobriša Cesarić - Noć tajnstva

Dobriša Cesarić - Slutnja / Oblak

Dobriša Cesarić - Krik

Dobriša Cesarić - Mala kavana

Dobriša Cesarić - Pjesma o smrti

Dobriša Cesarić - Proljeće koje nije moje

Dobriša Cesarić - Vjetru

Dobriša Cesarić - Večernji vidik

Dobriša Cesarić - Voćka poslije kiše

Dobriša Cesarić - Prazan život

Dobriša Cesarić - Mrtva luka

Dobriša Cesarić - Jedne noći

Dobriša Cesarić - Sakriveni bol

Dobriša Cesarić - U spomen Sergeju Jesenjinu

Dobriša Cesarić - Vraćanje

Dobriša Cesarić - Zapis o zimi

Re: Dobriša Cesarić