Ivo Andrić - Gospođica

Ovaj roman mi je za razliku od drugih koje sam od njega citala, bio bas lagan za citanje. I nekako mi je cak i prenaglo zavrsio.

Dopada mi se sto se na pocetku radnja odvija u Sarajevu, pa znam mjesta koja spominje, a osvrce se i na pocetak Prvog svjetskog rata i ono sto ga je izazvalo.

Sama Gospodjica mi je kao lik zanimljiva i mislim da su njena razmisljanja pomalo zarazna. U periodu kad sam citala knjigu uhvatila sam par puta sebe kako razmisljam kao ona, odnosno kako je to nesto sto vidim oko sebe bespotrebni trosak i za svaku osudu. Andric me je natjerao da razmisljam kako bih se ja postavila prema takvoj jednoj osobi. Inace bih je pustila u stilu "pusti budalu", ali sad kad znam njena  razmisljanja, vjerovatno bih joj pokusala pomoci.

Zanimljivo je kako se u romanu cini da su opisana dva svijeta. Jedan onaj realni, a jedan Rajkin. Realni svijet nju ne razumije, a ona ne razumije taj svijet. Kao da se suprostavlja samom zivotu, ali da toga i nije u potpunosti svjesna.

Njen odnos sa dajdza Vladom je odlicno opisan, kao i posljedice njegove smrti.

Lik koji mi nikako nije legao je lik Jovanke. Nametljivo zensko zabadalo, koje mi je od samog pocetka islo na zivce. Vjerovatno predstavlja i neku dobru stranu, sustu suprotnost Gospodjici, ali ja jednostavno ne podnosim takve osobe. Kod Jovanke me ne ljuti to sto je potpomogla najvece Rajkino razocarenje, vec to sto nema svoj zivot, mijesa se i namece u tudje, savjetuje i neprekidno brblja. Ako je Andricu bio cilj da nam taj lik predstavi kao sustu suprotnost Rajkinom i da pokaze da nijedna krajnost nije dobra, onda je odlicno uspio.

"Od malena se navikni da ti ni malo ne laska kad te hvale i da ti ni najmanje ne smeta kad te nazivaju tvrdicom, bezdušnim i samoživim stvorenjem. Prvo je znak da treba biti na oprezu, a drugo da si na pravom putu. Ne uspijeva kod ljudi onaj ko je dobar i izdašan, nego onaj ko je sposoban da ne bude ni jedno ni drugo, a da mu ljudi ne mogu ništa. A što ljudi hvale dobre i izdašne ljude, to je zato što od njih i njihove propasti žive. Ali ti zarana nauči da se nikad ne daš zbuniti ni zavesti riječima... Zato, svoje gledaj, tako da, po mogućnosti ništa što je tvoje nikad, ni za jedan minut ne dođe u zavisnost od dobre volje drugih ljudi."